Published On: Pon, lis 15th, 2018

ČOVIĆ PET DANA NAKON: Interview u kojem je rečeno svašta a konkretno poručeno ništa

Tjedan dana čekalo se očitovanje hrvatskog člana bh. Predsjedništva o sljedećim potezima nakon što je bošnjački  nacionalizam, uz nepodnošljivu retoriku mržnje, huškanje i prijetnje,  ponizio hrvatski narod.

Narod kojem su ti isti nekada obećavali sve, samo ako iziđe na referendum za nezavisnost BIH.

Danas 25 godina nakon što su Hrvati kazali “Da” Nezavisnoj BIH, hrvatski narod je prepolovljen. I to ne samo u RS-u. Na prostoru Armije BIH Hrvata je manje za 170.000. 6.000 ih je pobijeno od strane iste. Daleko više nego što je Bošnjaka nastradalo od Hrvata. Uz to, nisu nam poznati bošnjački prihvatni centri  i odmarališta za hrvatske izbjeglice. Niti hoteli koji su ustupljeni Hrvatima koji su bježali sa sjevera Bosne. Hrvat je danas u medijima koji slave Šerifa Patkovića zapovjednika Džihada 7-e muslimanske, sinonim tek samo za UZP. Hrvat si, dakle UZP si, dok se ne dokaže suprotno. I zato ćemo te kaznit. Zato nećeš birati. Zato ćemo ti nametnuti najgoreg među vama. Komšića. Alkosa. Bitangu.

Naša Domovina je država u kojoj logori za Hrvate formalno ne postoje. Nikad nisu presuđeni. Naša Domovina je Prostor u kojem ne postoji slučaj logora u Bugojnu. Ne postoji slučaj Travnik.

Povijest Daytona  od 2001-e od dana kada je ustoličena Alijansa a “diskriminisani” Komšić postao BH ambasador, bio je to njegov prvi uhljebčnički značajan podvig. Danas je toliko ugrožen i obespravljen u odnosu na “etnonacionaliste” da je čovjek s najdužim predsjedničkim stažom na tlu Europe. Voli nacionalizam svog poslušnog i pijanog sina.

Novija povijest naše Domovine je povijest  kršenja međunarodnog prava upravo u BIH i upravo na račun Hrvata. Upravo oni koji se pozivaju na međunarodno pravo kada spominju presude međunarodnog suda pravde, nogama gaze međunarodni sporazum u Daytonu.

Komšić Treći,  opet, po svemu se razlikuje od ranijih. Ranije je tvrdio da on jeste i hrvatski predstavnik, da je vjeran građanskoj opciji. Danas otvoreno likuje nad sudbinom naroda svog oca.

Maske su pale. Iako je kandidat na političkom tržištu bio i istinski građanski predstavnik, Boriša Falatar, bošnjački nacionalisti sebi su izabrali nacionalistu, bivšeg AID-ovca, dok su Hrvatima nametnuli čovjeka kojeg NGO mafija kiti imidžom “umjerenog socijaldemokrate” dok se na njegovim skupovima vijori banner: “Glasom koji za Komšića Damo Glogov Kolac Čovi zabijamo, zato ćemo ko Bosanska Raja i Kolindi ga Zabiti do Jaja”.

Divljanje nacionalizma bilo je toliko panično da su se u trpanju glasova po bošnjačkim kantonima posle 7 sati toliko razmahali, da je na biralištima ostalo 200.000 praznih listova za niže razine vlasti. A Komšić je pretekao čak i Džaferovića.

Postajući time po drugi put prvi i jedini legitimni bošnjački predstavnik. U suštini pitanje je koga Džaferović uopće danas  predstavlja? Što će on tamo činiti u toj zgradi? Zašto ne ide na Poljine raditi nešto korisno? Recim šetati Bakirovu pudlicu?

Uz to sve Komšić je spominjao mitraljeze koje će okrenuti na Mostar, želja za uljebinom pomutila mu je razum, zagovarao je  dokidanje konstitutivnosti narodu svog oca. Uz kategorički muk OHR-a koji ga nije izbacio iz utrke. Budući da je takav narativ u BIH kažnjiv i nedopušten.

Komšić koji je nekada bio najljući zagovornik konstitutivnosti nagazio je na konstitutivnost. Zašto?

Zato što je manipuliranje srpskim i hrvatskim kvotama postalo prošlost nakon presude Ustavnog suda. A Željko se nekako morao dodvoriti nacionalizmu.

Usijanost atmosfere nakon prodora bošnjačkih radikala na hrvatsku poziciju dodatno je podgrijala bliskoistočna Al Jazeera, koja je veličanstvenu poruku hrvatskih studenata pokušala predstaviti kao skup radikala, montirajući snimke podgoričkih huligana  na ulice Mostara.

Sve to bio je razlog da Čović dodatno ne usijava plamen mržnje koji je upalio Komšić. Ovo je njegovo prvo javno obraćanje nakon izbora.

Po nama, ovo obraćanje je mlako. Lutajuće. I nesuvislo.

Ovako ne bi smio govoriti lider naroda koji je prije samo par dana obrisan od pod.

Lider naroda morao bi biti konkretniji. Ili šutjeti.

Čović uporno ponavlja teze o “našim prijateljima Bošnjacima” dok širom BIH ti isti Bošnjaci kipte od sreće zbog poniženja koje su nam uradili, ujedno prijeteći našim nestankom. Iste su to politike koje mu nisu dale mira pune 4 godine u Predsjedništvu. Predstavljajući ga kao hodajućeg masovnog ubojicu.

Čovićeve lijepe brusselske demagoške riječi, umilni narativi, u uvjetima otvorenog političkog nasilja nisu nešto što će ikome pomoći. Osim možda naslovnici Večernjeg lista. Onog istog lista koji je samo dan nakon Komšića, objavio kratki kolaž s naslovom “Kako je Komšić opčinio Bošnjake – simpatični dečko iz kvarta”.

Hrvati su danas revoltiratni. Poniženi su . I ne zanima ih europski put. Europa koja će uvažavati Komšića nije Europa koja nam treba. Hrvati su danas  bez medija, bez odlučnog vodstva, sa bezglavim i mlakim liderima u Zagrebu.

U Zagrebu u čijoj diplomaciji i sada sjede neki od naših najvećih neprijatelja. Mesićevi kadrovi. Paro i parići. Hrvatski mediji love se ko ribice na Komšićeve udice koji ih pušta samo da se prestane pričati  o njemu. Iz Zagreba nitko nije dao niti jednu državničku poruku. Hrvatski ambasador nije povučen iz BIH.

Sve izgleda tako kao da ostaje samo pitanje tko će odrediti protokole sastanka Komšića i Zagreba. Komšić ili Bakir?

Za to vrijeme hrvatski narod sprema se na građanski neposluh, narod bez odvažnog lidesrtva poziva na referendum o izlasku Hrvata iz Federacije i prijenos federalnih nadležnosti na državu,  na referendum o proglašenju izvornog Daytona.

Hrvatsko liderstvo se češlja. Strukture su željne funkcija.

Dok Čović daje blage prijateljske poruke, za to vrijeme neki njegovi kadrovi već po Mostaru ispaljuju želje o foteljama. Te ja bi tu, meni više paše to. Kao da je baš sve u foteljama.

Hrvatska diplomatska kvota, još uvijek nije poslala mandate na raspolaganje Čoviću. Kao miševi čekaju hoće li ih Komšić smijeniti nakon što ga sinovi džihada s Poljina, postave da nad nama vrši 4 nove godine otvorenog terora.

Hrvat postaje mjera bijede  u modernoj Europi . Koliko si Hrvata bijedan od jedan do sto?

Hrvatsko lutanje po daytonskim funkcijama, bez ulaganja u druge društvene sektore, koje su puštali da jedan po jedan umiru, danas je ovaj narod dovelo do razine, da nam masovni mediji naconalizma, kroje stvarnost.

Dobivaju bitke za interpretaciju ne samo rata. Dobivaju bitke za svakodnevnu interpretaciju stvarnosti.

Tako je postalo normalno da Hrvati u BIH koji nadziru samo 7% obrta kapitala pune naslovnice o korupciji dok korumpirana hobotnica oko SDA koja nadzire preko  60% BH kapitala ostaje neokrznuta. Sve poštenjačina do poštenjačine.

Tako je postalo normalno da se rupe u bosanskim gigantima najnormalnije zatrpavaju hrvatskim kapitalom, dok se spas Aluminija dočekuje na nož. Najednom je proračun Vlade FBIH bošnjački.

Sudovi rade po šerijatskim zakonima, hrvatski branitelji se progone na tim sudovima po načelu krvi i tla, a naše liderstvo, ono koje nije dobilo izbore na zaslugama i radu, nego na hrvatskom inatu, naše liderstvo se zahvaljuje jer je “narod prepoznao rad”. Narod nije prepoznao nikakav rad,  jer skidanje gaća 4 godine i ganjanje ljubavnica po Sarajevu nije bio nikakav rad. Narod je rekao Dosta. I to bi ljudi u vrhu HDZ-a za početak morali usvojiti.

Jer nikad te nitko neće shvatiti ozbiljnim, nikada nitko neće obratiti ozbiljnu pozornost na poziciju u kojoj se nalaziš ako ti sam sebe ne cijeniš, i ako samo pet dana nakon udara na Dayton i na svoj  narod, onom nacionalizmu koji te je ponizio, i koji želi da te nema, koji ti prijeti komunističkom retorikom zatvaranja, koji ti otvoreno kaže u izbornoj noći “I vi i Srbi imate previše prava” ako tom istom nacionalizmu poručuješ “vi ste naši prijatelji”. Nema u politici prijateljstva. Gol interes jedne korumpirane, kriminalne, ratne buržoazije koja je prodala Bošnjacima mržnju i nacionalizam i zavadila ih s njihovom braćom,  interes preuzimanja hrvatskih resursa nikako nam ne može biti hrvatski prijatelj. Hrvatima je bačena rukavica u lice. Po koji put ćemo tu rukavicu podizati i govoriti “Gospodine ispala vam je rukavica?”

Poskok.info

Interview iz Styrie, lista koji igra dvostruku igru. Interview u kojem je rečeno puno nježnih, lijepih, demagoških floskula, koje su super za Belgiju ili Lihtenštajn. No nikako ne za lidera naroda kojeg progone.

Osim fotografije i deklarativne potpore, imaju li Hrvati u BiH razloga konačno očekivati nešto konkretnija stajališta i poteze Zagreba?

– Imali smo niz ozbiljnih sastanaka i čini mi se da se politika u Zagrebu vidno mijenja u posljednjih godinu i pol dana prema BiH i ovdašnjim Hrvatima. Poruka koju smo poslali i preko medija da se želi do kraja zaštititi pozicija hrvatskog naroda kao jednakopravnog u svakom dijelu BiH dovoljno govori za sebe. No, mnogo više od toga govori nekoliko sati razgovora o tome kako osnažiti gospodarsku suradnju, povezati infrastrukturne projekte… Sve to dobiva jednu novu dimenziju. Uz to, hrvatska Vlada obvezala se dodatno poduprijeti obrazovne, zdravstvene, znanstvene i kulturne projekte. S te strane veseli me da smo i nakon ovih razgovora napravili jedan značajan iskorak. Institucije RH imaju i svoje probleme i prioritete, ali čini mi se da problemi Hrvata u BiH postaju strateško pitanje i vlasti u RH.

U izbornoj noći najavili ste odgovor bošnjačkoj strani na preglasavanje Hrvata u izboru člana bh. Predsjedništva. Kakvi će biti?

– U izbornoj kampanji uputili smo 30-ak različitih poruka zajedništva. Išle su dominantno prema hrvatskom narodu te je moja poruka i danas tim ljudima – jedno veliko hvala svima koji su do kraja prepoznali potrebu zajedništva. U svakome mjestu gdje smo bili u predizbornoj kampanji jasno smo rekli da to zajedništvo nije samo vezano uz Hrvate, nego za Bošnjake i Srbe – kao naše partnere i međunarodnu zajednicu. Posebna poruka, koju sam poslao u izbornoj noći, jest i da značajan broj Bošnjaka nije poslušao naš glas i da su organizirali kako izabrati dva člana bh. Predsjedništva. Ako smo u ovoj kampanji uspjeli ostvariti zajedništvo Hrvata, svojim ključnim zadatkom smatram napraviti zajedništvo s drugima dvama narodima.

Ali zar nije bošnjačka politika poslala jasnu Hrvatima poruku pa ste na svoju ispruženu ruku kao odgovor dobili šamar?

– To nisu Bošnjaci. Radi se o jednome dijelu radikalnih političkih stranaka u Sarajevu koje vide BiH kao unitarnu i jednonacionalnu koja, opet ću ponoviti, nikada neće biti takva. Ja iskreno zagovaram partnerstvo i prijateljski odnos s našim bošnjačkim prijateljima. Nikada se neću umoriti od te priče jer BiH jedino tako može normalno funkcionirati. Predstojećih dana, možda će vam zvučati čudno, neću se puno brinuti o vlasti. Naravno, sačekat ćemo rezultate izbora, a do tada dogovoriti prijatelje s kojima možemo promijeniti Izborni zakon kako se više nikada ne bi dogodilo da uđemo u izbornu kampanju, bilo da se radi o Mostaru, Domu naroda ili Predsjedništvu BiH, a da se nisu provele osnove legitimnog zastupanja. Ustavni sud je utvrdio kako su konstitutivni narodi natkrovljujuće načelo Ustava i to nitko ne može ignorirati.

Gospodine Čoviću, pa to ste govorili i prije četiri godine. Hrvati su vrlo jasno rekli što misle na izborima, ali i na masovnom prosvjedu u Mostaru koji su pokrenuli studenti prije nekoliko dana. Jasno je da iskonski osjećaju ovu nepravdu i imaju velika očekivanja. Što su jamstva da će se stvari promijeniti?

– Najprije, prosvjed nije organizirao HDZ, što je za nas još važnija poruka, nego hrvatska mladost. Nikada taj glas neću iznevjeriti. Ne postoji cijena ili ponuda koju netko može staviti ispred mene. Nikakva vlast moju stranku i mene ne zanima, nego ostvarenje očekivanja ovih ljudi. A to je stvaranje normalnog, ne radikalnog, ambijenta da se stvari počnu mijenjati nabolje. Da bi se to ostvarilo, moramo krenuti s izmjenom izbornog zakonodavstva i drugim suštinskim reformama da bi ova država konačno mogla funkcionirati. Ne želimo se dovesti u situaciju da, primjerice, o izborima u Mostaru razgovaramo par mjeseci prije održavanja. To moramo sada učiniti. Želimo otvoreno razgovarati sa svim prijateljima kako bi se uklonilo fenomen da jedan narod bira dva bošnjačka člana Predsjedništva. I o tome su različite hrvatske sredine poslale vrlo jasne poruke.

Iznenađuje li vas to da je kardinal Puljić, ukazujući na nepravdu prema Hrvatima, rekao da je i Hitler izabran po zakonu?!

– Poruke su vrlo jasne i o njima ne treba ni raspravljati. Poruka koju sam dobio od biračkog tijela, moram reći, značajno više od praga koji smo mi postavili, tjera na jednu odgovornost prema domu, narodu, prema BiH i svim narodima, dakle, domovini. Siguran sam da ćemo u tome uspjeti. Svima onima koji su kalkulirali da mogu trgovati rezultatima izbora, jasna poruka – nema kalkulacija ni utrke za ulazak u vlast. Da smo izabrali legitimne predstavnike na svim razinama, pa i Predsjedništvu, vlast bi se brzo uspostavila. Ovako ćemo polako, na miru, to pripremiti. Naš je put euroatlantski, a da bismo to imali, moramo riješiti pitanje unutarnjeg uređenja i stabiliziranja unutarnjih odnosa. To ćemo učiniti s onim partnerima s kojima ćemo biti u vlasti. Vrlo je jasno da se bez HDZ-a i HNS-a BiH vlast neće moći uspostaviti. To je jasan odgovor hrvatskog naroda.

Što precizno znače vaši navodi o Izbornom zakonu. Je li to uvjet za ustroj vlasti?!

– Apsolutni uvjet za uspostavu vlasti. Izborni zakon mora biti prethodna faza traženja partnerstava sa strankama s kojima ćemo napraviti novu reformsku agendu u kojoj bi trebalo definirati ekonomsku stabilnost, pravnu sigurnost i europski put BiH.

Što kažu vaši izračuni za Dom naroda, hoće li Hrvati moći kontrolirati ovaj dom koji je ključan za ustroj i funkcioniranje vlasti u FBiH i razini države?

– Oni su, rekao bih, vrlo dobri. Iako danas pričamo o Domu naroda, a nemamo odredaba Izbornog zakona koje je izbrisao Ustavni sud, i po najgorim, koje su izbrisane, mi imamo dominantnu većinu. To znači da u FBiH imamo iznad 12 nužnih mandata za kontrolu ovoga doma, a na razini države najmanje četiri od pet hrvatskih mandata. To je kapital koji bi bilo suludo prokockati. Po mom mišljenju, vlast će u BiH doći sama po sebi. Mi ne smijemo imati nikakvu krizu, ali uvjet je dobiti partnere za izgradnju posve nove BiH i novih odnosa.

Kada to govorite, imate li nekoga tko vam je s bošnjačke strane bliži, SDP, SDA, nazovigrađanske stranke?

– Jednak je odnos prema svima.

Znači, niste prekrižili SDA zbog novog fenomena Komšić?!

– Niti smo koga izbrisali niti dodali. Za mene su svi na istom mjestu. Onaj tko je spreman s nama graditi europsku BiH kako bi hrvatski narod bio jednakopravan na svakom djeliću zemlje, zaštićen kroz legitimno predstavljanje, nama je partner na svakoj razini vlasti.

A Dodik i RS?

– Jednako tako. Gospodinu Dodiku i ovako čestitam što je ušao u Predsjedništvo, a kao što znate, s njim imamo vrlo dobre odnose. Za mene je najvažnije da se radi o čovjeku s kojim kada nešto dogovorite, onda to funkcionira. Ne krijemo da postoje vidne razlike, a jasno je da se ne slažemo oko NATO-a, no zajedno nas vuče naprijed potreba da se osigura apsolutna jednakopravnost svih konstitutivnih naroda.

Postoje nagađanja da ćete vi ući u vlast, preuzeti određenu dužnost, pa se čak nagađalo i s pozicijom ministra vanjskih poslova. Zanima li vas to?

– Svi koji me i površno poznaju, znaju da sam prošao sve što se moglo, od izvršne i zakonodavne vlasti na svim razinama, a na dužnosti predsjednika stranke sam već 14 godina. Mene nijedna od dužnosti sada ne zanima i teško će se naći pozicija koju bih prihvatio u odnosu na to što sam radio dosad. Svi koji su do sada o tome špekulirali, olakšat ću im – nema danas pozicije u BiH koja bi me mogla odvući od pokušaja realizacije ključnih teza koje sam iznio. A to podrazumijeva jednakopravnost Hrvata. Za mene je ogroman teret dobiveni rezultat. To znači bezrezervno služiti svom narodu bez obzira hoću li biti zadnji u koloni ili na njezinu čelu. Zato jasna poruka – nema ucjene i mene se ne može ničim kupiti. Za mene je ova potpora svetinja i krupna obveza.

guest
14.7K Komentari
Najstariji
Najnoviji Most Voted
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare