Predsjednik na odlasku je prije pet godina izjavio da nema namjeru “zauvijek ostati na vlasti”. Sada se nada da će ostati na dužnosti barem do svoje 84. godine, iako njegova poodmakla dobra i zdravstveno stanje izazivaju pitanja. Godine 2020. bio je nekoliko mjeseci hospitaliziran u Njemačkoj zbog produžene Covid infekcije.

Predsjednik Tebboun, koji se približava 80-oj, traži reizbor nakon što je obećao da će ostati na dužnosti samo jedan mandat. Opozicija, koja se mobilizirala 2019. kako bi spriječila Boutefliku da zauvijek ostane na vlasti, nazvala je izbore “nepoštenim i nedemokratskim”.

Abdelmajjid Tebboun će 2025. imati 80 godina i vjerojatno će i dalje živjeti u palači Al Muradia u Alžiru, sjedištu predsjednika. Bivši šef vlade, nekoliko puta ministar, arhetip aparata moći koji je vladao zemljom Magreba od njezine nezavisnosti 1962. godine, preuzeo je vođenje države prije pet godina uz obvezu da ostane na čelu zemlje samo za jedan mandat, kako je jasno rekao, kako bi vodio urednu tranziciju prema demokratiji. Činilo se da se Alžir mijenja, ali na kraju je sve ostalo isto.

Predsjednik je naslijedio osamdesetogodišnjaka Abdelaziza Boutefliku, posljednjeg vođu ere rata protiv francuske kolonijalne moći, koja je vladala dva desetljeća obilježena korupcijom. Kada je tražio peti uzastopni mandat, usprkos teškoćama bolesti i odsutnosti iz javnog života, narodni ustanak Hiraka (pokret, na arapskom) prisilio ga je da se povuče s izborima.

Potpomognut vojskom i vladajućim strankama, Tebboun se zatim kandidirao za predsjednika s programom čistih ruku i obećanjem da će poslušati zahtjeve za vladavinom zakona i slobodama koje svake sdmice uzvikuju milijuni demonstranata na ulicama Alžira. Pobijedio je s 58% glasova, ali je izlaznost bila samo 39%, što je najmanje u izbornoj historiji zemlje. Prošlog četvrtka, samo nekoliko sati prije isteka zakonskog roka, podnio je svoju kandidaturu za reizbor, kako bi, tvrdi, završio započeti posao. On je sam pomaknuo predsjedničke izbore za 7. rujan, u kampanji koja koincidira s toplinskim valom u Sjevernoj Africi i ljetnim praznicima.

Ustavni sud bi ove sedmice trebao objaviti kandidate koji ga žele osporiti nakon što ispiti ispunjavaju zakonske uvjete, ali najmanje dvije snage koje su predvodile Hiraka već su okrenule leđa glasanju. Athman Mazuz, predsjednik Skupa za kulturu i demokratiju (RCD, u francuskom akronimu), najavio je bojkot izbora od strane ključnih stranaka u berberskoj regiji Kabylia (sjeveroistočno od Alžira). “Nedostatak povjerenstva u izbore, koji traže samo opstanak ruševina sustava”, razlog je bojkota RCD-a. “Ovi izbori nisu od interesa za veliku većinu građana”, stoji u saopćenju organizacije: “Kampanja se odvija usred represije nad opozicijom i olovne zavjese nad medijima.”

Na čelu radikalne ljevice, čelnica veterana Radničke stranke, Luisa Hanoun, također je na društvenim mrežama odbacila svog kandidata za predsjednicu, navodeći zakonske uvjete koje opisuje kao “nepoštene i nedemokratske”. Ona smatra da trenutna kampanja nameće najviše ograničenja od 1999. godine, kada je Bouteflika prvi put izabran nakon što su se drugi kandidati povukli uoči glasanja.

Hanoun je bio zatvoren zbog sudjelovanja u prosvjedima u Hiraku 2019. S lijevog centra, advokatica uhićenih u narodnim prosvjedima i bivša sutkinja Zubida Assul potvrđuje da zasad ostaje u izbornoj trci. “Čekamo da Ustavni sud potvrdi našu kandidaturu. Ako ne, tako ćemo i postupiti”, aludirajući na bojkot izbora, upozorava voditeljka njene kampanje iz Alžira.

Tebbounov reizbor potvrdio je da je vojni politički aparat vlasti u Alžiru konsolidovan nakon što je bio uzdrman izbijanjem narodnih protesta koji su zbacili Boutefliku s vlasti, prema tvrdnjama glavnih alžirskih opozicionih snaga. Kako ističe francuski list Jeune Afrique, “Tebboun je eliminirao stari režim [Bouteflike], čije je posljedice naslijedio, dok je reproducirao gotovo isti model upravljanja.”

Predsjednik na odlasku je prije pet godina izjavio da nema namjeru “zauvijek ostati na vlasti”. Sada se nada da će ostati na dužnosti barem do svoje 84. godine, iako njegova poodmakla dobra i zdravstveno stanje izazivaju pitanja. Godine 2020. bio je nekoliko mjeseci hospitaliziran u Njemačkoj zbog produžene Covid infekcije.

Oni koji su se odlučili suprotstaviti Tebbounu i režimu pod stalnim vojnim tutorstvom koji kontrolira postkolonijalni Alžir više od šest desetljeća, iako s malim izgledima na izborima, su socijalist Yucef Auchich i islamist Abdelali Hassani Cherif. Prvi nastoji prikupiti podršku za povijesni Front socijalističkih snaga na nadolazećim zakonodavnim izborima u berberskoj regiji Kabylia, gdje se izravno bori s RCD-om.

Drugi je vođa Pokreta društva za mir, stranke koja kruži oko vlasti kraja građanskog rata između vojske i islamskih fundamentalističkih skupina, u kojem je Alžir iskrvario tijekom posljednjeg desetljeća 20. stoljeća s više od 100.000 mrtvih.

Tebbounu nema potencijalnog suparnika. Njegovi glavni protivnici bit će apstinencija, bojkot opozicije i razočarenje građana neispunjenim obećanjima o reformama nakon masovne mobilizacije u Hiraku. Suzbijanje posljednjeg žara pobune 2019. – u korist “slobodnog i demokratskog Alžira” i za “civilnu, a ne vojnu državu” – bacio je desetke protivnika i disidenata iza rješenja, navodi Amnesty International u svojoj najnovijoj objavi. Pandemija je prekinula prosvjede 2020. godine, a kada su nastavljene sljedeće godine bile su potisnute pod optužbom za “napad na institucije”.

Aktualni predsjednik ima podršku vojske koju predstavlja načelnik štaba general Said Chengriha. U jednom od svojih posljednjih predsjedničkih dekreta prije nego što je potvrdio da se takmiči za reizbor, Tebboun je ovlastio karijerne vojne oficire da zauzmu izvršne rukovodeće položaje u civilnoj upravi, u područjima koja se smatraju “strateškim i osjetljivim za sigurnost”, mjera koja je opozicija opisala kao korak prema militarizaciji države.

Tebboun je obećao udvostručiti plaće do 2026.-2027. i povećati BDP za 60% do tog vremena zahvaljujući procvatu prihoda od izvoza prirodnog plina uzrokovanog ratom u Ukrajini. Alžir bi trebao udvostručiti svoju proizvodnju do 2022. suočen s europskom zabranom uvoza iz Rusije.

U 2023. godini, zemlja Magreba isporučila je 19% prirodnog plina izvezenog plinovoda u EU, druga je samo nakon Norveške (54%) i ispred Rusije (17%). U Španiji je 29,2% uvezenog plina bilo alžirskog porijekla. Javna potrošnja je, međutim, vrtoglavo porasla i gotovo se udvostručila, na 9% proračunskog deficita, prema podacima Svjetske banke. Model zaštitničke države, koja dobit raspodjeljuje među stanovništvom, koje se provodi od osamostaljenja od Francuske, pojačan je rastom izvoznih cijena plina nakon rata u Ukrajini.

Alžir se prema nedavnim demografskim projekcijama približava broju od 50 milijuna stanovnika, a iako je poljoprivreda u posljednja dva desetljeća u ekspanziji, mora uvoziti polovinu hrane koju konzumira, uključujući i žitarice. Procvat plina ne skriva nestašice, poput nedostatka opskrbe vodom za stanovništvo, usred dugotrajne suše u Magrebu, što je izazvalo prve velike narodne proteste od pada Hiraka.