Published On: Sri, kol 17th, 2016

Član Islamske države ispričao je dosad nepoznatu priču o sastanku koji je doveo do stvaranja te zloglasne organizacije

Abu Ahmad nije oklijevao kada je krenuo ustanak u Siriji. Rođen u sjevernoj Siriji u konzervativnoj i religioznoj sunitskoj arapskoj obitelji, bio je student kada je počela pobuna u ožujku 2011. godine te se od prvog dana pridružio prosvjedima protiv sirijskog predsjednika Bašara al Asada.

“S uzbuđenjem u našim srcima vidjeli smo kako se događa Egipat (tamošnji ustanak), nakon čega je uslijedila revolucija u Libiji”, kaže Ahmad. “Nadali smo se da vjetar promjene neće zaobići našu zemlju”. Kada je ustanak postao građanski rat sredinom 2012. godine, Abu Ahmad je odlučio uzeti oružje i krenuti u borbu. Pridružio se pobunjeničkoj skupini koja je naginjala džihadizmu čiji su članovi uglavnom bili Sirijci, ali i neki strani borci iz Europe i središnje Azije.

Ahmadova grupa je svakih par mjeseci mijenjala ime ili se ujedinjavala s drugim džihadističkim pobunjenicima. S vremenom se počela konsolidirati: U proljeće 2013. Abu Ahmad odlučio je stati na stranu Islamske države Iraka i Levanta kada se ona i službeno proširila u Siriju, Tenzije između te džihadističke grupe i Nusre Front su eskalirale. Grupa je proglasila svjetski kalifat u lipnju 2014., a ime “Islamska država”, trebalo je odražavati njene globalne ambicije. Do ovog dana, Abu Ahmad je služio u organizaciji i tako stekao insajderski pogled u ponašanje grupe i njenu povijest.

Intenzivni razgovori

Tijekom više od 15 sastanaka Foreign Policyja i Abu Ahmada, intenzivno su ga ispitivali o njegovim saznanjima o ISIS-u. Tijekom razdoblja od 10 mjeseci s njim su proveli više od 100 sati. Strpljivo je odgovarao na pitanja kako je završio s IS, kako je grupa organizirana…. Abu Ahmad je zbog ovih razgovora mnogo riskirao. Budući da je još uvijek član Islamske države, neki detalji o njegovom životu su najmjerno zasjenjeni kako bi se zaštitio njegov identitet.

Ahmad je pristao razgovarati s Foreign Policyjom iz, kako je rekao, nekoliko razloga. Iako je još uvijek član Islamske države, ne slaže se sa svime što rade. Organizacija ga je privukla kao najjača sunitska skupina u regiji. Međutim, razočaran je “jer su postali suviše ekstremni”, krivi ih što razapinju, spaljuju i utapaju svoje protivnike i one koji krše pravila. Naprimjer, Abu Ahmad se protivio ISIS-ovoj kazni u gradu al-Bab na sjeveru Sirije, gdje je postavljen kavez u sredini grada, poznatom kao Trg slobode, kako bi kaznili sirijske civile za manje zločine, poput prodaje cigareta. Abu Ahmad kaže kako su u taj kavez zatvoreni Sriijci na tri dana, a oko vrata im je visio natpis na kojemu se navodio zločin koji su počinili.

“Sada je trg poznat kao Trg kazne”, kaže. “Mislim da je ova vrsta kazne loša za nas. Zbog toga se suniti ISIS-a više boje nego što ga vole, što nije dobro za nas”, kaže. U prošlosti, kaže, nadao se kako će Islamska država postati “džihadisti ujedinitelji”, sposobni dovesti sve sunitske džihadističke grupe pod jednu zastavu. Divio se stranim borcima koje je poznavao, uglavnom mladim ljudima iz Belgije i Nizozemske koji su putovali u Siriju kako bi se borili u džihadu. Svi su živjeli u bogatim i mirnim zemljama, i dok su deseci tisuća Sirijaca platili velike sume novca kako bi ih prokrijumčarili u Europu te kako bi izbjegli rat, ovi su džihadisti dobrovoljno krenuli u suprotnom smjeru.

Stranci su žrtvovali sve što imaju

“Ovi stranci napustili su svoje obitelji, svoje kuće i svoju zemlju i putovali cijeli ovaj put kako bi nam pomogli ovdje u Siriji”, kaže Abu Ahmad. “Kako bi nas podržali, oni zaista žrtvuju sve što imaju”. No, Ahmad je ubrzo shvatio kako njegova očekivanja nisu ispunjena. Prvo, Islamska država ne samo da nije ujedinila džihadističke grupe, već su tenzije s drugim skupinama porasle, a zabrinut je kako je “uspon ISIS-a doveo do prekida s Nusra Frontom i slabljenjem jedinstvenih džihadističkih snaga u Siriji.”

Drugo, dok su neki od stranih boraca bili muškarci koji su zaista vodili pravi religiozni život u Europi, Ahmad je otkrio još jednu grupu za koje kaže da su “luđaci”. To su uglavnom mladi belgijski i nizozemski kriminalci marokanskog podrijetla, nezaposleni ljudi koji su živjeli u rubnim predgrađima gradova. Većina tih luđaka nije imala pojma o vjeri, i gotovo nitko od njih nikada nije pročitao Kuran. Za njih, borba u Siriji bila je avantura ili način da se pokaju za svoje “grešne živote” u europskim barovima i klubovima.

Jedan džihadist iz Belgije, Abu Sajaf često je govorio o odrubljivanju glave. Jednom je upitao svog emira Abu al-Athera al Absija može li ubiti nekoga. “Ja samo želim nositi glavu”, rekao je Abu Sajaf. Bio je poznat kao al-thabah ili “krvnik”.

Svjedočio stravičnim zločinima

Kako bi provjerio istinitost njegovih navoda, Foreign Policy je pred Abu Ahmada stavio fotografije 50-ak džihadista iz raznih zemalja za koje se zna da su otišli u Siriju i tražio da identificira te ljude. Njegovi odgovori su potvrdili su da ima veliko znanje o stranim borcima – bez interneta i vanjske pomoći točno je identificirao 30-ak boraca, a za većinu njih je dodao i neke anegdote. Za ostale fotografije je kazao kako nije vidio ljude i kako ne zna kako se zovu. Abu Ahmad pokazao je na svom laptopu novinarima i privatne fotografije i snimke nizozemskih, belgijskih i srednjoazijskih boraca u Siriji koje nisu objavljene na internetu.

Osim toga, Ahmad je dokazao i kako je imao pristup nekim od najstrašnijih činova nasilja ISIS-a. Nakon što je džihadistička grupa zarobila Palmiru 2015. godine, Abu Ahmad je posjetio pustinjski grad kako bi svjedočio pripremama za smaknuća. Jednog dana u lipnju 2015. godine, dva člana Islamske države iz Austrije i Njemačke smaknula su dvojicu ljudi za koje su tvrdili da su bili vojnici sirijske vojske. Bilo je to jedno od mnogih smaknuća u Palmiri: 4. srpnja, ISIS je objavio video koji prikazuje krvavi spektakl tinejdžerskih boraca kako izvode 25 navodnih vojnika sirijske vojske u gradski amfiteatar.

Tjednima prije nego što je video pogubljenja od strane njemačkog i austrijskog borca pušten online, Abu Ahmad je Foreign Policyju pokazao fotografije egzekucije. Te fotografije nisu uključivale samo stravične trenutke ubojstva, nego su na njima bila i dva člana ISIS-ovih medija koji su snimali groznu scenu. Grupa nikada nije objavila takve kadrove “iza scene” – Abu Ahmadova fotografija je tako uistinu jedinstvena, tajno snimljena od strane insajdera, piše FP.

Epohalni događaj sirijskog rata

Abu Ahmad nije samo gledao kako kreće rat među džihadistima u Siriji izdaleka – on je svjedočio tome od početaka iz blizine. Raskol između Nusre Front i Islamske države bio je jedan od najvažnijih epohalnih događaja u sirijskom ratu – rezultiralo je to masivnom podjelom unutar Asadovih protivnika i signalizirao da se rađa nova džihadistička snaga, predvođena Abu Bakr al-Baghdadijem, koja je zasjenila al Kaidu. Abu Ahmad je iz prvih redova gledao kako se odvijao najveći svjetski džihadistički razvod.

Sredinom travnja 2013. godine, Abu Ahmad je primjetio tamno crveno-smeđi auto ispred sjedišta Majlis Shura al-Mudžahedina (MSM), sirijske džihadističke skupine, koju vodi Abu al-Ather u sirijskom gradu Kafr na sjeveru Hamra. Jedan od Abu Ahmadovih prijatelja, džihadistički zapovjednik došao je do njega i šapnuo mu na uho: “Pažljivo gledaj u to vozilo”. Auto ni po čemu nije bio poseban: nije bio dovoljno nov da privuče pažnju, ali ni posebno star. Nije bilo oklopno i nije imalo registarske pločice.

U vozilu su sjedila četiri čovjeka, a Abu Ahmad nije prepoznao nikoga od njih. Čovjek koji je sjedio iza vozača nosio je crnu kapuljaču koja je djelovala poput kape. Na vrhu toga, bio je crni šal koji mu je padao preko ramena. Imao je dugu bradu. Osim vozača, svi su putnici imali male mitraljeze u krilu. Abu Ahmad nije mogao vidjeti dodatnu sigurnost na ulazu u sjedište. Kao i obično, samo dva naoružana borca bila su na straži ispred ulaza. Internetska veza u sjedištu je radila normalno. Za Ahmada, ništa nije ukazivalo da je dan bio drugačiji od bilo kojeg drugog.

Misteriozni automobil

No, nakon što su četvorica izašla iz auta i nestala u sjedištu, isti džihadistički zapovjednik ponovno je došao do njega i šapnuo mu: “Upravo si vidio Abu Bakr al-Bagdadija”. Od 2010. godine Baghdadi je bio vođa Islamske države Irak (ISI), al Kaidine podružnice u toj razorenoj zemlji. Prema Baghdadijevom vlastitom računu, poslao je Abu Muhamada al-Jolanija kao svog predstavnika u Siriju 2011. godine, i dao mu instrukcije da povede Nusru Front u džihad.

Do početka 2013. godine, ISI i Nusra su radili zajedno. No, Baghdadi nije bio zadovoljan. Želio je kombinirati al Kaidine iračke i sirijske podružnice kako bi stvorio jednu koja bi se protezala preko obje zemlje. Naravno, s njim kao vođom.

Svako jutro, pet dana za redom, crveno-smeđi auto dovodio je Baghdadija i njegovog zamjenika Hajija Bakra, u sjedište MSM-a u Kafr Hamri. Prije zalaska sunca, isti auto s istim vozačem pokupio bi ih iz sjedišta i odveo Baghdadija do tajne lokacije na kojoj je boravio tijekom noći. Sljedećeg jutra, auto bi vraćao Baghdadija i Bakra.

Sastanak najtraženijih ljudi na svijetu

Tijekom tih pet dana, u sjedištu MSM-a, Baghdadi je intenzivno razgovarao s grupom važnih džihadističkih lidera u Siriji. Neki od njih bili su najtraženiji ljudi u svijetu. Svi su se oni okupili u jednoj sobi, sjedeći na madracima i jastucima na terenu. Poslužen im je doručak i ručak: pečena piletina ili na žaru i pomfrit, čaj i bezalkoholna pića. Baghdadi, najtraženiji čovjek na svijetu, pio je Pepsi ili Mirindu.

Osim Baghdadija, među sudionicima su bili i Abu al-Ather, emii MSM-a,Abu Mesab al-Masri, egipatski džihadistički zapovjednik, Omar al Shishani, vodeći čečenski džihadisti koji je došao u Siriju iz Gruzije, Abu al-Waled al-Libi, emir libijske Katibat al-Battar skupine, dva obavještajna šefa Nusre i Haji Bakr, Bagdadijev zamjenik.

Abu Ahmad bio je fasciniran s toliko visokih zapovjednika na jednom mjestu. Tijekom pauze u razgovorima, hodao je po sjedištu, pričajući s ljudima koji su sudjelovali na sastanku. Bio je pun pitanja: Zašto je Baghdadi došao iz Iraka u Siriju? Zašto su se svi ovi zapovjednici i emiri sastali s njim? I što je bilo toliko važno da je Bagdadi osobno o tome raspravljao do kraja dana?

Lider ISIS-a Abu Bakr al-Baghdadi
LIDER ISIS-A ABU BAKR AL-BAGHDADIAFP

Promjena imena i ujedinjenje

Odgovori na ova Abu Ahmadova pitanja mogu se naći u Bagdadijevom govoru, ubrzo nakon sastanka u Kafr Hamri. 8. travnja 2013. Baghdadi je objavio da se njegova organizacija proširila u Siriju. Sve tamošnje džihadističke frakcije, uključujući Nusru, morale su se podvrgnuti pod njegovu kontrolu. “Tako smo proglasali oslanjajući se na Alaha. Promjena imena Islamske države Iraka i imena Jabhat al-Nusra i okupljanje pd jednim imenom, Islamske države Iraka i al-Shama”, rekao je.

“Šeik je ovdje kako bi uvjerio sve da napuste Jabhat al-Nusru i al-Jolani”, reako je jedan od sudionika Abu Ahmadu. “Umjesto toga, svi bi se trebali pridružiti i ujediniti pod zastavom ISIS-a, koji će uskoro postati država”.

Baghdadi se, međutim, suočio se s jednim velikim problemom u ostvarivanju svog cilja. Okupljeni emiri objasnili su šefu ISI-a da se većina od njih zaklela na vjernost Ayman Al-Zawahiriju, vođi Al Kaide i izabranom nasljedniku Osame bin Ladena. Kako bi iznenada mogli napustiti Zawahirija i prebaciti se na Baghdadija. Baghdadi im je rekao kako je i on prisegnuo na vjernost, ali na Zawahirijev zahtjev to nije objavio javno. No, uvjerio je okupljene da djeluje pod zapovjedništvom vođe al Kaide.

Prisega džihadističkih vođa

Džihadistički vođe nisu imali načina provjeriti je li ova tvrdnja istinita. Zawahiri je vjerojatno osoba koju je najteže kontaktirati na svijetu – u javnosti nije viđen godinama i još uvijek se skriva, najvjerojatnije negdje u Pakistanu ili Afganistanu. Kako nisu mogli s njim stupiti u kontakt, džihadistički lideri morali su srediti vlastite misli. Ako Baghdadi djeluje u ime Zawahirija, onda nema sumnje da su ga morali slijediti i pridružiti se ISIS-u. No, ako djeluje samostalno, njegov plan da preuzme Nusru i druge skupine bio je čin pobune. Podijelio bi Al Kaidu i stvorio razdor između džihadističkih vojski.

Zapovjednici su Baghdadiju obećali uvjetnu vjernost. “Rekli su mu: Ako je istina to što kažeš, podržat ćemo te”, kaže Abu Ahmad. Bagdadi je također govorio o stvaranju Islamske države u Siriji. To je bilo važno, kazao je, jer su muslimani trebali imati dawlu ili državu. Baghdadi je želio da muslimani imaju svoj vlastiti teritorij s kojeg su mogli krenuti u osvajanje svijeta.

Sudionici su imali različita mišljenja o takvoj ideji. MSM-ov emir Abu al-Ather, već je rekao svojim borcima prije sastanka s Baghdadijem, da je protiv proglašenja države. “Neki ljudi govore o ovoj ideji koja nije mudra”, Ather je kazao svojim ljudima. “Kakav luđak proglašava državu za vrijeme rata”. Lider čečenskih džihadista bio je podjednako neodlučan. Proglašavanje države bio je otvoren poziv neprijatelju da ih napadne.

‘Islamska država je tu da ostane zauvijek’

No, Baghdadi nije želio odustati. Sugovornik Foreign Policyja Abu Ahmad sažeo je Baghdadijev stav. “Ako bi takva Islamska država mogla preživjeti početnu fazu, bila bi tu da ostane zauvijek”. Baghdadi je imao još jedan uvjerljiv argument. Država će ponuditi dom muslimanima u cijelom svijetu. Budući da je al Kaida uvijek djelovala u sjeni, običnim muslimanima je bilo teško pridružiti se. No, islamska bi država mogla privući tisuće, čak i milijune istomišljenika. “Baghdadi i druge džihadističke vođe”, kaže Abu Ahmad, “usporedili bi to s migracijom proroka Muhameda iz Meke u Medinu kako bi izbjegao progon”.

Okupljeni džihadistički vođe opširno su razgovarali o tome kako će država funkcionirati, kako bi se odnosila prema svojem stanovništvu i koji bi bio njen stav prema vjerskim manjinama. Nakon dana razgovora svi su se, uključujući i skeptike s početka, složili s Baghdadijevim planom pod jednim uvjetom: novostvorena država mora biti objavljena u punoj suradnji s Nusrom i Ahrar al-Shamom, još jednog džihadističkom skupinom. Baghadi je pristao na te uvjete. Sljedeći korak bio je zalog vjeronosti.

Jedan po jedan lideri su stali ispred Baghdadija, stišćući mu ruku i ponavljajući sljedeće zakletvu na vjernost. Nakon toga Baghdadi je pitao svakog borca da dovede neke od svojih boraca. Zapovjednik MSM-a Abu al-Ather pozvao je belgijske, nizozemske i francuske borce koji su bili pod njegovim zapovjedništvom. Kasnije tog dana, Europljani koji su donedavno bili sitni kriminalci u Amsterdamu, Bruxellesu i Parizu, oduševljeno su svima govorili kako su prisegnuli na vjernost Baghdadiju. Mnogi drugi su ih sljedili. Na vjernost Bagdadiju dva dana nakon Abu al-Athera prisegnuo je i sugovornik Foreign Policyja Abu Ahmad.

Novo doba – doba Islamske države

Promjena od ISI-a do ISIS-a značila je da će sve grupe ili frakcije koje će se pridružiti ISIS-u prestati postojati prema do sad poznatom imenu. Za Nusra Front i njenog lidera Abu Muhamada al-Jolanija, taj razvoj događaj bio je potencijalna katastrofa – moglo bi to značiti kraj njihovog utjecaja na najvažnijim džihadističkom bojištu. Jolani je naredio Nusrinim borcima da se ne pridruže ISIS-u nego da pričekaju dok al-Zawahiri ne objavio odluku o tome tko treba voditi džihad u Siriji.

Velika većina Nusrinih zapovjednika i boraca u Siriji nije slušala. Kad je Abu Ahmad posjetio Alepo samo nekoliko tjedana kasnije, oko 90 posto Nusrinih boraca u tom gradu već se pridružilo ISIS-u. Baghdadijevi novi vojnici naredili su preostalim Nusrinim lojalistima iz al-Oyoun bolnice, koja je do tada bila glavna Nusrina baza u gradu. “Morate otići, mi smo al-dawla (država) i mi činimo jasno većinu među borcima”, rekli su, prema Abu Ahmadu. “Tako to sjednište sada pripada nama”

Svugdje u sjevernoj Siriji, ISIS je zauzeo Nusrina sjedišta, zalihe streljiva i trgovine oružjem. Nevjerojatno, al Kaidina podružnica u Siriji naglo se bori za svoje postojanje. Novo doba je počelo – doba islamske države.