Published On: Mon, Jan 7th, 2013

ČEJNDŽANJE RVACKOG: "Stvaramo neki novi jezik – hrengleski"

Postalo je uobičajeno da lajkamo fora stvari, a hejtamo političare i korporacije. One koji imaju poštovanje prema jeziku, ovakve fraze unezvjeruju. No, njihovo zapomaganje da se govori »hrvatski, molim!«, sve su slabašnije i sve se manje čuju
P ogrešna uporaba, pretjerana uporaba i opća beskorisnost tri su kriterija kojima se u 38. godišnjem izboru najiritantnijih fraza vodio žiri Lake Superior State Universityja. Kraljica među frazama je »fiscal cliff« ili fiskalna litica, termin što su ga u SAD-u opsesivno-kompulzivno ponavljali mediji i ekonomski stručnjaci.
Ovaj popis, ekvivalent nagrade »Zlatna malina« u filmskoj industriji, ili one za najgori opis seksa u književnosti, ispušni je ventil jezičnim čistuncima kojima teško pada izloženost papagajskom ponavljanju praznih fraza. Na srodnom popisu omraženih riječi, popularnoj »Marist’s list« već nekoliko godina prvo mjesto zauzima »whatever« – izraz kojim se izražava odustajanje od daljnje rasprave ili razglabanje o detaljima određene teme – populariziran bezumnim širenjem na društvenim mrežama, u komentarima na Facebooku i bespućima Twittera.
Ovo potonje ima posebni naziv, koji je također pri vrhu popisa omraženih riječi: »twitterverse«. Od popularnih akronima, u top 10 se probio YOLO, koji pun razbibrižne mudrosti obznanjuje »You Only Live Once« ili »samo jednom se živi«, najčešće u prigodama kad korisnici društvenih mreža dijele neku svoju otkačenu zgodu s virtualnim prijateljima, ili kad koga treba ohrabriti da se odvaži na nešto neuobičajeno. Inače, korisnici društvenih mreža moraju, kao temelj »facebook pismenosti«, znati i što znači BRB, LOL, ROFL ili GTFO. BRB znači »vraćam se odmah« (Be Right Back), LOL je »smijem se naglas«, ROFL je »kotrljam se po podu od smijeha« (Rolling On the Floor Laughing), a GTFO je »Get The Fuck Out«, nešto kao »goni se odavde«, samo s dobrodušnim predznakom, kao komentar na nešto jako smiješno.
Nekome tko nije »na ti« s ovim izrazima koji su posljednjih godina preplavili virtualni svijet, može se učiniti da se globalnoj komunikaciji događaju kataklizmičke pojave, i da jeziku na globalnoj skali prijeti opća degradacija, svođenje na čudne znakove i odustajanje od jezičnog bogatstva kojim su se govornici određenih jezika nekad dičili kao civilizacijskim dosegom svoje kulture. Strepnja od degradacije jezika čini se sasvim izglednom ako se uzmu u obzir istraživanja u polju obrazovnog sustava, koja iz godine u godinu pokazuju sve nižu razinu verbalnih vještina učenika. Učenici u Hrvatskoj nisu izuzeti iz ovoga trenda.

  Globalna komunikacija

Jezikoslovka Nives Opačić jedna je od onih koji se ne mire lako s nonšalantnom upotrebom hrvatskih riječi, a još je manje pomirena s »velikodušnim« prihvaćanjem fraza iz engleskog jezika. »Whatever« je, na primjer, i u Hrvatskom dijelu virtualnog svijeta sasvim uobičajen izraz za prezrivo odustajanje od bavljenja temama koje je jedan sugovornik ocijenio nevrijednima dubljeg elaboriranja.
Ali, nije problem samo u papagajskom ponavljanju pomodnih – i iritantnih – fraza. Još je gore to što »trendy« govornici hrvatskog jezika sasvim ofrlje usvajaju strane riječi, ne uzimajući u obzir duboke postulate »prirode jezika«. Zato, na primjer, riječ »trendy« ili »like« (koja označava različite stupnjeve i tipove naklonosti) ne ostaju u svome izvornom obliku, nego metastaziraju u čitav niz sintagmi koje u hrvatskom jeziku zvuče kao na silu umetnuto strano tkivo. Postalo je uobičajeno da lajkamo fora stvari, a hejtamo političare i korporacije, povremeno imamo reality-checkove, stokamo selebritije, apgrejdamo stavove i downloadamo filmove, odazivamo se na team buildinge, slušamo savjete life-coacheva, gledamo reality-showove, a ignoriramo trendiranje lifestyle magazina. One koji imaju poštovanje prema jeziku, ovakve fraze unezvjeruju. No, njihovo zapomaganje da se govori »hrvatski, molim!«, sve su slabašnije i sve se manje čuju, zagušene navalom novih proizvoda »trendiranja« sa Zapada.

  Hrvatski ni u zagradama

Opojnu zavodljivost engleskog jezika – ali onoga iz šund sfere reality-showova tipa »Keeping up with the Kardashians« – Nives Opačić je ekonomično i točno sažela u nekoliko riječi: »Hrvatski ni u zagradama«. To je naslov njezine nove knjige, nedavno predstavljene kao jedan od rijetkih putokaza u novoj jezičnoj praksi. Knjiga je nastavak prijašnjeg izdanja Hrvatske sveučilišne naklade »Hrvatski u zagradama«, koji datira iz vremena (2006.) kad su globalizacijska jezična teturanja bila ipak nešto manje alarmantna.
– U vrijeme objavljivanja prve knjige još je, nekako sramežljivo, uz englesku riječ na prvom mjestu znao osvanuti kakav-takav hrvatski ekvivalent u zagradama. Jednom zgodom (a to sam negdje i napisala) rekla sam urednici Aniti Šikić: kad bih danas pisala knjigu te vrste, nazvala bih je Hrvatski ni u zagradama, kaže Nives Opačić o ovome priručniku koji strpljivo ispravlja krive Drine – njih preko stotinu – objašnjavajući što je pogrešno s »downloadiranjem«, »reality-showovima«, »life-coachevima« i uopće s polovičnim prijevodima izraza iz engleskog razgovornog jezika.
Profesorica Opačić tvrdi da smo, usred poplave pomodnih engleskih fraza – zastali na pola puta do stvaranja novih anglizama (riječi preuzetih iz engleskog, ali prilagođeni hrvatskome jeziku) koji bi obogatili naš leksik.
– Stvaramo neki novi jezik, hrengleski: korijen je engleski, a nastavci su iz hrvatskoga jezika, zaključuje ona, primjećujući kako su tvorbe poput challengirati, downloadirati, shoppingirati, i drugi pogrešni i polovični prijevodi, posljednjih godina nekontrolirano nabujali.
Lajkeri i hejteri s društvenih mreža na sve će ovo vjerojatno odmahnuti rukom uz nezainteresirano »Whatever!«.