Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na Spomen obilježju u katoličkom gradskom groblju u Bugojnu je obilježena 28. obljetnica razmjene logoraša sa zloglasnog logora ‘Stadion‘ u Bugojnu. Preživjeli zarobljenici slave drugi rođendan, a za tijelima 15 nestalih logoraša još uvijek se traga.
Polaganjem vijenaca pred Spomen obilježjem na katoličkom gradskom groblju te misom za poginule i nestale hrvatske branitelje i civile koju je u bugojanskoj župnoj crkvi predvodio vlč. Mirko Šimić, ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, bugojanski Hrvati su danas obilježili 28. godišnjicu razmjene 294 hrvatska logoraša iz logora ‘Stadion’.
“Blagdan sv. Josipa i datum 19. ožujka je, prije svega, dan radosti za hrvatske logoraše iz Bugojna jer smo na taj dan razmijenjeni nakon proživljenih osam mjeseci pakla bugojanskih logora. Moram reći pakla, jer zaista je stravično i strašno bilo ono što smo mi proživjeli, to je teško i opisati. Godinama pokušavamo istaknuti što se dogodilo u Bugojnu i kakva su zapravo stradanja ovdje bila. To je nezamislivo. Kada je Crveni križ tada posjetio bugojanske logore – rekao da takvo nešto nema ni na Manjači. To su rekli pred svima nama i svi smo to čuli”, rekao je za Direktno.hr Miroslav Zelić, bivši logoraš i aktualni predsjedatelj Općinskog vijeća Bugojna i dodao: “Možete onda samo zamisliti kako je bilo… Manjača je u BiH bila simbol za nešto strašno što se događa u logorima, a ako je bugojanski logor bio gori od Manjače, a vjerujte da jest, onda možete zamisliti kakvu su torturu prošli bugojanski logoraši.”
“Zaista ne mogu reći da javnost nije bila zainteresirana za zločine u Bugojnu. Možda su mediji koje kontrolira bošnjačka strana imali neki pritisak da umanje tu neku informaciju, ali je, ipak, ta informacija išla u javnost. Naš cilj je uvijek bio samo da javnost sazna istinu. Ona je bitna da predstavimo one koji su činili zločine i da to bude opomena svima onima koji i dalje rade na tome i negiraju logore da tako nešto ne rade. Zasigurno niste dobar čovjek ako negirate stradanja Hrvata u Bugojnu – koja su bila očita.”
“Naime, 21 logoraš je odveden iz bugojanskih logora, moram reći iz bugojanskih jer su odvođeni s različitih lokacija. Dva posmrtna ostatka pronašli smo prije nekoliko godina na području općine Bugojno, međutim 2020. godine na lokaciji Tvrdulje, odnosno Rostovo smo pronašli četiri posmrtna ostatka i prošle godine je bio njihov pokop. Tražimo još 15 njih koji su odvedeni iz logora, ali treba naglasiti da isto tako tražimo i 16 civila koji su stradali tijekom oružanog sukoba, odnosno agresije vojske koja sebe naziva Armijom BiH. Ti civili su ubijeni pa su bili spaljeni i to je skriveno da se ne bi saznalo na koji način su likvidirani jer je i to bilo stravično i to je zločin, iako nemaju veze s logorima, ali imaju sa stradanjem Hrvata u Bugojnu.
Podsjetimo, postrojbe tzv. Armije BiH iz Bugojna su tijekom rata protjerale 15.000 Hrvata, 311 hrvatskih civila i vojnika je ubijeno, a oko 2000 hrvatskih zatočenika prošlo je torture nekoliko desetaka logora u kojima su okrutno mučeni, ubijani, a oni najistaknutiji odvedeni su u nepoznato. Za njih 15 te još 16 civila traga se gotovo tri desetljeća.
Gdje su sad komentari dežurnih trolova?
Šaćir Srka spava ko top.
Dobro si prošao kud si za Njofrom u terorizam agresiju i izdaju posao
pseto pogano
Bio sam u bugojnu i to mi je najdalje gdje sam otputovao iz hercegovine i ne mislim još dalje ići
A nije bio Cavara, pitam za Suzanu?
Za zaljenje je da je drug Zelic sa ostalima prozivio 8 mjeseci pakla. No nakon toga drug Zelic tu cinjenicu dobro naplacuje kroz desetljeca kroz budzet zasada Aronije dobivene pod sumnjivim okolnostima, ekspresnim uposljavanjem zene u tijelima vlasti, kupovinom stanova djeci u Hrvatskoj i Austriji… Koliko njih koji su pored njega bili tih paklenih 8 mjeseci u logoru se moze pohvaliti tako impozantnim imovinskim kartonom?
Tu se moram slozit ovakvi ko on to debelo naplacuju dok drugi nemaju nista zalosno je sto je stradao al s druge strane je to debelo naplatio svoje domoljublje