Britanski katolici žele pokrenuti proces beatifikacije J.R.R. Tolkiena, autora Gospodara prstenova i Hobita

Molitva za beatifikaciju Tolkiena, prvi korak prema početku procesa, već prije par mjeseci predana je na odobrenje biskupu Plymoutha
Skupina britanskih katolika pripremila je molitvu za beatifikaciju legendarnog pisca J.R.R. Tolkiena, autora “Gospodara prstenova”, “Hobita” i “Silmarilliona” i predala je biskupu grada Plymoutha kako bi je crkvene vlasti odobrile, objavilo je nekoliko medija posvećenih spisatelju, a prenijela internetska stranica poljskog katoličkog tjednika Gosc Niedzielny.
Kako piše poljski medij, ovo je prvi korak prema mogućem pokretanju beatifikacijskog procesa za britanskog pisca, predanog katolika koji je svoju vjeru naviještao u svojim popularnim pripovijestima. Molitva za beatifikaciju predana je biskupu još prije nekoliko mjeseci. John Ronald Reuel Tolkien, koji je bio profesor na sveučilištu u Oxfordu, kršten je u Katoličkoj crkvi nedugo nakon smrti oca, zajedno s majkom i bratom, a svi su prije toga bili anglikanci. Cijeli njegov život bio je neraskidivo vezan uz Crkvu. Tako je odgojio i svoju djecu, pa je njegov sin John zaređen za svećenika. Iako je djelovao u sekularnom okruženju elitnog britanskog sveučilišta, Tolkien je bio praktični katolik koji je pomogao u obraćenju svog prijatelja C. S. Lewisa, čuvenog britanskog spisatelja i apologeta.
Prenosimo i dio jednog prekrasnog pisma koje je Tolkien napisao svojem sinu i u kojem progovara o sakramentu Pričesti.
Iz tmine svoga života, tako frustriran, stavljam pred vas onu jedinu veliku stvar koju treba ljubiti na zemlji: Presveti Sakrament… U njemu ćete pronaći ljubav, slavu, čast, odanost i pravi uzor za sve vaše ljubavi na zemlji. I k tome: Smrt – ono što po božanskom paradoksu dovršava život i zahtijeva predavanje svega, a opet po samom njezinu okusu – ili predokusu – može se sačuvati ono što tražite u svojim zemaljskim odnosima (ljubav, vjernost, radost) i može poprimiti onaj osjećaj stvarnosti, vječnog trajanja za kojim sva srca čeznu. Jedini lijek protiv slabljenja vjere je Pričest. Premda uvijek sam, savršen, potpun i netaknut, Presveti Sakrament ne djeluje potpuno i stalno u svakome od nas. Kao i u vjeri, potreban je kontinuitet i iskustvo. Najveći učinak ima učestalost. Sedam puta tjedno hrani više nego sedam puta u razmacima. Također bih kao vježbu preporučio ovo (ali jao, za to je prelako pronaći priliku!): primajte Pričest u okolnostima koje se protive vašem ukusu. Odaberite nerazumljiva ili brbljava svećenika, ili ohola i prosta fratra; gužvu u crkvi; neodgojenu djecu: od one koja viču do one koja su proizvod katoličkih škola, koja u trenutku kada se otvori svetohranište sjednu i zijevaju; razgolićenu i prljavu mladež; žene u hlačama, s često raščupanom i nepokrivenom kosom. Idite na pričest s njima (i molite za njih). Bit će to isto (ili bolje) kao i misa koju je lijepo vodio naočigled svet čovjek, na kojoj je prisustvovala nekolicina pobožnih i pristojnih ljudi. To ne može biti gore od one gužve kada je Isus hranio pet tisuća ljudi – čime je Gospodin najavio hranu koja ima doći.