TKO-ĆE-ŠTO-REĆI.
Tata siluje kćerku, ali se cijeli slučaj zataška, jer je u pitanju poznata i ugledna obitelj, pa nije prijatno da se uglednost iste naruši zbog tako neke “gluposti i sitnice”.
Jer bitno je kakvu sliku šaljemo prema van. Ljudima koji nam ne znače ništa. Ali bitno je. Bitno je zadržati sliku koju smo mi sami o sebi stvorili i za koju nam je bitno da netko to puši kao priču.
Jedemo danima paštetu, ali smo tip-top sređene. Neće valjda susjeda Mira znati o tome da smo siromašne i jadne i da nam je stolica danima tvrdo od suhe hrane, ne! Ima da se dotjeram da sve puca! Nije prijatno u bližoj okolini biti okarakterizirana kao zapuštena.
Žena rodi dijete, dijete ne liči na oca. Svekrva ne kuži da je i to moguće, pa je u sumnji, gori žena od muke. Što će drugo – nego odraditi DNK test da se pokaže i dokaže čije je dijete.
Pokaže i dokaže – kome? Pa okolini, normalno! Nije bitno zdravlje djeteta, nego da se začepe usta okolini. Susjedima. Obitelji. Jer sumnjaju. Njihovo je pravo da sumnjaju, moraju da sumnjaju. Čak postoji veeeelika šansa da – sumLJaju.
Foto: pixabay.com
Mijenjamo seksualne partnere, ali o tome šutimo. Ili barem u priči smanjimo broj tih partnera. Nije baš super da nas bije glas da smo kurve i lake žene. Jer bitno je što o nama misle ljudi koji nam ne plaćaju ni vodu ni struju. Bitno je u očima nebitnih ljudi ne biti kurva, naravno.
Vrlo je važno biti lijepa i dobra u očima okoline.
Ključno je za osobni razvoj.
Za dobar osjećaj.
Za ego.
Foto: pixabay.com
A tebe tko šiša. Nitko tebe ne pita što bi ti kao ti. To je ionako nebitno.
Neke druge i nečije druge stvari su bitne kad se o tebi radi. Ne tvoje. Ne ti. Ne.
Koriste se razni neki deterdženti za pranje bijelog rublja. Ih, da vidiš kako je kod Dragane bijela roba, pelene se sve bijele, ih, ma milina za gledati!
Kaže mi jedan on kako ga pakleno lože kožne čizme i umire za njima, ali mora paziti i biti diskretan, jer je on uskoro doktor, pa ne bi bilo zgodno da ga bije glas da je manijak. Jer – kako manijak, a doktor?
Prije nekog vremena sam o sebi čula kako sam “izgubila bebu”, ali to krijem. Ne znam kako se točno gubi beba, ali, evo, to je izgovorila osoba koja čak nije ni sigurna kako se ja prezivam. Sa sigurnošću tvrdi kako gubim djecu okolo. Nepoznata osoba ima mišljenje o meni. I ne samo to. Nepoznata osoba priča. Izmišlja. I laže k’o pas.
Foto: pixabay.com
Ona je imala svatove. I ona je imala svatove. Ali ova druga ona mora imati bolje fotke od prve one, jer je bitno imati bolje fotke od te neke, fensi svatove, skuplju vjenčanicu i skuplje burme. Obje žele da se o tome priča. A ne priča se samo od sebe, nego to netko priča i prepričava. Tko?
Konstantno se hranimo tuđim mišljenjem o nama samima. Konstantno drugima dajemo na važnosti kada se radi o mišljenju o nama samima.
Iz nekog razloga držimo do tuđeg mišljenja. Iz nekog razloga ne volimo kad se o nama priča. Kad se za nama priča. Barem loše ne volimo da čujemo o samima sebi, pa svim silama se trudimo da barem ne budemo predmet priče, ako već ne uspemo da nas bije dobar glas.
Zašto nam je to važno?
Zašto toliko želimo biti prihvaćene od strane puno njih? Svih?
Što nam predstavlja mišljenje ljudi iz okoline, ljudi koji ne znaju ni nas, a ni naše želje, potrebe i stavove?
wpDiscuz