Branka Bešević Gajić, srbijanska redateljica prošle je godine učinila ono što malo tko smije – usudila se. Naime, kada govorimo o profesionalnom životu Branke Gajić Bešović glagol „ usuditi se“ u potpunosti objašnjava njeno umjetničko ostvarenje.
Riječ je o dokumentarnom filmu „ Lauš“, premijerno prikazanom 22. veljače 2014.godine, nakon kojeg je doživio brojne projekcije diljem regije i svijeta ( Srbija, Crna Gora, BiH, SAD, Australija, Kanada itd., te uvršten među najbolja filmska ostvarenja 2014. godine.
Film Lauš o liku i djelu jednog od najpoznatijih srbijanskih i inače, jugoslavenskih glumaca, Žarka Lauševića, kao je redateljica mnogo puta i kazala „ niti brani niti osuđuje“. Žarko Laušević je još jedna od kolateralnih žrtava ekstremnih nacionalističkih politika. Lauš je uzburkao srbijansku javnost i kulturno-umjentičke smjerove u potpunosti dezorijentirao. Iako je Lauša planirala realizirati kao master rad na Akademiji dramskih umjetnosti, Branka Gajić je uz stručnu podršku ipak odlučila fim pokloniti javnosti.
Lauš, osim što prikazuje nesretnu sudbinu glumca u ulozi sv. Save, govori o primitivizmu, nacionalističkoj histeriji, metežu i „šešeljvskoj Srbiji“. U tadašnjim ratnim okolnostima, Lauševića su identificirali sa ulogom koju je igrao. Naime, srbijanski ekstremistički krugovi predstavu o sv. Savi smatrali su skrnavljenjem „ sprskih ideja“, „nedostatak patritotizma“ i u konačnici – kontradržavno djelovanje.
Međutim, činjenica je da su srbijanski represivni organi bili svjesni političkih okolnosti te su zbog toga i dali Lauševiću pištolj – sve ostalo je već povijest.
POSKOK: „Lauša“ je pogledao velik broj ljudi diljem svijeta, što zahvaljujući gostovanjima, festivalima itd. Kakvi su Vaši dojmovi? Jeste li uspjeli opravdati moto filma, citat vladike Velimirovića „ Kad bi ljudi znali celu priču, opraštali bi lako i rado.“ ?
Publika je najbolji kritičar. Reakcije publike bile su maestralne. Film je gledljiv i od strane ljudi koji nisu voleli Žarka Lauševića i koji su bili veoma skeptični prema filmu Lauš. Nakon projekcije prilazili su mi ljudi i čestitali na poštenosti filma jer je film prepoznat kao presek jednog zlog vremena, a ne slavopoj o Žarku Lauševiću i da su stvari mnogo jasnije sada kada sagledamo uzroke i posledice, a to film Lauš upravo oslikava. Dakle, citat Svetog Nikolaja Velimirovića je opravdan i poruka je jasna.
POSKOK: Baviti se Lauševićem je osjetljivo. S jedne strane, obitelji ubijenih mladića, potom Lauševićevo istinsko kajanje i žal te očekivanja publike. Je li moguće da u ovom filmu, za razliku od predstave, nema emotivnih žrtava?
Moj cilj bio je pre svega da nikoga ne povredim već da predstavim jedno vreme. Kompletan rad na filmu je bio iskren i pošten. Ovaj film nikoga nije glorifikovao, niti sudio nikome, svi smo mi jedinke za sebe i svako na svoj individualni način doživljava svaki film i stiče sopstveni utisak, film Lauš nijednog trenutka ne nameće stavove, veoma je objektivan. Odziv publike je bio iznad očekivanja, svaka projekcija Lauša se završavala uz ovacije i suze.
POSKOK: Prije intervjua ste kazali kako Laušević nije se pojavio na premijeri u New Yorku. No, kakav je komentirao film?
Ne bih ja pričala u Žarkovo ime, niti imam prava na to. Sve što sam imala rekla sam ovim filmom.
POSKOK: Činjenica je kako je Lauševićeva tragedija uzrokovana dubokom političkom motiviranošću i radikalizmom. Tada su „ šešeljeve snage“ „oslobodile“ sve , pa i umjetnost. Kako danas diše Srbija?
Strašno je to što je jedan glumac bio kolaterarna šteta i što je nestao sa scene kao posledica jednog prevrtljivog vremena. Vrlo surovo vreme, kako ovde tako i u celom regionu je bilo. Svuda su se najednom osećale razlike i teška finansijska situacija, sve se raspalo zajedno sa bivšom SFRJ. Sve je to bila jedna velika greška. Narod u kompletnom regionu je mnogo propatio. Ali eto zajedno smo istrajali i lepo sarađujemo. Umetnost je ipak opstala uprkos teškoj situaciji u zemlji i dalje se stvara. Srbija diše duhom optimizma, mislim na divan narod pun entuzijazma, a o politici ne bih komentarisala.
POSKOK: U filmu se o Lauševiću govorile mnoge poznate osobe iz javnog i kulturnog života Srbije: Branislav Lečić, Petar Božović, Olivera Ježina, Dragan Bjelogrlić, Svetozar Cvetković, Ivica Dačić… Dragan Bjelogrlić je rekao kako je Laušević „ čovjek bez identiteta“…
Dragan Bjelogrlić je rekao u filmu „Lauš“ da je Laušević čovek bez identiteta bio u trenutku kada su se sreli u Njujorku, jer to zaista i jeste bilo tako. Nije u pitanju bio nacionalni identitet, već je bio sopstveni identitet na koji svaka osoba na ovom svetu ima pravo na svoje ime i prezime. U ovom slučaju Žarku su nažalost i na to uskratili pravo, nije imao svoja važeća lična dokumenta. Tako da mu je Bjelogrlić pomogao u trci za sopstvenim identitetom. Ali to ćete gledati u filmu Lauš.. Zar ne?
POSKOK: Vojislav Šešelj je o njemu govorio kao trećerazrednom glumcu, crnogorskom nacionalisti i ubojici. Osuđuje i Borisa Tadića koji ga je pomilovao 2011.godine, te Ivicu Dačića jer mu je u New York odnio putovnicu Republike Srbije. Mislite li kako Šešelj više nema istomišljenika po pitanju Lauševića u Srbiji?
Gospodin Vojislav Šešelj svakako je mogao da nazove Lauševića ali trećerazrednim glumcem to nikada. To mi nije realno. Smatram da u kompletnom regionu po ovom pitanju nema istomišljenika koji bi se složio sa ovim iskazom.
POSKOK:U pripremi je, kako mediji navode, i serija o Lauševiću. Možete li iznijeti neke detalje? Primjerice, tko će glumiti Žarka Lauševića?
Odustali smo od serije. Serija se neće snimati jer mislim da ne bi bilo primereno, jer to već onda vodi u komercijalizaciju ovog dela, a ovo komercijalizovati zaista ne bi bilo primereno.
POSKOK: I za kraj, smatrate li kako je Lauš uz mnoge priče vezane za Lauševića, donio novu dimenziju – istinu?
Nisu to priče vezane samo za Lauševića, već i za jedno teško vreme kroz koje smo svi prošli. Kroz njegovo stradanje ispričana je priča svih nas. Kao što je i rekla Borka Pavićević u filmu Laus „prekid predstave Sveti Sava, je preklopio dve epohe“. Ne znam da li je doneo novu dimenziju, ali ispostavilo se da je jedan veoma značajan dokument vremena.
poskok.info