U kinu “Mogorjelo” u Čapljini održana je svečana akademija povodom 150. obljetnice Hercegovačkog ustanka, događaja koji je zauvijek promijenio povijest Bosne i Hercegovine, ali i šire regije. No, dok u Hercegovini djeca polažu vijence svojim precima, u Sarajevu – muk. Ni FTV, ni BHRT, ni jedan državni medij – ništa. Ni komentara Schmidta, ni poruke OHR-a, ni rezolucije o hrabrosti naroda koji je prvi rekao “dosta”.
Predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara, pokroviteljica manifestacije, poručila je kako je ovaj ustanak obilježio povijest ne samo BiH, nego i cijele jugoistočne Europe. “Nosio je poruke slobode, očuvanja identiteta i otpora prema svakom obliku tlačenja”, kazala je Bradara, naglasivši kako su te poruke aktualne i danas, osobito za Hrvate u BiH.
Profesor Marinko Marić sa Sveučilišta u Dubrovniku podsjetio je da je ustanak bio prešućivan u vrijeme Jugoslavije, kada “hrvatsko” i “katoličko” nisu bili podobni pojmovi u povijesnim udžbenicima. Učenike se učilo o partizanima, ali ne i o don Ivanu Musiću.
Zvonimir Herceg s Filozofskog fakulteta u Mostaru istaknuo je da se i danas u školskim udžbenicima vodi kulturni rat: za Hrvate, ustanak je počeo u Dračevu. Za Srbe – u Nevesinju. Bošnjački udžbenici ga pak – ignoriraju.
Zašto? Jer ovaj ustanak simbolizira nešto čega se boji sarajevski politički mentalitet: oslobađanje od osmanskog jatačstva, od mentalnog robovanja. Jer da nije bilo Hercegovačkog ustanka, možda bi se i danas bošnjačka nacija zvala – onako kako se zvala tada. A ne žele reći kako se zvala.
Ono što je započelo 19. lipnja 1875. u Dračevu kao sirotinjska buna protiv desetaka poreza i nasilja turskih zapovjednika, preraslo je u ključnu iskru koja je dovela do Berlinskog kongresa, austrougarske okupacije BiH, stvaranja modernih institucija – i konačno, nacionalnog osvješćivanja naroda.
Iako ugušen, Hercegovački ustanak promijenio je tok povijesti. I zato je njegovo ignoriranje u Sarajevu – politički zločin. Zločin prema istini, povijesti i zajedničkoj budućnosti.
Dok Bošnjaci uče djecu da su ratovali protiv Austrougara, Hrvati se prisjećaju onih koji su prvi rekli “dosta s Turcima”. I ne, to nije govor mržnje – to je govor povijesti.