Možda najpoznatija pjesma božićnog razdoblja – “Tiha noć, sveta noć” – slavi 200. obljetnicu otkada je skladana. Slavi se tamo i gdje je nastala, u austrijskom gradiću Oberndorfu kraj Salzburga, Mozartovog grada bogate glazbene tradicije iz kojeg je potekla i pjevajuća obitelj Von Trapp (“Moje pjesme, moji snovi”). U malom muzeju postaje jasno kako su iza kreacije pjesme dvojica muškaraca – Joseph Mohr, svećenik, i Franz Xaver Gruber, orguljaš i učitelj.
U protekla dva stoljeća, “Tiha noć, sveta noć” postala je gotovo kulturni fenomen, temelj božićnog kanona u svim kulturama diljem svijeta. Pjesma je prevedena na više od 300 jezika i dijalekata, uključujući latinski, a 2011. je dodana na UNESCO-vu listu nedodirljive kulturne baštine. Pjevali su je vjerojatno svi pjevači svijeta, od Bing Crosbyja do Mariah Carey.
Pjesma je, u doslovnom smislu te riječi, čak inspirirala mir. Na Badnjak 1914., na početku Prvog svjetskog rata, vojnici u Flandriji u rovovima su položili svoje oružje i šljemove te zajednički zapjevali “Tiha noć, sveta noć”. Više od milijun ljudi posjećuje tijekom studenog i prosinca, kaže Leo Baurnberger, šef lokalne turističke zajednice, iako je većina muzeja, dućana i drugih stvari posvećenih pjesmi otvorena i ostatak godine.
“Koliko god da smo dugo živjeli sa tom pjesmom u Salzburgerlandu, trebalo je jako dugo da shvatimo kakvo blago mi to imamo. Obljetnica je zato idealan termin da zajedno sa svijetom proslavimo najveću božićnu pjesmu”, kaže Baurnberger.
Životi ljudi koji stoje iza pjesme zapravo su povezani sa nekoliko sela oko Salzburga gdje su radili, ali sve počinje Oberndorfu, malom selu na rijeci Salzach, oko 20 kilometara sjeverno od Salzburga.
Na sam Badnjak 1818. Mohr je zamolio prijatelja Grubera da mu pomogne uglazbiti poemu koju je napisao dvije godine ranije. Sretan s rezultatom, Mohr je pjesmu uključio u kratku misnu ceremoniju te iste večeri.
Mohr je bio tenor i pratio je ja gitari, dok je Gruber pjevao bas, pred čitavom kongregacijom, manje više obrtnika i radnika. Što je točno inspiriralo pjesmu se i danas ne zna. Čak niti u svojim pismima Mohr i Gruber ne spominju što je bila inspiracija, Gruber se samo prisjećao “kako ga je prijatelj tražio da napiše melodiju za dva glasa prema već napisanoj pjesmi, koja se može pjevati u pratnji gitare i zbora”.
Neki spekuliraju kako je inspiracija možda bila želja za mirom nakon Napoleonskih ratova koji su bjesnili od 1803. do 1815. i uzrokovale ekonomski i humanitarni kaos. U to je doba Europa također iskusila “godinu bez ljeta”, mjesece hladnijeg no inače vremena koji su doveli do propadanja usjeva, radi vulkanske erupcije u Indoneziji godinu dana prije.
“Ne znamo kako su ljudi reagirali, niti da li se pjesma pjevala tijekom sljedećih godina, ali očito je pronašla svoj put”, kaže Michael Neureiter koji je o povijesti pjesme napisao i knjigu.
Neureiter je odrastao u kući u Halleinu gdje je Gruber proveo zadnje godine svog života, sljedeći svoju strast za glazbom. Kuća je sada muzej gdje možete pogledati Mohrovu gitaru i rukom pisane dokumente o autorstvu pjesme. Gruber je i pokopan ispred zgrade.
U Oberndorfu, originalne crkve više nema jer je nastradala u poplavama. Memorijalna kapelica je sagrađena tridesetih, i tu se svake godine u 17 sati izvodi pjesma, i tako od 1953. godine.
Mohr je pjesmu napisao dok je bio ispomoć svećeniku, a u crkvi su bile jaslice od više od 100 komada, među kojima i “nježni Isus”.
Koja god i kakva god bila priča o Mohreovoj poemi, jednostavna melodija i poruka mira rezonirali su među onima koji su je čuli, i tako je “Tiha noć, sveta noć” polako osvojila svijet.
Nekoliko godina nakon prve izvedbe, čovjek koji je došao obnoviti orgulje u Oberndorf kapeli uzeo je kopiju nota sa njime. Pjesma je došla do sljedećeg sela, Tirola, oko 165 km jugo-zapadno od Oberndorfa, gdje bi lokalne farmerske obitelji pjevale pjesme kako bi privukle kupce. Tijekom vremena, neke su od tih obitelji postale slavni folk pjevači, posebno Raineri i Strasseri, koji su pjesmu pjevali diljem Njemačke, Europe i Rusije. Misionari i njemački imigranti pjesmu su donijeli i u Veliku Britaniju.
Na izložbi postavljenoj u čast 200 godina pjesme nekoliko pjevača pjeva “Tihu noć” na svakom jeziku, uz jezik mijenjajući i tonalitet.
“To pokazuje koliko je nevjerojatno ta pjesma postala univerzalna”, kaže glasnogovornica muzeja Natalie Fuchs.
wpDiscuz