U javnosti zemalja mlade Bosne i stare Hercegovine, osobito iz krugova tzv. probosanskih bošnjačkih intelektualaca, nerijetko se čuje teza da bi formiranje trećeg entiteta – hrvatskog – bilo “podjela zemlje”, “prodaja Bosne”, “izdaja žrtava”. No koliko je takva teza uopće u skladu s islamom? Što o pravu na političku autonomiju i organizaciju različitih zajednica kaže sam Kur’an i klasično islamsko društveno učenje?
Što je „millet“ i zašto je važno?
U klasičnom islamskom društvu – posebno u osmanskoj državnoj praksi – millet je bio temeljni oblik priznanja etničko-religijske autonomije. Pripadnici drugih vjera – kršćani, židovi, pa i druge muslimanske sekte – imali su svoja pravosuđa, svoje škole, pa i svoju unutarnju upravu, sve dok nisu remetili opći mir i sigurnost.
Dakle, unutar jedne države postojalo je više paralelnih zajednica, koje su živjele prema svojim običajima i pravilima. Čak i tada, kad je država bila otvoreno islamska – islamski zakon nije tražio unitarizam. Naprotiv, tražio je upravo ono što Hrvati danas traže u BiH – svoj entitet, samoupravu.
Kako to onda da muslimani u BiH, koji se pozivaju na islam i na “izvornu Bosnu”, negiraju danas Hrvatima ono što je i osmanski zakon priznavao čak i nevjernicima?
Kur’an ne poznaje unitarizam, ali poznaje šuru – samoupravu
Kur’an i islamska praksa poznaju pojam šura – vijećanja, dogovaranja unutar zajednice. Kur’an ne propisuje centralizirane vlasti koje dominiraju nad svima. Kur’an zabranjuje prisilu u vjeri (la ikrahe fiddin), pa samim time i političku prisilu – ako je narod u BiH protiv dominacije, protiv sustava gdje drugi biraju njihove predstavnike, onda to nije suživot nego – prisila, i kršenje islamskog duha.
Alija Izetbegović znao je: islam i multietnička sekularna država ne idu zajedno
U svojoj Islamskoj deklaraciji, Alija Izetbegović otvoreno piše da je islamsko društvo nespojivo sa sekularnim sustavom u kojem muslimani žive u manjinama i suživotu s drugim religijama. U istoj deklaraciji piše da u slučaju većine muslimana treba uvesti šerijat, a u slučaju miješanog stanovništva – islamsko društvo se ne može ostvariti.
To znači da čak ni idejni utemeljitelj bošnjačke politike nije vjerovao u moguću simbiozu muslimanskog i sekularnog, unitarističkog društva. Pa zašto onda njegovi sljedbenici danas govore suprotno?
OHR je podržao šerijatizaciju 23% BiH – Federacija više nije konsocijacijska niti građanska
Kroz razne intervencije Visokog predstavnika, osobito one koje su pogodovale šerijatskim odredbama u porodičnom zakonu, sudstvu i obrazovanju, BiH je dobila de facto islamiziranu trećinu, bez da je to netko formalno nazvao entitetom.
Ako Bošnjaci, pod egidom građanske politike, mogu imati islamski entitet, i ako on može biti toleriran od strane OHR-a i EU-a, zašto bi onda Hrvati morali živjeti pod dominacijom tog entiteta?
Zašto bi ostajali u Federaciji u kojoj im biraju predstavnike, krše konstitutivnost i negiraju politički subjektivitet?
Pravo na odvajanje Bošnjaka je islamski čin
Prema svim kanonima klasičnog islama – nema opravdanja za prisilu jedne zajednice nad drugom. To znači da Bošnjaci imaju puno pravo izaći iz Federacije, ako žele uspostaviti svoj entitet – baš kao što je danas Republika Srpska – i živjeti u skladu sa svojim vrijednostima.
Time otvaraju prostor i za hrvatski entitet – jer više ne postoji Federacija u sadašnjem obliku. Oboje naroda imaju to pravo, i to ne samo po Daytonu, nego i po islamskom nauku.
Pravo na odvajanje od Bošnjaka je islamski čin
Prema svim kanonima klasičnog islama – nema opravdanja za prisilu jedne zajednice nad drugom. To znači da Hrvati imaju puno pravo izaći iz Federacije, ako žele uspostaviti svoj entitet – baš kao što je danas Republika Srpska – i živjeti u skladu sa svojim vrijednostima.
Time otvaraju prostor i za bošnjački entitet – jer više ne postoji Federacija u sadašnjem obliku. Oboje naroda imaju to pravo, i to ne samo po Daytonu, nego i po islamskom nauku.
UKRATKO:
- Musliman koji danas negira Hrvatima pravo na Treći entitet – ustvari negira Kur’an.
- Negira šuru (samoupravu).
- Negira millet (autonomiju vjerskih i etničkih zajednica).
- Negira “la ikrahe fiddin” (zabranu prisile).
- Negira božanski plan raznolikosti.
Negira čak i vlastitu povijesnu tradiciju i političku filozofiju u ime jedne – loše kopirane – verzije nacionalizma.
To nije islam. To nije suživot. To je ideološki imperijalizam maskiran islamom.
I zato, na kraju – treba reći najjednostavniju stvar:
Ako islamska država, dakle Osmansko Carstvo, nije priječila pravo Hrvata i drugih naroda da imaju svoj entitet, svoje sudove i autonomiju – o čemu mi danas uopće pričamo?
BiH nije islamska država. BiH je i država Hrvata. Dakle, ne trebaju Hrvati nikoga pitati mogu li imati svoj entitet – mogu ga imati jer im pripada. Jedino što treba učiniti – jest sačekati da se Bošnjaci odluče: jesu li za iranski model političkog islama, gdje je “nacija” podređena šerijatu i gdje je samo jedna politička istina dopuštena, ili su za trofederalnu BiH u kojoj svi narodi žive slobodni, ravnopravni i odgovorni za sebe.
Nažalost, kako stvari stoje – izgleda da su Bošnjaci za Iran. A ne za Bosnu. A nisu čak ni za Hercegovinu.
Šteta.
Jer moglo nam je svima biti lijepo u našim zemljama. Bosni. I Hercegovini.
Iz Trećeg s ljubavlju..
/POSKOK/
wpDiscuz
