BiH se i službeno ukopala u kriznu političku spiralu. Bošnjački kvintet kojeg čine DF, SDA, SDP BiH, SBB i izmjenično GS i Naša Stranka odlučio je ići na sve ili ništa, makar to dovelo do konačne političke blokade.
Bošnjački kvintet je očito zadužen za pjevanje labuđeg pjeva BiH, samo što toga još nije svjestan. Kao što nije svjestan da konstantnim degradiranjem odluke Ustavnog suda odnosno samog Ustava BiH i nametanjem kvazitumačenja zakonodavstva i Ustava FBiH daje pravo Republici Srpskoj na odcjepljenje.
______ piše: Ivan Pepić | poskok.info
Spomenutoj gospodi očito treba nacrtati kako je Ustavni sud, kao tumač Ustava, donio odluku prema kojoj određene odredbe državnog Izbornog zakona nisu u skladu s Ustavom BiH. Tako je Ustavni sud naglasio neustavnost odredbe prema kojoj se iz svakog kantona imenuje najmanje po jedan izaslanik iz svakog konstitutivnog naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH.
Kao i u svim državama gdje postoji podjela vlasti, i u BiH niže razine vlasti se usklađuju s Ustavom BiH. Neusklađene odredbe se stavljaju izvan snage jer su, jednostavno, neustavne. Ustav BiH propisuje nadležnosti i odnose između institucija BiH i entiteta.
Tako u ustavnom članku III.3 (b): „Entiteti i sve njihove administativne jedinice će se u potpunosti pridržavati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu suglasne, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Opća načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta“.
Nadležnosti i odnos između entiteta i državne razine ne propisuje samo taj članak. Prema Ustavu, ukoliko je entitetski zakon ili Ustav problematičan, pojedine institucije i predstavnici entitetskih vlasti mogu se obratiti Ustavnom sudu, kao zadnjoj pravnoj instanci koja tumači Ustav BiH.
Kako ne bi bilo zabune, obzirom da tzv. donositelji odluka ne vole kad im se tumače stvari, ovdje se nalazi ustavni članak VI.3, koji jasno naglašava ovlasti Ustavnog suda:
„a) Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to pitanje:
– Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
– Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom. Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.
…“
Međutim, Bošnjačkom kvintetu to ništa ne znači. Očito je predstavnicima nekih „naroda i narodnosti“ lakše proizvoljno čitati Ustav nego se prilagoditi vladavini prava. Nažalost, međunarodni aktivisti im u tomu pomažu, što ozbiljno narušava povjerenje u međunarodne organizacije koje se – korak po korak – urušavaju i pretvaraju u kočničare razvoja demokracije i ljudskih prava.
Najnoviji prijedlog Zakona o izbornim jedinicama i podjeli mandata kojeg su predstavile bošnjačke stranke, od ekstremne nacionalističke ljevice do islamističkih radikala, svjedoči upravo eklatantnom nepoštivanju Ustava BiH.
Naime, ako Ustavni sud drži ključeve Ustava i jednom iznese stav prema kojem izbor po jednog izaslanika iz svakog kantona za svaki od tri konstitutivna naroda nije u skladu s Ustavom, zašto bošnjačke elite predlažu iste neustavne odredbe federalnim zakonom? Pozivanje na Ustav FBiH je nonsens.
Ali to je nemoguće objasniti zagriženim velikobošnjačkim nacionalistima čiji je cilj birati hrvatske izaslanike iz kantona u kojima Hrvati taj izbor ne mogu izvršiti, jer ih nema dovoljno. Taj izbor dovodi do bošnjačke dominacije u federalnom Domu naroda, a to znači i Vlade Federacije BiH.
Pitanje je samo hoće li razumjeti „srpski jezik“, na kojem će se pisati ustavni zakon ili običan entitetski zakon prema kojem će Republika Srpska proglasiti samostalnost i tako konačno uništiti san o jedinstvenoj BiH.
Tad će biti kasno. Jer ovakva međunarodna zajednica ima sve manje konkretnih odgovora za razne autoproklamirane pokrajine, od Južne Osetije, Abhazije, Krima, Pridnjestrovlja, Turske Republike Sj. Cipra, a sve više s tim entitetima ulazi u pregovore i traži „stabilizirajuće“ izlaze. Podjela BiH na Federaciju i Republiku Srpsku značila bi samo moralnu pobjedu za Bošnjake, ali i kočnicu za daljnje pregovore za članstvo u EU, NATO i dr.
Možda bošnjačkim elitama i kojekakvim međunarodnim aktivistima koji glume diplomate tad bude jasno da Zakon o izbornim jedinicama i podjeli mandata nije nikakva pobjeda.