Published On: Wed, Oct 22nd, 2014

Bosni i Hercegovini ne prijeti rat. Njoj prijeti upravo Ashdown

Jeremy John Durham Ashdown bivši je diktator u BIH. Imao je tu privilegiju kao navodni liberalni demokrato biti u 21. stoljeću šeik, faraon, apsolut u jednoj europskoj zemlji. Njegov mandat u BIH ostao je zapamćen po neupitnoj podršci sarajevskom unitarizmu, toliko destruktivnom po budućnost naše zemlje, zatim po nekakvoj vikendici u Jablanici i očijukanju s mladim seksipilnim Bosankama o kojima i danas b(l)udno razmišlja i zbori te niti najbanalniji politički istup prema BIH ne može obaviti bez aluzije na minjake sa Ferhadije, dok usput  iznosi tezu kako Bosni i Hercegovini ponovno prijeti rat. To je otprilike valjda u Paddyevoj glavi isti red vrijednosti, ferhadijske koke i potencijali za rat u BiH pa Sir Paddy to fino strpa sve u istu priču.

Po svojim izjavama, karikaturalnosti, skandaloznošću kojom pokuava zauzeti javni prostor, Ashdown je bio najbliži Mesiću. Bespogovorni dodvoravač centralističke politike najbrojnije elite u BIH, kao najmoćnije u BIH, oporbenjak koji je vazda vlast, čovjek koji je imao kada shvatiti Bosnu i Hercegovinu ali eto nije od finih sarajevskih ženskih nogu imao kad misliti se o tome. A možda je tako i bolje. Što bi tek bilo da je pokušao misliti.

Godine i godine politike centralizma i unitarizma kakvu je podupirao Ashdown, a kakva bi u njegovoj Britaniji bila nezamisliva, i Britaniju bi razorila preko noći dovele su BIH do upitnosti postojanja. Pitanje je danas, kada bi se ponovio referendum o nezavisnosti BIH bi li se skupilo 51% građana koji bi glasali za nju kao samostalnu i suverenu zemlju. I sam Paddy kao niz drugih visokih predstavnika doprinijeli su slabljenju želje mnogog naroda i narodnosti za opstankom BIH. Svoju odgovornost on naravno u tome ne vidi.

Kada najavljuje mogući rat Paddy laže. Neupitno je da su građani BIH debelo umorni od svake ideje rata. Kada bi se nekim čudom već danas proglasila nezavisnost Republike Srpske, ili rezolucija hrvatskih kantona kojom bi odbili nadležnosti Federacije BIH priznavši samo državu BIH, nikakvih ratnih nemira u BIH ne bi bilo. Ne bi se u deset dana u BIH mogla skupiti pristojna jedinica “patriota” koji bi sarajevsku kahvu zamjenili rovovima, i ratnim “dejstvovanjem” potiv separatističkog Prnjavora, Aleksandrovca i Laktaša.

Ashdown ne vidi da je rast separatističkih ideja na srpskoj sceni koja je do sada ispoljavala tek nekakav uvjetni separatizam po principu “uzmite nam još jednu ovlast i mi idemo u nezavisnost”  upravo posljedica cijelog niza bezuspješnih i destruktivnih pokušaja centralizama, kao što je i gubitak vjere kod Hrvata u FBIH upravo posljedica istog tog centralizma i dugogodišnje majoroziacije, političke, kadrovske, ekonomske, kulturološke i svake druge od strane mile nam Metropole.

Ne treba biti neki naročit politolog, niti mudar kao Esad Bajtal, ili pronicljiv i laureatan kao Srećko Horvat pa zaključiti da su sve višenacionalne zemlje koje su opstale one zemlje koje su svoje građanske ustave prilagodile svojoj stvarnosti višenacionalnih zemalja , pa i dan danas egzistiraju kao federacije, konfederaacije ili kroz nekakav drugi konsocijacijski model, kao i to da svu sve višenacioalne države Europe i svijeta koje su pokušale negirati svoju višenacionalnost, kroz pokušaje centralističkih projekata naprosto nestale.

Što je uostalom uzrok rata u BIH ako nije pokušaj preglasavanja jednog od strane drugog i trećeg. Čak i tada, ratni sukobi prestali bi jako brzo, već u doba Coutillierovog mirovnog plana da upravo sile bliske Ashdownu nisu nagovorile Izetbegovića da povuče potpis s netom potpisanog mirovnog ugovora i zemlju gurne skupa sa svojom SDA  u još 4 krvave godine bratoubilačkog kopanja jama. O tome Ashdown “mirotvorac” i ekspert za sarajevske magle i mini suknjice u pauzama između magli, naravno neće reći niti riječi.

On kao jako  neuspješan i jako destrukitvan visoki predstavnik koji je kao i Inzko, i Petritsch, samo regenerirao BH nacionalizme podupirući onaj najbrojniji  tako poručuje Catherine Ashton kako EU politika ne daje plodove u BIH, kako nije smjela sjesti s Dodikom, te kako je valjda potrebno ići s novim valom zavrtanja rukava neposlušnima u BIH i potporom centralizmu. To bi po njemu valjda ojačalo BiH. Ne vidi Ashdown što vidi Ashton. A Ashton je uvidjela jako bitnu stvar. Da držanje svijeće samo jednoj strani u BIH nužno druge dvije strane tjera protiv ideje BiH kakvu zagovara treća.

Drugim rječima, ako postoji još nešto bosanskohercegovačko što se nije do kraja razvalilo u njegovo doba, Paddy Ashdown predlaže da i to  treba do kraja razvaliti. I pri tome se predstavlja kao prijatelj BiH iako je zapravo tek nagovjestitelj novih kontrolora kaosa u BIH. Malo je valjda porasla prodaja oružja zadnjih godinu dana pa treba udariti i na “trusnu Bosnu”.

I Ashdown se , kao pravi trgovac,  tu nudi. On,  profesionalni destruktivac i podmetač salveta.

Ako je svijet odlučio do kraja uništiti BIH , idealan stari i novi visoki predstavnik za BIH upravo je taj lik.

 

 

nzirdum l poskok.info