Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u četvrtak, 14. listopada, svečano će blagosloviti kapelicu u rodnoj kući časnog sluge Božjeg Petra Barbarića u Klobuku kod Ljubuškog, čime ovo mjesto postaje objedinjeno s njegovim posljednjim počivalištem u Travniku.
Mole mu se i muslimani
Veliki je to događaj vezan uz život tog mladića, čije se proglašenje blaženim očekuje. Tim više što je riječ o prvom blaženiku iz Hercegovine, koji je na poseban način povezao Hercegovinu s Bosnom.
Podsjetimo, unuk Petrova brata Stanko temeljito je obnovio Petrovu rodnu kuću, izgradio niz popratnih sadržaja, oplemenivši ovaj pitoreskan kraj i učinivši ga oazom spokoja i molitve, koje već godinama posjećuju mnogobrojni hodočasnici.
Nekoliko tjedana prije svoje smrti, u rujnu prošle godine, Stanko Barbarić, inače uspješan poslovni čovjek koji je dio svoje karijere proveo i u Londonu, cjelokupno imanje darovao je travničkom sjemeništu, odnosno Vrhbosanskoj nadbiskupiji, kako bi Petrovo rodno mjesto bilo zajednička uprava s onom u Travniku.
Travnički Isusovci predvođeni rektorom sjemeništa i Katoličkog školskog centra “Petar Barbarić” don Željkom Marićem sa zahvalnošću su preuzeli ovaj izniman dar te ga namjeravaju pretvoriti u mjesto hodočašća i turističkih posjeta, ali i odmora, održavanja seminara i posebnih duhovnih programa.
U iznimnu ljepotu tog mjesta nedavno se uvjerio i papinski nuncij u Sarajevu nadbiskup Luigi Pezzuto, a kardinal Puljić ističe kako će nakon odlaska u mirovinu tu provoditi dio vremena. Blagoslov kapelice te početak održavanja misnih slavlja za skoro Petrovo proglašenje blaženim svakog četvrtak u 18 sati odvija se u bratskom dogovoru s biskupom mostarsko-duvanjskim mons. Petrom Palićem i župnikom u Klobuku fra Robertom Jolićem, odnosno Hercegovačkom franjevačkom provincijom.
A pretvaranje ovog mjesta u zaseoku Šiljevište u isusovačku destinaciju koja će biti otvorena vjernicima, ali i svim drugim posjetiteljima te ih obogaćivati svojim sadržajima i jedinstvenom pričom o mladiću ima potporu i Grada Ljubuškog, odnosno gradonačelnika Vedrana Markotića, koji Klobuk, odnosno Šiljevište vidi kao lokaciju od posebne važnosti, uz samostan svetog Ante na Humcu, vodopade Kravica i Koćuša, kulu hercega Stjepana te druge ljubuške znamenitosti.
Dodatnu pozornost hrvatske i bosanskohercegovačke javnosti Petar je privukao u proljeće 2015., kad je papa Franjo ovlastio Kongregaciju za proglašenje svetaca da objavi dekret o junačkim krepostima Petra Barbarića, novaka Družbe Isusove, koji je rođen u Klobuku u Hercegovini 19. svibnja 1874., a preminuo u Travniku u Bosni 15. travnja 1897.
Od tada se Petra može zvati časni sluga Božji Petar Barbarić, što je zadnja stuba prije proglašenja blaženim.
Mladić je to kojem su se molili ne samo katolici već i muslimani.
Niz ozdravljenja pripisuje se Petrovu zagovoru, od kojih je najpoznatiji slučaj slijepog mladog Travničanina koji je nakon molitve Petru progledao.
Proglašenje blaženim tog mladog uzornog čovjeka moglo bi imati posebno značenje za današnju mladež kojoj treba istinskih uzora, ali i simboliku za hrvatski narod u Hercegovini i Bosni, te za odnose Hrvata i Bošnjaka.
Naime, Petar je u Klobuku živio do svoje petnaeste godine, školovao se, čuvao ovce i radio kao trgovački pomoćnik. Nakon što se odlučio na svećenički poziv, Petar je tiho povezao Hercegovinu s Bosnom, uputivši se na konju u daleki Travnik.
Na to su očito su utjecali tradicionalni obiteljski odgoj, ali i travničko sjemenište.
Petrov otac Ante bio je subaša, upravitelj imanja turskog bega Kapetanovića, koji je stolovao u Vitini, tako da je Petar od svoga djetinjstva upoznavao muslimane i njihove običaje te stekao duboko poštovanje prema drugome i drugačijem. Kao što rekosmo, poznato je da su mu se, nakon smrti molitvama obraćali i muslimani travničkog kraja i da su neki od njih zadobili ozdravljenje.
Petar je još za kratkog života ostavio dubok trag među svojim kolegama, ali je nakon smrti postao uzor i inspiracija svima nama.
To je čovjek koji istodobno i podjednako pripada i Hercegovini i Bosni. U Travniku je njegov grob, a u Klobuku njegov spomen-dom.
Danas se hodočasti i moli na ta oba Petrova mjesta. Iako je rođen daleke 1874., idealan nam je uzor i za vrijeme u kojem živimo.
Tim više kad znamo kako je njegova glavna krilatica bila “Od svih putova što vode u nebo meni se čini najkraćim, najlakšim i najpouzdanijim onaj kojim čovjek ide ispunjavajući svoje obične dužnosti”.
Cijeli ovaj događaj prati i glazbena priča. O tome više na vecernji.ba.
wpDiscuz
