Published On: Pet, pro 9th, 2016

BIVŠI AMBASADOR SAD-A U HRVATSKOJ POZVAO NA DOGOVOR S RUSIMA 'Građanski rat u Siriji je gotov. Pomoć pobunjenicima samo bi ubila još više ljudi'

Galbraith potom poziva američku diplomaciju da se što prije dogovori s Rusijom, idealno prije promjene vlasti u siječnju iduće godine.
 

Bivši američki ambasador u Hrvatskoj, Peter Galbraith, napisao je za New York Times kolumnu o ratu u Siriji, i njegovom viđenju načina kako zaustaviti borbe i svesti štetu na minimum.
– Građanski rat u Siriji je gotov, zaključio je Galbraith na samom početku.
– Sirijska vojska uskoro će uspostaviti kontrolu nad Alepom, a nakon toga i svim preostalim lokacijama pobunjenika. Iako je Iran bio Asadov najvažniji vojni saveznik, režim u Siriji i dalje će htjeti pomoć ruskog zrakoplovstva u preuzimanju kontrole nad zapadom zemlje.

Galbraith napominje kako je režim predsjednika Bašara al-Asada pobijedio kroz strahovito brutalne taktike – bačva-bombe, izgladnjivanje, ciljanje bolnica i spasilačkih službi, te moguće i kemijsko oružje – ali je pobijedio.
Vanjskopolitičke elite obje stranke u SAD-u žele pružiti dodatnu vojnu pomoć umjerenim sirijskim pobunjenicima, no Galbraith tvrdi kako bi to bilo potpuno kontraproduktivne.
– Takva pomoć više ne može promijeniti tok rata, ali će sigurno dovesti do većeg broja poginulih.
Bivši ambasador ističe kako ja vrlo bitno kako će rat završiti. SAD želi ishod u kojem bi se najveći mogući broj Sirijaca mogao vratiti kućama, u kojem bi Islamska država bila potpuno poražena, i u kojem bi sirijski Kurdi bili zaštićeni, kao glavni američki saveznici u borbi protiv ISIS-a.
Kako bi se postigli ti ciljevi, bit će neophodno surađivati s Rusima. Srećom, Moskva dijeli mnoge od istih ciljeva s Washingtonom, iako ih sirijski predsjednik možda ne podržava. Zato Galbraith požuruje američku diplomaciju da postignu dogovor s Rusima još dok Asad treba njihovo zrakoplovstvo, te ih je voljan poslušati.
– Prvo bi trebalo zaustaviti borbu između režima i umjerenih pobunjenika. Možda da im se ponudi amnestija, pravo na povrat izbjeglica, i jednako pravo na obnovu kuća. Možda bi sporazum čak mogao uključiti i neke osnovne političke slobode, međunarodni nadzor, i uklanjanje sirijskih dužnosnika odgovornih za najgore zločine (osim Asada).
– Europske države imaju velik interes u stvaranju uvjeta koji bi ohrabrili izbjeglice u Jordanu, Libanonu i Turskoj da se vrate u Siriju umjesto da odu na zapad.
Galbraith se potom osvrnuo na situaciju u istočnom dijelu Sirije, gdje američko zrakoplovstvo i posebne postrojbe pomažu Kurdskim borcima u manje-više odvojenom ratu protiv Islamske države.
– Kurdski su borci uvjereni da mogu zauzeti Raku, glavni grad Islamske države, ali njihovi vođe razumiju da nisu u poziciji u kojoj bi mogli vladati velikim arapskim gradom.
– SAD mora pružiti dugoročna jamstva sirijskim Kurdima, koji sada kontroliraju velik teritorij, koji nije cijeli kurdski. Za sada, sirijska vojska nije u mogućnosti napasti kurdske snage, ali Asad će prije ili kasnije htjeti povratiti centraliziranu državu koju je naslijedio od oca. Htjet će i sirijska naftna polja – od kojih su mnoga sad pod kontrolom Kurda – kako bi financirao obnovu.
Galbraith smatra kako je jedna opcija uspostaviti sigurno područje za Kurde na sjeveru Sirije, koje bi čuvale američke snage. To područje bi bilo slično području stvorenom na sjeveru Iraka nakon prvog zaljevskog rata. Druga opcija je sudjelovati u ruskom planu za autonomno kurdsko područje unutar federalne Sirije.
– No, ruski utjecaj na Asada će se smanjiti kada se otpor pobunjenika ugasi na zapadu, i kad ruske značne snage postanu manje bitne. U tom trenutku, nestat će prilika za tražiti popuštanja, i sve će odluke ležati u rukama Asada i Irana.
Galbraith potom poziva američku diplomaciju da se što prije dogovori s Rusijom, idealno prije promjene vlasti u siječnju iduće godine.