Published On: Wed, Nov 21st, 2012

BITKA ZA SUTORINU: Prva stvar oko koje se slažu sva tri naroda u BIH

Prije nekoliko mjeseci, BiH je zapala u tešku političku krizu zbog rata u – Siriji (!?). Neusuglašenost stava tročlanog predsjedništva o tome tko je u Siriji u pravu je dovela ministra vanjskih poslova i čelnika SDP-a Zlatka Lagumdžiju na rub gubljenja ministarske fotelje i posljedično u fotelju za pregovore.

I zato urnebesno smiješno zvuči jedan od zaključaka pregovora šestorke u Mostaru, kako prenose neki mediji, da treba zajednički angažirati vanjskopolitičke snage na vraćanju Sutorine u okrilje u granice BiH.

Sutorina je područje u zapadnom dijelu Boke Kotorske, danas dijelom Crne Gore, koja je do 1947. činila drugi bh. izlaz na more pored Neuma. I dok se Neum našao u granicama BiH zbog dubrovačke diplomacije koja je za susjede radije vidjela Osmanlije nego Mlečane, Sutorina se čini bosanskohercegovačkom možda i zato što se u neposrednoj blizini nalazi i Herceg Novi – grad koji je, kao što mu samo ime kaže, podigao herceg Stjepan Kosača.

Teško da će se ovako nešto ponoviti, ali su povremeno u svojim istupima povrat Sutorine u BiH tražili i Željko Komšić, i Haris Silajdžić, i vladika Grigorije, i Božidar Vučurević. Ovih dana red je na Milorada Dodika. Kako li je samo dogovor lagan kad su u pitanju unaprijed izgubljene bitke…

Zašto Sutorina?

Sutorina je u BiH bila sve do 1947. kada je u međurepubličkim pregovorima predstavnik BiH Đuro Pucar Stari mijenja s Crnom Gorom za vrleti Sutjeske i Maglića. Loš dogovor, nesumnjivo. Pripadanje ovog obalnog pojasa Bosni i Hercegovini se može pronaći u zaključcima Berlinskog kongresa 1878., neki tvrde da je to očito i u Požarevačkom miru iz 1718., a netko je dokaze pronašao i u Karlovačkom miru iz 1699.

Sutorina je zapravo bila dijelom trebinjske župe još u XIV. stoljeću, a za vrijeme Kraljevine Jugoslavije je odvojena od trebinjskog i pripojena kotorskom srezu što je kasnije i zapečaćeno dogovorom Đure Pucara i Blaže Jovanovića 1947. godine.

Hram Preah Vihear

Kada je počela dekolonizacija jugoistočne Azije, tamošnje države su se počele teritorijalno razgraničavati. To su učinili i Kambodža i Tajland sve dok na jednom brdu usred džungle nisu pronađeni ostaci hrama Preah Vihear za kojeg su Tajlanđani smatrali da je njihov, te su ga vojno okupirali promijenivši dotad dogovorene granice. Kambodža je tražila arbitražu od Međunarodnog suda pravde koji je 1962. presudio u njenu korist donoseći i slijedeće obrazloženje:

«…kada dvije države formiraju granicu između sebe, jedan od glavnih ciljeva koje treba postići su stabilnost i konačnost. Ovo je nemoguće postići ako se uspostavljena granica može, u bilo kojem trenutku, osporiti… Takav proces bi se mogao nastaviti u beskonačnost, a konačnost ne bi bila postignuta sve dok postoji mogućnost pronalaska grešaka u razgraničavanju. Takva granica, daleko od stabilnosti, bi bila u potpunosti neizvjesna“.

Badinterova komisija

Ne slučajno, ovo obrazloženje je našlo svoje mjesto i u zaključcima Badinterove komisije koji čine rješenje mnogih pitanja na području bivše Jugoslavije, pa i pitanja Sutorine.

Obrazloženje iz slučaja Preah Vihear govori kako su granice republika i kasnije država nakon raspada Jugoslavije one granice koje će biti međunarodno priznate. U trenutku odvajanja BiH od Jugoslavije, Sutorina je bila dijelom Crne Gore, a takvom će nesumnjivo i ostati.

Umjesto borbe s vjetrenjačama i priča o luci u Neumu, Sutorini i Velikom i Malom Škoju, odnedavno patriotski nastrojena šestorka bi trebala sve snage usmjeriti prema onome što zaista jeste bosanskohercegovačka imovina u luci Ploče. Skoro pa izgubljeni terminali u Pločama bi trebali biti predmet zabrinutosti, a ne teritoriji čiji se dokazi moraju tražiti u davnim „mirovima“ između danas nepostojećih država.

Kao zaključak, današnje granice BiH se ne mogu više nazivati ni AVNOJ-evskim, ni Pucarevim. Ako ćemo granicama već davati ime, onda ih možemo nazvati jedino Badinterovim, jer je njegova komisija sastavljena od nekoliko europskih vrhovnih sudaca 1991. donijela zaključke prema kojima su razgraničene države/republike nakon raspada Jugoslavije.

Jedino pitanje vezano za razgraničenje koje Badinterova komisija nije u potpunosti razjasnila je pitanje morskih granica, a koje se rješava kroz međunarodno morsko pravo. Za sve ostalo se treba obratiti bivšem francuskom ministru pravosuđa Robert Badinteru i ostalim članovima Arbitražne komisije u okviru Mirovne konferencije o Jugoslaviji.

Logika govori kako je „bitka za Sutorinu“ izgubljena još 1947. a možda i nije?