Published On: Sun, Jun 11th, 2017

Bijeda u Americi se iz gradova “seli” u predgrađa

U svom inauguracijskom govoru je američki predsjednik Donald Trump naveo probleme zbog kojih “umire” Amerika. Na vrhu popisa je naveo “majke i djecu zarobljene u siromaštvu američkih predgrađa”.

To nije bio prvi put da je Trump govorio o urbanom siromaštvu.

“Naša predgrađa,… to je katastrofa. Tamo nije moguće dobiti pristojno obrazovanje ili dobar posao”, rekao je Trump na početku svoje predsjedničke kampanje.

Istina je da se tijekom posljednjih nekoliko desetljeća u SAD-u siromaštvo u predgrađima sve više širi. Međutim, 1990. je većina siromašnih ljudi u 100 najvećih američkih metropola živjela u urbanim područjima.

No, nedavna istraživanja politologa Scotta Allarda pokazuju da to nije apsolutna istina. Scott Allard, profesor na Sveučilištu Washington procjenjuje da 17 milijuna ljudi živi u siromaštvu u predgrađu, 4 milijuna više nego u samim gradovima.

To se djelomično objašnjava činjenicom da predgrađa rastu brže od gradova, ali nije sve tako jednostavno. Od 1990. do 2012. godine je stopa siromaštva u predgrađima porasla za 43%, u usporedbi s rastom od 17% u gradskim područjima.

No, treba napomenuti da je razina siromaštva u urbanim sredinama od 21%  je još uvijek dvostruko viša nego u predgrađima, gdje iznosi 11%.

U svojoj novoj knjizi Scott Allard objašnjava da je povećanje siromaštva u predgrađu prvenstveno posljedica loših uvjeta na tržištu rada. Obitelji koje su se preselile u predgrađa od 1970 do 1990. su bile privučene dobro plaćenim nisko kvalificiranim radnim mjestima u proizvodnji, a sada se suočavaju s nestankom tih poslova.

Stopa nezaposlenosti u tipičnom predgrađu, susjedno u neposrednoj blizini grada, posljedica je recesije kojom su pogođeni najslabiji u prigradskim područjima, koja su time postali siromašni.

Allard vjeruje kako porast siromaštva u predgrađima ima malo veze s demografskim promjenama u etničkom ili rasnom smislu. Trend povećanja siromaštva u predgrađima među bijelom, crnom i latino populacijom podjednako raste od 1990.

Osim toga, porast siromaštva u predgrađima je problem vezan i za slabo osmišljene mjere socijalne zaštite u Americi. Mnogi programi za borbu protiv siromaštva u Sjedinjenim Državama su dizajnirani za rješavanje problema u urbanim sredinama, a nevladine organizacije koje se brinu za prigradska područja su slaba, relativno rijetka i nemaju dovoljno sredstava.

Profesor Allard je rekao da su savezni programi poput programa za kupnju povlaštenih proizvoda dizajnirani tako da od njih korist nemaju siromašni u prigradskim područjima, nego prednosti programa koriste kontrolirane lokalne zajednice, među kojima je i program privremene pomoći za potrebite obitelji, ali sve dok ne stignu do predgrađa.

Allard vjeruje da je problem rješavanja siromaštva u predgrađima vrlo složen i zbog činjenice da se opseg problema tako često prikazivao na takav način kao da je siromaštvo ograničeno samo na siromašne u gradu.

Scott Allard je otkrio da je 2010. u najvećim američkim novinama bilo oko 8 puta više članaka koji su sadržavali riječi “grad” i “siromaštvo” od “predgrađa” i “siromaštvo”, te da su mediji neproporcionalno siromaštvo pripisivali Afroamerikancima.

Dakle, siromaštvo u Americi više nije fenomen gradova i određenih skupina i krajnje je vrijeme da se prestane govoriti na taj način.