Beogradski “spektakl” s anticlimaxom: Policija, Hrvatice i razočarani Zagreb

Ćirilična epizoda

Pet hrvatskih državljanki, predstavnica nevladinih udruga, otišlo je na neku radionicu Erste Stiftunga u Beogradu, gdje su, valjda, uz cappuccino razgovarale o društvenim problemima. I tu ulazi policija. Ili bolje rečeno – muškarci u civilu koji, po svemu sudeći, nisu imali budžet za uniforme. “Pratite nas u neobilježeni auto,” rekli su našim nevladinim heroinama. Kažeš “neobilježeni auto”, pomisliš “casting scena za pornhub”. A što? Svi smo već unaprijed stisnuli zube čekajući što će biti.

Kad se čirilični papiri potpisuju na brzinu

Nakon što su ih u postaji propitivali satima, gurnuli su im papir na ćirilici i rekli: “Potpiši.” Ana Kovačić, jedna od sudionica, požalila se da ćirilicu čita slabo. Ovo je već novi nivo sprdnje – Hrvatice deportirane jer nisu prošle osnovnoškolski kurs ćirilice. Zamislite taj trenutak – drama u zraku, a završava na nepismenosti. I da stvar bude gora, nije bilo ni jednog “zlog policajca” da barem opsuje i doda malo adrenalina.

Zagreb šokiran završnicom

Sad dolazi najbolji dio. Zagreb je, očekivano, razočaran. Drama počne, radnja se razvija, svi čekaju neki kulminacijski moment, a oni – Hrvatice otprate do granice i zabrane im ulaz na godinu dana. Halo, Srbijo, gdje su zapleti? Gdje je drama? Zar da ovako banalno završi? To je kao da gledaš seriju koja obećava, a onda shvatiš da su sve sezone bile samo uvod za epizodu “Odvedi ih kući.”

Totalno pederski završetak

Zagreb, koji je već pripremao salve osuda i analitičke rasprave o velikosrpskim zamkama, dobio je ništa. Ništa osim priče o policajcima koji su, eto, odradili smjenu na način na koji odrađuju carinici kad ti auto na granici smrdi na prezrele mandarine. Dosadno, sterilno, bez trunke kreativnosti.