Bećirović u Daytonu upravo udario na Daytonski sporazum: Očekuje se reakcija Christiana Schmidta svaki čas…

Zamisli da Emmanuel Macron dođe pred, recimo, Generalnu skupštinu Ujedinjenih naroda, namjesti mikrofon, pogleda u kamere i kaže:
„Bonjour. Ja sam predsjednik Francuske i mislim da je Ustav Francuske – sranje. Stara, moš mislit, patriotska birokracija koja samo smeta napretku.”

Prvo, ne bi završio govor. Drugo, ne bi se vratio kući – barem ne kao predsjednik. Treće, još bi ga vlastita žena poslala kod psihijatra. U Francuskoj bi to bio državni incident, institucionalna bomba, a Macron bi bio politički mrtav do kraja kalendarske godine.

Zamisli da Joe Biden stane pred Kongres, klimav kao i obično, i kaže:
“Mi bismo puno bolje prošli da nismo imali ovaj prokleti Ustav. Sve te slobode, Senati, sudovi… To samo usporava moju viziju Amerike!”

Nancy Pelosi bi se onesvijestila. CNN bi uključio crni ekran. Pentagon bi vjerojatno već bio na putu prema Bijeloj kući, dok bi Kamala Harris zaklela novu administraciju u improviziranoj zakletvi ispred Walmarta.

Ili, uzmimo Hrvatsku. Zoran Milanović, onako bahat i crven u licu, kaže u saboru:
“Ljudi moji, ovaj Ustav je loš. Ajmo mi to sve srušit i napravit Hrvatsku iz početka, onako kako je ja vidim.”

Javila bi se i Kolinda, iz Kanade, da ga podsjeti da je potpisao dokument i položio zakletvu. A Branko Bačić bi već vadio Stari zavjet i tražio odgovarajuće retke.

Ali u Bosni?

U Bosni Denis Bećirović, bošnjački član Predsjedništva – koji je desnicom prisegnuo da će čuvati Ustav BiH, svim sredstvima, pa i onim s “monokularnim nišanom” ako zatreba – otiđe u Dayton i ispred pola NATO saveza kaže: “BH Ustav na koji sam se zakleo je sranje. Oprostite al zakleo sam se na sranje”

Dobro političkim rječnikom to je zvučalo ovako:

“Taj isti Ustav je problem. Taj Ustav treba srušiti. Bosna mora biti građanska, bez entiteta, bez konstitutivnosti, bez Hrvata koji smetaju.”

I što se dogodi? Apsolutno ništa. Nitko se ne digne. Nitko ne kaže – stani, majstore, ti si predstavnik naroda, a ne samoprozvani vizionar digitalnog kalifata. Nitko iz međunarodne zajednice ne traži njegov opoziv. Nitko ga ne pita: “A što ćemo s onom zakletvom?” Nitko, osim možda par redakcija u Federaciji koje još imaju mrvicu dostojanstva.

A Schmidt?

Ah, Schmidt. Taj pravni benzinac, taj kartonski visoki predstavnik, taj europski mim koji prijeti zakonima kad Dodik kihne, a kad Bećirović pozove na ukidanje ustava – on broji čačkalice u restoranu OHR-a.

Jer Bećirović ovdje nije napao samo Ustav. On je pucao direktno u Schmidta. Šalje mu poruku: “Ti više nisi važan. Tvoja funkcija je folklor. Tvoja pravna pozicija je dekoracija. A kad je riječ o ‘napadu na ustavni poredak’, mi to možemo jer nas ima više u Sarajevu.”

Ako Christian Schmidt na ovo ne reagira, onda više nema što tražiti u Bosni i Hercegovini. Neka više ne galami o Bonskim ovlastima, neka ne glumi Rimsko pravo, neka spakuje kovčeg, ponese onu zastavu iza sebe, i ode u Berlin čistiti svoj politički CV.

Jer ako legalistički ne reagiraš na javni i izravni poziv na ukidanje Ustava BiH, ako ti ni Dayton u Daytonu ne znači ništa, onda – da oprostite – tko si ti i čemu služiš?

Mi znamo čemu Bećirović služi. Ali ti, Schmidt – čemu služiš ti?