Švicarski znanstvenici koji su testirali uzorke sa posmrtnih ostatakaYassera Arafata pronašli su tragove radioaktivnog polonija bar 18 puta veće razine od normalnog, zbog čega se sa 83 posto sigurnosti može zaključiti da je preminuli palestinski vođa otrovan.
Znanstvenici Sveučilišnog centra pravne medicine u Lozani, u izvještaju na 108 strana koji Al Jazeera ekskluzivno objavljuje, pronašli su neprirodno visoka razina polonija u Arafatovim rebrima i karlici, kao i u zemlji gdje su ležali njegovi organi u raspadu.
Znanstvenici, u suradnji s kolegama iz Francuske i Rusije, preuzeli su uzorke u studenom prošle godine, nakon što je Arafatovo tijelo ekshumirano iz mauzoleja u Ramallahu, na okupiranoj Zapadnoj Obali.
Dave Barclay, poznati američki forenzičar i patolog, rekao je za Al Jazeeru da je nakon ovih rezultata siguran da je Arafat ubijen.
“Yasser Arafat je umro od posljedica trovanja polonijem”, rekao je on.“Pronašli smo pištolj koji se dimi, koji je uzrokovao njegovu smrt. Ono što ne znamo je ko je u to vrijeme držao taj pištolj.”
“Razina polonija u rebru Yassera Arafata, koje je analizirano, je oko 900 milibekerela. To je 18 ili 36 puta više od prosjeka, ovisno od stručne literature.”
Suha Arafat, udovica preminulog palestinskog vođe, dobila je kopiju izvještaja u utorak u Parizu.
“Nakon što su došli s rezultatima, ponovo oplakujem Yassera. To je kao da ste mi upravo rekli da je umro”, rekla je ona.
Švicarski znanstvenici istraživali su samo što je uzrokovalo Arafatovu smrt; nisu istraživali niti zaključivali tko ga je i kako ubio.
Misteriozna bolest
Do listopada 2004. godine, pred kraj drugog ustanka, Arafat je više od dvije godine bio u predsjedničkoj palači u Ramallahu, koju su izraelske trupe okružile i djelomično razrušile.
Bio je star i slab, ali njegovi liječničkii nalazi pokazuju da je “bio dobrog općeg zdravlja i nije imao specifične faktore rizika”, navodi se u izvještaju.
U večernjim satima 12. listopada Arafatu je odjednom pozlilo nakon što je jeo. Imao je simptome mučnine, povraćanja i bolova u stomaku i njegov lični ljekar dijagnosticirao je gripu.
Arafatovo zdravstveno stanje ubrzo se pogoršalo. Egipatski i tuniski doktori koji su doletjeli da ga pregledaju nisu mogli ukazati na izvor njegove bolesti.
Blijed i slab, 29. listopada Arafat je iznesen na invalidskim kolicima iz predsjedničke palače. Mahao je i slao poljupce ljudima koji su okružili palaču.
Prenesen je u helikopter i prevezen u Jordan. Zatim je avionom francuske Vlade prevezen u Pariz, na hitno liječenje u vojnoj bolnici Percy.
Francuski liječnici nisu mogli dijagnosticirati, niti zaustaviti pogoršanje Arafatovog zdravstvenog stanja te je on uskoro pao u komu.
Jedanaestog studenog, Arafat, simbol borbe za palestinsku državnost, preminuo je u 75. godini života.
Istraga Al Jazeere
Liječnici u bolnici Percy nisu uradili autopsiju, objavili uzrok smrti, niti objavili njegove nalaze, što je podgrijalo spekulacije o uzroku rapidnog pogoršanja zdravstvenog stanja.
Mnogi palestinski dužnosnici bliski Arafatu vjerovali su da je on otrovan. Na Zapadu su kružile glasine da je umro od AIDS-a.
Neki liječnici su sugerirali da je leukemija ili bolest prenesena hranom uzrokovala Arafatovu smrt, dok su drugi govorili da je jednostavno umro zbog starosti.
Do 2011. godine, kada je Al Jazeera počela istragu, Arafatov slučaj bio je neriješen. Tijekom istrage Suha Arafat dala je mreži pristup kompletnim medicinskim podacima njenog supruga, kao i torbi s njegovim osobnim stvarima, u kojoj je bila i odjeća koju je nosio posljednjih dana života.
Testovi koje su obavili švicarski znanstvenici, autori novog izvještaja, pokazali su povišena razina izotopa polonija-210 u krvi, znoju i mrljama urina na Arafatovoj odjeći.
U srpnju 2012. godine Al Jazeera je objavila rezultate svoje istrage u dokumentarnom filmu Što je ubilo Arafata. Dokumentarac je izazvao francusku istragu o ubojstvu i ekshumaciju Arafatovih posmrtnih ostataka.
Uzeto je 60 uzoraka njegovog tkiva, a po 20 uzoraka je predano švicarskom timu, francuskom timu sudaca i forenzičara koji su radili na istrazi o ubojstvu te ruskoj grupi koju je pozvala Palestinska uprava.
Očekuje se da će Rusi uskoro objaviti svoje rezultate. Ne očekuje se da će Francuzi objaviti svoje rezultate prije okončanja istrage o ubojstvu.
Saad Djebbar, odvjetnik Suhe Arafat, rekao je da je švicarski izvještaj“bitan komad slagalice”, koji bi mogao pomoći francuskoj istrazi o ubojstvu.
Rijedak, ali smrtonosan otrov
Polonij je mekani, srebreno-sivi metal, sastavni dio rude uranija. Izotop polonij-210 ispušta vrlo radioaktivne alfa-čestice, ali one zrakom ne putuju više od nekoliko centimetara “i zaustavlja ih list papira ili mrtvi sloj vanjske kože na našim tijelima”, prema Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju.
Iz tog razloga polonij-210 nije rizičan za zdravlje čovjeka ukoliko je izvan tijela. Ali, doza od 0,1 mikrograma – veličina jedne trunke prašine, teške manje od milionitog dijela snježne pahulje – mogla bi biti smrtonosna ukoliko se u tijelo unese kroz hranu, tekućinu ili se udahne zagađeni zrak.
Poznat je jako mali broj slučajeva smrti od trovanja polonijem. Najpoznatiji slučaj je smrt Aleksandra Litvinjenka, bivšeg agenta ruskog KGB-a, koji je, kao disident, dobio politički azil britanske Vade i živio u Londonu.
Litvinjenko je preminuo u studenom 2006. godine, tri tjedna nakon sastanka s nekoliko Rusa, uključujući i nekadašnjeg agenta KGB-a, u londonskom hotelu MIllennium.
Britanski javni tužitelj je naveo da su Rusi, po naredbi svoje Vlade, otrovali Litvinjenka tako što su mu u čaj stavili polonij-210.
Polonij-210 je “jedan od najtajanstvenijih, najbizarnijih, ali i najokrutnijih otrova”, piše Alan Cowell u knjizi o slučaju Litvinjenko The Terminal Spy.
Korišten je kao okidač u ranim verzijama nuklearnog oružja, a kasnije kao izbor energije za satelite i svemirske brodove.
Međutim, polonij-210 je vrlo rijedak i do njega je teško doći bez pomoći državnih vlada ili pristupa nuklearnom reaktoru. Potrebno je znanstveno znanje za sigurno rukovanje tim elementom.
Vrijeme glavni problem
Polonij-210 se proizvodi tako što se bizmut-209 bombardira neutronima u nuklearnom reaktoru. Proizvodi se samo oko 100 grama tog elementa godišnje, a skoro sve u Rusiji.
Što se tiče motiva, glavni osumnjičeni bili bi palestinski rivali ili izraelska Vlada, zakleti neprijatelj Arafata.
Ariel Sharon, koji je 2004. godine bio premijer Izraela, smatrao je Arafata “teroristom”, a njegovu smrt nazvao “prekretnicom bliskoistočne historije”.
Godinu kasnije tadašnji zamjenik premijera Ehud Olmert rekao je da je ubojstvo Arafata “definitivno jedna od opcija”.
Međutim, Izrael je uvijek izričito odbacivao navode da je bio umiješan u Arafatovu bolest ili smrt i do sada nije otkriven nijedan dokaz protiv Izraela.
Dok je Barclay kazao da je uvjeren u uzrok Arafatove smrti, dodao je da će biti teško riješiti ovaj slučaj.
“Vremenski okvir je glavni problem. Da je ovo ubojstvo koje se dogodilo jučer, imali biste svjedoke i ispise poziva mobilnim telefonom, mailove, bankovne transfere.. U ovom slučaju teško će se doći do toga”, rekao je on.
“Ne možemo uprijeti prstom ni u koga. Francuzi provode ozbiljnu istragu. Treba vremena”, rekla je Suha Arafat.