Published On: Čet, ožu. 23rd, 2017

Bakir – izgradnja lidera na teret društva

Kada se osvrnemo na političko nasljeđe Bakira Izetbegovića vidimo samo politiku utvrđivanja vlastite pozicije unutar bošnjačkog biračkog tijela i stranke koju vodi. Sve važne odluke koje je donosio služile su jedino tome cilju. Cijena igre prijestolja Bakira Izetbegovića je politička kriza koja je pred Bosnom i Hercegovinom i čije je trajanje i rasplet nemoguće predvidjeti. Izbori 2018. će umjesto olakšanja izgledno donijeti nove sukobe jer će raspored snaga na političkoj sceni ostati isti, uz nikad lošije odnose glavnih političkih aktera.

Bakir Izetbegović je došao na čelo SDA praćen optužbama za izbornu krađu i u ozračju unutarstranačkih sukoba. I danas, kao posljedicu tog kongresa SDA, Bakir Izetbegović u Parlamentu BiH ima 4 zastupnika/pobunjenika koji se čas sukobljavaju, čas trguju s vodstvom stranke. Post-Tihićevska borba za nasljeđe u stranci nastavlja se sve do danas. Od samog početka njegove vladavine šaroliko društvo oponenata i pretendenata nabija Bakiru Izetbegoviću imidž slabog lidera. Stalno mu se izvlači jedan od zadnjih intervjua Alije Izetbegovića u kojemu Alija „ne preporučuje“ sinu kandidaturu za najviše dužnosti.

„Lažnograđanska“ opozicija ga opužuje za nedostatak državničkih kapaciteta i nepotizam, unutarstranačka opozicija za nedemokratsko vođenje stranke, a nesklona javnost za sve ostalo. Bakirov obrambeni mehanizam je poza sina i nasljednika „dobroga dede Alije“ kojom uspješno komunicira s konzervativnim i tradicionalnim SDA biračkim tijelom. U emotivnim javnim nastupima Bakir uzima onu babinu zabrinutu i napaćenu grimasu. Uz uzdahe i zastajkivanja puna su mu usta „Bosne“, „Kontinuiteta“, „Žrtve“, „Borbe“. Ova poza umornog lidera, pod bremenom borbe za opstanak vlastitog naroda, miješa se s nekim oblikom lažne pomirljivosti i kooperativnosti koja biračkom tijelu nudi sliku tolerantnog i razumnog političara koji za dobro Bosne popušta Srbima i Hrvatima, ali eto oni ruku pomirenja ne prihvaćaju.

„Teški kompromisi“ i „obrana Bosne“

Ako objektivno sagledamo najvažnije političke poteze Bakira Izetbegovića od preuzimanja SDA, sasvim je jasno da su oni usmjereni isključivo na utvrđivanje pozicije neprikosnovenog „Prvog u SDA“ i „Prvog u Bošnjaka“.

Njegova osobna politička agenda se stalno klati između dva pola babine politike. Navodnog „teškog kompromisa“ koji on mora jadan i napaćen iznijeti na svojim leđima i žestokog odgovora s patriotskih pozicija kad „obrana Bosne“ bude ugrožena agresorskim politikama.

U stvarnosti te odluke nisu niti jedno niti drugo. „Teški kompromisi“ ne donose napredak, a „obrane Bosne“ imaju nikad lošije rezultate otkako je završila era stalnog međunarodnog intervencionizma u korist bošnjačke politike.

Navodni „teški kompromisi“ se izvlače na svjetlo kad mu zatreba imunitet od krivnje za hrpu socijalnih i ekonomskih problema koji su od Bosne i Hercegovine napravili tipičnu „failed state“.

Ratoborna „obrana Bosne“ se izvlači kad mu oponenti u stranci i pretendenti na stolicu krenu prebacivati mlitavost i defanzivnost pred Srbima i Hrvatima. Niti jedno niti drugo nema nikakve veze s odgovornom politikom, nego isključivo s fotošopiranjem Bakira kao nacionalnog lidera i političkog baštinika svoga oca.

Upravo ta stalna potreba za potvrđivanjem liderstva Bakira Izetbegovića iscrtala je političku krizu u kojoj se Bosna i Hercegovina trenutačno nalazi. Sve njegove političke odluke od 2014. položile su „šine“ za Bosnu i Hercegovinu koja srlja u nepoznato. Kako je išlo klaćenje između „teških kompromisa“ i „obrane Bosne“ zadnjih godina, tako je i svaka odluka služila samo učvršćivanju stolice.

Vraćanje HDZ-a u vlast

Formiranje vlasti s HDZ-om nakon izbora 2014. Bakir je biračima „prodano“ kao „teški kompromis“ i merhametluk velikog državnika: „Treba spustiti loptu s Hrvatima. Lagumdžija je neodgovornom politikom zategao odnose i svi imamo štetu od toga. Treba naći načina da se hrvatski faktor bla bla …“

Ovaj se „teški kompromis“ počeo prodavati biračkom tijelu još i prije izbora 2014. Trebalo je Lagumdžiji fakturirati sva sr.nj. „Platforme“ kao da SDA nije aktivno sudjelovala u Platformaškom projektu i na kraju na izborima prošla puno bolje zadržavajući sve poluge moći u jednoj ruci, dok je drugom rukom gurala SDP u provaliju. Bošnjačko glasačko tijelo je ovaj „teški kompromis“ prihvatilo kao Bakirovu žrtvu i sklonost pomirenju: „Merhametli Bakir će Hrvatima nešto dati, a oni će ga slušati … bla bla …“

Stvarnost je naravno bila potpuno drukčija. Zbog rasporeda snaga u Domu naroda Bakir Izetbegović nije mogao formirati vlast u FBiH bez HDZ-a. Svome biračkom tijelu je ovo prikazao kao „teški kompromis“ i pruženu ruku Hrvatima. Naravno, nakon ovog „kompromisa“ svi ustupci su bili istrošeni. Bilo kakvo rješavanje jednakopravnosti Hrvata izazvalo bi napade dijela stranačkih udbaša i lažne ljevice i potkopalo teško izboreno liderstvo.

Posljedice? Izbjegavanjem promjena izbornog zakona koje bi onemogućile manipulaciju hrvatskim pozicijama Bakir objeručke pumpa gorivo u ideju nove „Platforme“ koja je jedini način preživljavanja nacional-socijalista okupljenih u navodnu ljevicu. Faktički oživljava unutarbošnjačku opoziciju koja odavno nema više na čemu jahati nego na produbljavanju šovinizma prema Hrvatima, čija nepokornost, po njihovom mišljenju, uzrokuje sve probleme u BiH.

Početak kraja Milorada Dodika

Kako ovo navodno pogodovanje Hrvatima nacional-socijalističke građanske stranke ne bi iskoristile za spominjanje mlitavog lidera Bakir je izveo manevar „obrane Bosne“ izbacujući SNSD i Dodika iz vlasti na državnoj razini. Pružila mu se prigoda iskoristiti tijesan rezultat u RS-u i pokazati tko je pravi gazda u BiH. U Vijeće ministara je umjesto SNSD-a i satelita uveo SDS i satelite. Sve naravno uz opće oduševljenje biračkog tijela koje je na trenutak imalo dojam da su konačno ovladali državom bez Dodika.

Posljedice? Dodik nikad jači! Potpuno je preokrenut trend pada potpore SNSD-u u Republici Srpskoj. SDS je razvaljen na lokalnim izborima koji su uslijedili i pitanje je hoće li uopće politički preživjeti izbore 2018. Politička težina Vijeća ministara bez podrške Vlade RS-a se može isčitati iz svakog dnevnog reda sjednice. Od 40 točaka dnevnog reda na Vijeću ministara 38 čine ratifikacije sporazuma o kulturno-sportskoj suradnji sa zemljama iza Urala.

Dan RS-a i njegova ustavnost

Kako je ispuhao početno oduševljenje tj. Dodik je uspostavio vladajuću koaliciju u RS-u, Bakir je u namjeri jačanja svoje liderske pozicije uletio u priču „Ocjene ustavnosti Dana RS-a“. Opet veliki potez „obrane Bosne“ koji je trebao upuhati malo liderstva u figuru poljuljanu problemima u SDA.

Posljedice? „Referendum“, postrojavanje OS BiH u Banjaluci, približavanje Ivanića i Dodika i traumatična spoznaja da međunarodna zajednica neće više voditi njihove ratove.

Posljedice (2.dio) Nakon izbora 2018. (ako ih uopće i bude) Bakir neće više moći birati partnera iz RS-a. S druge strane će mu stajati ljudi na čiji politički i pravosudni odstrel je potrošio čitav mandat 2014. – 2018., što je “sjajan” zalog političke budućnosti.

Revizija presude

Realno ovdje Bakira treba sažalijevati! Godine autoviktimizacije, priče o moralnoj superiornosti vlastite borbe, široke međunarodne potpore istini i pravdi učinile su da bošnjačko biračko tijelo ne bi prihvatilo nijednu opciju osim traženja nove osude Srbije za genocid u BiH. Mogućnost da se prije par godina javnost počne pripremati za nepodnošenje zahtjeva za reviziju presude vjerojatno se nije ni razmatrala. Takvu razinu odgovornosti i preuzimanja rizika ne bi prihvatio lider sa puno jačom unutar-nacionalnom liderskom pozicijom od Bakira.

Posljedice? U svega 2-3 dana Bakir Izetbegović je prošao put od političkog stratega ranga jednog Erdogana do salvi uvreda i optužbi za diletentizam, laganje, manipulaciju, neodgovornost, vrijeđanje žrtava itd.

Usput je utabao put Mladenu Ivaniću da s Dodikom napravi „beton koaliciju“ za sljedeće izbore (ako ih uopće i bude) koja će značiti da će mu nakon izbora 2018. na strani RS-a (ponavljamo!) stajati ljudi na čiji politički i pravosudni odstrel je potrošio čitav mandat 2014. – 2018.

Zaključimo

Koliko je Bakir nacionalni lider zbog prezimena i očevog nasljeđa, a koliko zbog kreiranja stalnog privida da donosi državničke odluke uz „teške kompromise“ i „obrane Bosne“ odgovorit će vrijeme. Jasno je jedino da je sve to usmjerilo Bosnu i Hercegovinu prema velikoj političkoj krizi na izborima 2018. jer se raspored snaga na političkoj sceni neće značajnije promijeniti, samo što će odnosi glavnih političkih aktera biti nikad lošiji i opterećeni krizama iz prethodnog mandata. Ako Bakir Izetbegović konačno utvrdi vlastitu poziciju neprikosnovenog bošnjačkog lidera to će značiti da sam kao duh stoji pred sve nezadovoljnijim biračkim tijelom s unutarbošnjačkom opozicijom za vratom, histeričnom, radikalnom i nikad žednijom vlasti.

www.poskok.info

Pošalji ovaj članak prijateljima:

Pravila ponašanja na Poskok.info ilitiga po stranjski Disclaimer