Marko Babić, profesor Sveučilišta u Varšavi, u razgovoru za Dnevnik.ba, govorio je o političkom stanju u BiH povodom 24. obljetnice parafiranja Daytonskog mirovnog sporazuma.
”Stvarnost skoro 30- godišnjeg građanskog rata koji i dalje traje pokazuje da je to ipak država hegelovske “loše beskonačnosti”. Hegel u svojoj “Znanosti logike” objašnjava kako je “loša beskonačnost” neuspješno prevladavanje neke datosti, tako da se ona, zapravo, ponovno proizvodi”, ističe Babić.
Prema njegovim riječima, granice datosti možemo u mislima pomjeriti naprijed, ali time samo postavljamo nove granice i ponovno se vraćamo na ono što je konačno.
-Ta “loša beskonačnost” jest po sebi isto što i vječno trebanje, piše Hegel. Ali, što je ‘trebanje’ za BiH danas? I mnogo politički uređenije države na Balkanu imaju problem s realizacijom ‘trebanja’: modernizacijom države i njenom punom integracijom u tijekove zapadnog svijeta”, smatra Babić.
“BiH se vrti u krugu “loše beskonačnosti””
BiH se, smatra, i dalje vrti u krugu ”loše beskonačnosti” upravo iz razloga jer nema osnovnog konsenzusa oko postojanja ovakve države.
Konsenzusa nema, tvrdi Babić, jer su se još raspadom Jugoslavenske federacije, u BiH obnovile i pojavile na površini tri nacionalno podijeljene i suprotstavljene kulture sjećanja koje nisu bile u stanju izgraditi jedinstvenu političku kulturu kao fundament nadgrađene zajedničke države.
”Ona nije bila moguća ni u bivšoj državi. Znamo kako je završila proba afirmiranja sintetičkog bosanskohercegovčakog identiteta s tri ograničene nacionalne podkulture u Socijalističkoj Republici BiH. Nisu, dakle, to ni danas”, smatra Babić.
Prema njegovoj ocjeni, zbog toga se i dalje politika u BiH isključivo koncentrira oko nedjeljivih vrijednosti – onih oko kojih nema pregovaranja, kompromisa ili dogovora, odnosno, simbola, identiteta i povijesti.
”Zato ona i stvara probleme koji su neriješivi jer su izvan sfere kompromisa. A znamo vrlo dobro da svaka efektivna politka mora biti pregovaračka jer je ona samo ‘umjetnost postizanja mogućeg’”, naglašava Babić i postavlja pitanje „je li se moguće udaljiti od tih, ‘nedjeljivih vrijednosti’ kao osnovne politike ka vrijednostima oko kojih je moguće pregovarati”.
”Je li moguće dogovoriti se oko temeljnog konsenzusa, recimo, želimo li uopće BiH, a zatim prijeći na proceduralni dogovor – kakvu ju želimo. Stvari se kompliciraju ako znamo da je suština Daytona politički sustav temeljen na etničkom, a ne građanskom principu”, naglašava.
“Dayton nije sklon kompromisnim rješenjima”
Prema njegovim riječima, Dayton je vrlo malo, odnosno, nimalo sklon kompromisnim rješenjima.
Danas, tvrdi Babić, kada govorimo o BiH, mislimo, ”granice”, kako one stvarne, tako i imaginarne.
”Tomu ne doprinosi samo neuspjeh u realizaciji Daytonskog sporazuma. On samo betonira takvu stvarnost”, izjavio je Babić.
Unitarizacijom BiH, tvrdi Babić, Bošnjaci bi bili oduševljeni, a Srbi, dosljedno žestoki protivnici takvog koncepta.
”Hrvati de facto prepušteni sami sebi od vlasti u matici, danas su ujedinjeni oko pitanja rješavanja svog statusa koji zasigurno ne podržava viziju unitarne BiH. Uostalom, zar nacionalno-vjerski rat i nije izbio 1992. godine zbog ‘jedinstvene i cjelovite BiH’”, izjavio je Babić.
Inzistiranje na tom konceptu, smatra Babić, danas ili u budućnosti neminovno znači nastavak dugotrajnih političkih sukoba. U tom je kontekstu, za Babića, politički nerazumna deklaracija SDA iz rujna ove godine prema kojoj je njihov „primarni i dugoročni cilj jedinstvena Republika BiH”.
”Koliko su relevatne, ali i opasne maštarije iz četiri kantona i 23 % teritorije, pa makar iza njih stajali i Amerikanci”, rekao je Babić.
Hrvatska inicijativa za trećim entitetom, smatra Babić, odnosno konfederacija s Herceg- Bosnom ima srpsku podršku uz tvrdo bošnjačko opiranje.
“Hrvatski entitet značio bi stvaranje bošnjačkog entiteta”
”Hrvatski entitet značio bi istovremeno i nastanak bošnjačkog entiteta. Bošnjačka politika nije samostalna, provodi politiku vanjskih centara moći i sama ostaje u rascjepu između želje za bošnjačkim entitetom i nemogućnošću njegovog uspostavljanja”, rekao je.
Čini se, tvrdi Babić, kako su taj rascjep i nedosljednost bošnjačke politike, glavni generator političke nestabilnoti u BiH koja onemogućuje jedino logično rješenje – tri nacionalne jedinice unutar BiH.
”Formaliziranje hrvatskog, odnosno, bošnjačkog entiteta, tražilo bi i određene teritorijalne kompenzacije, možda u korist Bošnjaka. Čini mi se da bi to bila možda i najmanja cijena koju bi bilo vrijedno platiti”, naglašava Babić. Hrvatsko- bošnjački odnosi u Federaciji BiH, prema njegovoj ocjeni, pokazuju neminovost potrebe za hrvatskim entitetom.
”Čini mi se da se političko Sarajevo pomirilo s činjenicom da je Republika Srpska entitet u kojem politički dominiraju Srbi. Hrvatima je ostalo da se nose s bošnjačkim željama za sličnom dominacijom u Federaciji BiH”, rekao je Babić.
Bizarnost slučaja Željka Komšića, smatra Babić, kao ”hrvatskog” člana Predsjedništva BiH izabranog bošnjačkim glasovima pokazuje neprikladnost odredbi Daytonskog sporazuma, odnosno, nesavršenog Izbornog zakona BiH.
”Ne smijemo zaboraviti da formalno-pravo korištenje demokratskih procedura bez razumijevanja metafizičke supstancije političkih toposa u konkretnom društvu mora voditi negaciji smisla tih procedura”, naglasio je.
Potreba za što bržom uspostavom hrvatskog entiteta, smatra Babić, otkriva veliki problem koji može biti presudan za političku budućnost zemlje.
“Hrvati bi mogli postati nacionalna manjina”
”Sve ubrzaniji odlazak, ne samo mladih ljudi iz BiH, nego sve lošija demografska slika koja u najvećoj mjeri pogađa brojčano najmanji narod u BiH – Hrvate. Dramatično i nezaustavljivo smanjenje broja Hrvata u BiH u zadnjih desetak godina, može imati ozbiljne implikacije za njihovu političku poziciju”, rekao je.
Hrvati bi, prema njegovoj ocjeni, u idućih 15-ak godina, mogli od konstituvnog naroda postati nacionalna manjina.
”O političkom uređenju BiH zadnju će riječ imati Srbi i Bošnjaci. Vodi li hrvatska politika o tome računa?”, upitao se Babić.
Odgovarajući na pitanje, može li se bosanski gordijski čvor, raspetljati ulaskom u Europsku uniju, Babić je istaknuo kako je BiH od Unije danas udaljenija nego ikad.
“BiH od Europske unije udaljenija nego ikad”
”Današnji de faco protektorat kakav BiH jest, staviti pod neizravnu kontrolu eurospkih država putem prihvaćanja pravnih stečevina, standarda i vrijednosti Europske unije, udaljenije je nego ikad”, ocijenio je.
Pitanje je, tvrdi Babić, je li to uopće realno.
”Ovakva kakva je danas, daytonska BiH nije država koja može realizirati te standarde i vrijednosti neophodne za članstvo u klubu stabilnih i demokratskih država. Zaokret u izvedbi francuskog predsjednika Emanuela Macrona kojim je blokirao politiku proširenja za Sjevernu Makedoniju i Albaniju, pokazuje promjenu dosadašnje paradigme te politike”, kazao je Babić.
Gunđanja u samoj Europskoj uniji, kako kaže, dokaz su sumnjive potrebe za daljnim proširenjem, a istupom Emanuela Macrona, dobila su vrlo opipljivu i tvrdu formu.
Babić je napomennuo i kako prisustvo OHR-a isljučuje mogućnost pristupanja BiH u Europsku uniju.
“O BiH se uvijek odlučivalo svugdje, samo ne u njoj”
”I nakon četvrt stoljeća stranci nas uporno mire, čak nam ne daju mira od svoje agresivne potrebe da nas mire. Jer, kad nas mire, to znači da smo mi u sukobu. Bojim se da ta pomiriteljska agenda u stvari generira potencijal za neke nove sukobe”, kazao je.
Vjekovna je tradicija, ističe Babić, to da se o BiH odlučivalo svugdje samo ne u njoj – od Istanbula, Beča, Moskve, Washingtona, Bruxellesa, Zagreba, Beograda.
”Tim se potvrđuje teza o BiH kao lošoj beskonačnosti s upitnom budućnosti”, zaključio je Babić u razgovoru za Dnevnik.ba./HMS/
wpDiscuz