Published On: Tue, Jul 5th, 2016

Autentičan DOKUMENT: Je li ovo ključni dokaz da je genocid u Srebrenici unaprijed planiran?!

Genocid u Srebrenici iz srpnja 1995. godine najveći je zločin počinjen u svijetu još od okončanja Drugog svjetskog rata. U periodu između 13. i 19. jula 1995. godine pripadnici Vojske RS i paravojne formacije “Škorpioni” ubili su 8.372 bošnjačka muškarca čije je porijeklo iz skoro 50 različitih općina iz cijele BiH.
Enklava zauzeta u julu ’95.
Haški tribunal (ICTY), Europski parlament i Ured visokog predstavnika za BiH su pokolj u Srebrenici okarakterizirali kao genocid.
Iako je srebreničku enklavu 1993. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija (UN) proglasilo zaštićenom zonom, srpske snage zauzele su je 11. srpnja 1995.
Prvi osuđeni za zločin u Srebrenici koji je priznao krivično djelo ubojstva bio je plaćenik 10. diverzantskog odreda Dražen Erdemović, koji je osuđen u studenome 1996. na pet godina zatvora. Nakon tri i po godine, Erdemović je bio oslobođen, a na temelju njegovog iskaza iz kolovoza 2001. osuđen je general Radislav Krstić.
Autentičan dokument
Da je genocid u Srebrenici bio svjesno planiran dokazuje i dokument broj 283/95 od 13. jula 1995., koji je potpisao tadašnji načelnik Centra javne bezbjednosti (CJB) Zvornik Dragomir Vasić, piše Avaz.

Ovaj dokument “Avazovom” portalu dostavio je član ekspertnog tima za istraživanje ratnih zločina Aziz Tafro. On je potvrdio da se radi o autentičnom dokumentu koji se nalazi u bazi podataka ICTY-ja.

dokument-srebrenica

Vasić u dokumentu informira MUP Republike Srpske da je to jutro, dakle 13. srpnja 1995. na sastanku sa generalom Mladićem saznao da Vojska Republike Srpske nastavlja operacije prema Žepi, a “posao” u Srebrenici ostavlja MUP-u, i to:
1. evakuaciju 15.000 civila iz Srebrenice;

2. likvidaciju oko 8.000 muslimanskih vojnika iz Srebrenice.
Vasić uhićen 2014.
Vasić je uhićen 20. studenog 2014. godine. On je 25. svibnja 2009., kao svjedok Tužiteljstva u Haagu, u procesu generalu Momčilu Perišiću, bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije, svjedočio je “da je načelnik sigurnosti Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, Ljubiša Beara dobio od generala Ratka Mladića naređenje da pobije Muslimane zatočene u Bratuncu nakon okupacije Srebrenice”.
Vasić je 13. srpnja 1995. od tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova RS Tomislava Kovača dobio zadatak da ode u Srebrenicu i tamo formira policijsku stanicu. Istog dana je u večernjim satima otišao u Bratunac i sastao se s tamošnjim načelnikom policije, koji mu je rekao da je u grad dopremljena veća grupa muslimanskih zarobljenika. Tokom te večeri, Vasić je nekoliko puta odlazio u kancelariju Miroslava Deronjića, tadašnjeg Karadžićevog povjerenika za civilna pitanja, da bi se konsultovao “šta dalje da se radi sa zarobljenicima”. Tamo je sreo i pukovnika Ljubišu Bearu koji se “prepirao” sa Deronjićem. Beara je rekao da je “došao po zadatku”, da je zadužen za zarobljenike i da je od Ratka Mladića dobio naredbu da se “svi pobiju”.
Sljedećeg jutra Vasić je ispred policijske stanice u Bratuncu ponovo sreo Bearu, koji mu je ponovio da je Mladić naredio da se “zarobljenici pobiju”, tražeći da mu dodijeli nekoliko “povjerljivih ljudi” koji bi pomogli u obavljanju zadatka.
Vasiću se trenutno pred Sudom BiH sudi za genocid.
Tafro uskoro izdaje sedmu knjigu pod nazivom “Herojska Žepa”
Tafro će ubrzo izdati svoju sedmu knjigu pod nazivom “Herojska Žepa” o istraživanju ratnih zločina na kojem je radio 18 mjeseci.
– Mislim da je ovo moj najveći i najdraži projekat. Knjiga otkriva ogromne tajne i muku koju je preživio žepski narod, ali i ogromna herojstva koja su iskazali u toku odbrambeno-oslobodilačkog rata u BiH – kazao nam je Tafro.
Tafro u knjizi otkriva da je oko 800 ljudi prešlo Drinu i zatražilo politički azil u Srbiji. Jedan broj ljudi, njih oko 40, vraćen je u RS gdje je ubijen, dok je ostatak zarobljen u logorima Šljivovice i Mitrovo Polje, gdje su bili izloženi strašnim torturama i zlostavljanjima.
– Zadnji logoraši su iz logora izašli u junu 1996. godine, dakle, dugo vremena nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Držali su ih u nezvijesnosti i nisu znali da je završen rat u BiH do aprila 1996. dok nije Amor Mašović posjetio te logore – dodao je Tafro.
(Avaz)