Published On: Tue, Nov 27th, 2012

AUSTRIJSKA OPERACIJA “PLATFORMA” JE USPJELA: Nakon što je opelješio džepove građana Federacije, HYPO banka oprostila mu 90% duga

 Jerko Ivanković Lijanović definitivno je genijalac. Biti praktično poluobrazovani idiot, sa osnovnoškolskom naobrazbom i priučenim zanatom koljača, a istovremeno vući za nos državu Austriju, američku administraciju, stranu banku, izrabljivati godinama vlastite radnike najklasičnijim mobingom, prijetnjama, koristiti ih čak u političke svrhe po raznoraznim fiktivnim prosvjedima, ismijavati pravosuđe na svim nivoima vlasti, te javno prodavati političku ravnopravnost vlastitog naroda kojem si nekad pripadao, i sve to nekažnjeno kako bi tvoja rodbina i ostali poslovni isprdci mogli još nekoliko generacija za redom vući bijelo na jadranskim jahtama, uz pozadinsku glazbu Hanke Paldum, to nije uspjelo do sada nikome. Jerko je definitivno car careva…

Najnovija informacija dolazi nam iz samih ureda Hypo banke. Ta mafijaška organizacija ima nešto uposlenika koji ne mogu svašta gledati pa su nam ustupili podatke o onom o čemu cijeli Široki Brijeg već bruji. Jerko Lijanović Ivnaković, Inzkov ministar, završio je naime svoj posao u Platformi. Inzko, taj najlošiji koordinator austrijskih banaka u BiH do sada,  konačno može povući odluku o suspenziji SIP-a budući da je posao uspješno obavljen. Milijuni duga koje je Jerko imao prema Hypo banci konačno su vraćeni, i to iz džepova svih građana Federacije a službeno je posao završio na “dan državnosti” BIH. Budući da je FBIH i srpska i hrvatska i bošnjačka, Jerko je skontao da njegov dug nije samo njegov. Vratili su ga i Srbi i Hrvati i Bošnjaci u FBIH. Što bi ga vraćao Jerko?

Reakcija Hypo banke je usljedila već danas. Jerki je oprošten, formalno veći dio duga, te je od ukupnog potraživanja od 40-tak milijuna maraka dogovoreno da plati 3 milijuna KM a ostatak duga se otpisuje tj. oprašta.

Na taj način Hypo banka postaje najhumanija banka u regiji. Za očekivati je sada i da ostalim klijentima u “regionu” ponude program povrata kredita na način da im oproste 90% potraživanja. Stoga navali narode!

Kako je tekao kriminalni win win posao sa Hypo bankom koji je odradio Lijanović?

Prije nekoliko godina, Jerko je imao svog čovjeka na čelu Hypo banke. O njemu danas bruje sarajevske novine nakon što su  Bošnjaci shvatili da Jerko pljačka i njih ne samo Hrvate.

Taj Mesarov bankar tih davnih i bajkovitih godina procjenio je da bezvrijedna Lijanovićeva postrojenja štala i svinjaka vrijede preko 50 milijuna maraka.

Na te nekretnine uknjižava se Hypo banka a Lijanović dobija hipotekarni kredit.

Nakon što je centrala u Austriji spoznala da većina objekata na koja se uknjižila nema niti uporabne dozvole, te kako su pristupne ceste do istih objekata u privatnom vlasništvu , i kako je zapravo prevarena sa čela Hypo banke miče Jerkinog bankara i dovodi Austrijanca.

Simultano s tim traje snažan pritisak austrijske vlade na PIC da idući visoki predstavnik u BIH bude Austrijanac , što je pomalo čudno budući da je austrija u BIH imala već jednog visokog predstavnika, koji je pripremio teren za ulazak austrijskog kapitala rušenjem Hercegovačke banke, tada jedine banke u domaćem vlasništvu. Za što nije pala niti jedna “patriotska” sarajevska suza. Štoviše Sarajevo je pljeskalo tom činu.

Dolaskom Inzka stvara se projekt Platforme, kriminalni i antidržavni dokument čija je ideja bila putem korumpiranih Hrvata, i Lijanovića vratiti iz džepova građana Federacije novac Hypo banci.

Pitate se čemu toliki interes jedne ozbiljne države oko pomoći privatnoj austrijskoj banci? Odgovor na to pitanje je jednostavan. Austrija je iz samo njima znanih razloga pristala dokapitalizirati Hypo banku i postati njen suvlasnik, samim time, kao stranka u sporu postaje direktno zainteresirana za povrat dugova Hypo banci, i povrat vlastitog novca. I to makijavelističkim metodama i svim dopuštenim sredstvima.. Tako Valentin Inzko, koji se po dolasku u BIH predstavio kao veliki prijatelj Hrvata u BIH , vrlo brzo promeće u njihovg najvećeg neprijatelja kršeći konstitutivna prava hrvatskog naroda u BIH do te mjere da je hrvatsko pitanje u BIH postalo internacionalizirano.

Vrlo brzo nakon što je uspio instalirati Lijanovića na vlast u Federaciji i nakon što su pare počele teći u austrijske džepove, Inzko dobija orden države austrije, počasno priznanje najvišeg reda za najviše zasluge. Koje točno zasluge nije navedeno u austijskim medijima. No ako proguglate austrijski tisak ranijih godina iz ere kada Inzko nije bio  moćni VP u BIH nego obični zagovornik slovenskih prava u Koruškoj, primjetit ćete kako je taj čovjek u austrijskoj javnosti označavan generalno lošim epitetetima. I to kao svojeglav, nekonzistentan, nacionalno previše nastrojen i kao uglavnom netko s kim se nema šta dogovarati.

Dolaskom dakle Platforme na vlast Jerko Lijanović kreće u realizaciju povrata austijskog kredita. Ponovno iz džepa izvlači svog osobnog bakara i postavlja ga u upravljačku strukturu Razvojne banke FBIH. Tamo je Jerkin bankar lobirao da se šefu osiguraju novi krediti, ovaj put znatno povoljniji, budući da Razvojna banka daje gotovo beskamatne kredite. Poslije tog lobiranja nastaje afera o kojoj  ovih dana javno progovara Džaferović, direktor Upravnog odbora Razvojne banke, koji javno optužuje stranačke drugove iz SDA kako su na njega vršili pritisak da odobri kredite Lijanoviću i Budimiru.

Paralelno s čepušanjem Razvojne banke, traje proces izvlačenja novaca iz federalnog proračuna putem sustava poticaja i tko zna kojih sve ne sustava koji je Lijanovićev mastermind team osmislio.

Rezultat svega je zadovoljna austrijska država, zadovoljna Hypo banka, zadovoljan Jerko, zadovoljan Inzko, iskompromitirano pravosuđe u BIH i potpuno opelješena federalna kasa u poljoprivrednom sektoru, rezultat čega su i masovni prosvjedi poljoprivrednika pred Jerinim uredom.

I što mislite da će se dogoditi u budućnosti s Jerkom Lijanovićem Ivankovićem? Ništa.

Bilo koji policajac Hercegovine, koji je ikada napisao pritužbu na njega koja je trebala uroditi konkretnim kaznenim djelom jasno će vam pojasnti da borba protiv Lijanovića nema smisla, budući da iza njega stoje veliki igrači i da se  Lijanovića se može zaustaviti samo silom.

Što je na žalost istina. No tu priču o sili također nećete gledati. Jerko je taj naime čiji članovi stranke koriste bombe kao političko sredstvo djelovanja. I sila , i zakoni, i razvoj političkih događaja , sve je na strani Jerke. Sina Lijanovog. Najmilijeg tatinog.

poskok.info