AUSTRIJANCI I NJEMCI DOBILI NOVOG NEPRIJATELJA Vučić: I grobovi naši borit će se protiv ustaša

Srpski režimski mediji u nedjelju navečer prenijeli su riječi predsjednika Srbije Aleksandra Vučića sa sastanka koji je tog dana održao s premijerkom Anom Brnabić i drugim najbližim suradnicima. Vučić je, prema svojim medijima, na tom sastanku sa svojim užim krugom govorio da je spreman boriti se za Srbiju do kraja, što god to značilo.

Posebno je u medijima odjeknuo dio njegovog obraćanja suradnicima u kojemu je, bez ikakvog pravog povoda, fantazirao o tome kako ga, ako njega ubiju, može zamijeniti brat, pa ako njega ubiju, onda sin. Ako i sina ubiju, onda kći…

Ako me ubiju, ostat će moj brat

“Nikada i nipošto neću pristati na ucjene, nikada neću bez izbora prepustiti vlast najgorima. Nikada neću potpisati nikakvu tehničku ili prijelaznu vladu! Ako me ubiju, ostat će moj brat Andrej. Ako mi ubiju brata, ostat će mi sin Danilo. Ako mi ubiju sina, ostat će mi kćer Milica. Ako ubiju i nju, ostaje moj sin Vukan…”, navodno je rekao predsjednik Srbije koji, može se zaključiti, vlast u Srbiji doživljava kao nasljednu, prenosi Index.hr.

No prema Informeru, dežurnom glasilu Vučića i njegove vlasti koje je prvo prenijelo Vučićeve izjave sa sastanka, predsjednik Srbije navodno je rekao i sljedeće: “I grobovi naši borit će se protiv ustaša.” I to nakon što je nabrojao članove svoje uže obitelji od kojih očekuje da ga zamijene. Valja napomenuti i da od nedjelje navečer ni Vučić ni nitko iz vlasti nije demantirao ove izjave koje je objavio režimski medij.

I srpski tviteraši i mediji kritički nastrojeni prema Vučiću zapitali su se kakve to ustaše prijete predsjedniku Srbije koji su se odnekud pojavili u njegovu ekspozeu najbližim suradnicima. Nova.rs tako piše da “ustaše nitko, osim samog Vučića, nije uveo u ovaj bizarni narativ”.

“Osim ako se pod ‘ustašama’ ne smatra onih nekoliko hrvatskih državljana i državljanki koji su se u subotu 3. lipnja pojavili na beogradskim ulicama tijekom prosvjeda Srbija protiv nasilja, dajući umjerene, nikako ekstremne izjave koje bi eventualno ponukale Vučića da u njima vidi prijetnju po vlast koju obnaša ili čak po vlastitu sigurnost. Dakle, utvrdili smo to: nitko Vučiću nije prijetio smrću, a posebno to nisu činile nekakve fantomske ‘ustaše'”, piše Nova.rs.

Spominjanje ustaša 2023. godine nije naročito neobično za vlast u Srbiji. Bivši ministar, a sad šef obavještajne agencije Srbije Aleksandar Vulin nedavno je hrvatsku vladu nazivao ustaškom, a jednom je prilikom i hrvatsku naciju nazvao ustaškom.

Vučićevim se, pak, medijima za potrebe obrane vrhovnika redovito priviđaju ustaše. Ustašama tako često proglašavaju Hrvate generalno, vlast u Hrvatskoj, hrvatske medije… Upravo je Vučićev Informer nedavno Indexu zbog kritičkog pisanja o Vučićevom autoritarnom režimu dodijelio titulu “najustaškijeg portala” što pokazuje koliko je pomaknuto shvaćanje ustaštva u Vučićevom političko-medijskom krugu. Mržnja i histerija koju stvaraju nabacujući se lažima i suludim kvalifikacijama u cilju obrane vlasti, uostalom, jedan je od razloga zašto deseci tisuća građana Srbije prosvjeduju svakoga tjedna.

Vnjski neprijatelji

No, ipak je iznenađenje da i sam Vučić najbližim suradnicima sebe, svog brata i potomke prezentira kao nekakve neprikosnovene borce protiv ustaša koji će se protiv njih boriti i iz grobova. Fiktivnih grobova u koje ih gura sam Vučić za unutarnjopolitičke potrebe. Vučiću, čini se, očajnički trebaju vanjski neprijatelji protiv kojih se onda on, kao, bori. Mnogo je to povoljnija slika nego da se, recimo, bori za preživljavanje sebe i svoje dinastije na vlasti.

I prije nekoliko dana u videoobraćanju s krova zgrade Predsjedništva Srbije podsjetio je na Slobodana Miloševića govoreći o vanjskim neprijateljima koji “ne ruše Vučića radi Vučića, nego radi rušenja Srbije.” Izgleda da ih je pronašao u fantomskim – ustašama.

Ustaše su bile njemačka vojska, koja je terorirzirala Hrvate i Hrvatsku 4 godine lažno se predstavljajući da su “hrvatska vojska” da bi pod naletom sile i junaštva Franje Tuđmana, te njegovih suboraca, kao zadnje kukavice i pod zapovijedi austrijskog generala pobjegli na Bleiburg. Gore ih je britanska tajna služba ponudila Titu na raspolaganje u zamjenu da on odustane od pripajanja Koruške. To je podatak koji Bleiburški “počasni” vod uporno krije od javnosti. Ovaj britanski zločin koji je Titu omogućio brisanje tisuća civila koje su ustaše povele sa sobom kao živi štit nikada nije presuđen. Istovremeno je Tito tako počistio buduću oporbu, vodstvo ustaškog pokreta je pustio da pobjegne kako bi si osigurao “vanjskog neprijatelja” a u zemlji je proveo izbore nakon kojih je proglasio jednopartijsku vlast. Bez Bleiburškog straha to ne bi bilo moguće. Primitivni sljedbenici ustaštva na našim prostorima i danas ne shvaćaju što im se dogodilo. Radi se o najrpizemnijem obliku postojanaj tijekom WWII.

Ustaške i Handžar obitelji ni danas ne traže odštetu od Njemačke i Austrije iako se radi o milijardama dolara. S druge strane svoje kvisline u Belgiji i Nizozemskoj te njihove obitelji Berlin i danas plaća kroz mirovine i odštete zbog prisilne mobilizacije.