Stipica Lijanovića, unuk starog Lijana sa Visoke Glavice, odlučio se pored mesne industrije baviti i lijepom književnošću. Kada je u pitanju obitelj Lijanović koja nekako uspijeva egzistirati u ovom pokušaju od države, svojevrsnom daytonskom rezervatu, u kojem spajaju kraj s krajem, kao i većina drugih poštenih i vrijednih familija, u rezervatu za čiji se “prosperitet”, svesrdno i patriotski bore, na samo njima svojstven način, ne smije nas ništa iznenaditi.
Osim možda književnog prvijenca nećaka Stipe koji je odlučio u knjizi prezentirati istinu o zločestoj kurvi politici koja je uništila dobro i vrijedno poduzetništvo njegove obitleji,a osobito strikana – pravednika, Jeru.
Stipe u knjizi donosi jednu univerzalnu i vrijednu poruku – politika je po definiciji loša i u njoj stradaju nevini ljudi. Pa tako i najneviniji. Ta univerzalnost se preslikala u doduše, samo jednom slučaju, njegovog strica. Ali, evo, zašto mu ne bismo povjerovali?
Stric Jere, junak Stipičine priče, osim što je uspješan poduzetnik koji radnike i njihova prava stavlja ispred svega, potom jednako uspješan političar i zamjenik predsjednika Vlade Federacije BiH, zaista je neiscrpna ljudska veličina čije bi se djelovanje moglo i književno-teorijski definirati. Jere Lijanović je zapravo nesretan čovjek, pored svog mukom zarađenog bogatstva, nosi svoju sudbinu kao pravi anti-junak našeg doba, te se pored svih tih obveza baca i u borbu za opći boljitak društva.
Ponekad patetična, otužna lica, nesiguran u samog sebe, poseže za milijunima maraka i u tom nalazi svoju sreću. Njegova pokajnička duša, velika kao Ferhadija, ostaje u prostoru kao upozorenje svakom budućem mladom čovjeku koji se politikom želi baviti isključivo iz osobnih interesa.
Jere je čovjek od ideala, nezadovoljan životom u duboko nacionalistički podijeljenom društvu. Iz dana u dan, kako čitamo knjigu, na njegovu licu iščitavamo strah, trepet i bol koju je prolazio je npr. djelio poticaje i nije mogao dati svima. Daleko od etničkog koncepta života u BiH, djelio je svima, šakom i kapom, ne mareći za ime, prezime, godine, nacionalost, vjersku pripadnost.
Ako Jerin lik tražimo u svjetskoj književnosti, sigurno da bismo ga mogli usporediti i sa Robin Hoodom. Jere je priprosti muškarac sa Visoke Glavice, iz uvijek odbačene zapadne Hercegovine koji u sarajevsko leglo donosi potpuno novu dimenziju o Hrvatima iz tog djela BiH, potom njegovo zdravorazumsko promatranje života – svjestan je političke i društvene situacije, zapošljava stotine radnika koji rade za pristojnu plaću, redovito im uplaćuje doprinose i kao političar se bori za njihova prava.
Unaprjeđuje zatim rad Ministarstva poljoprivrede dodjelom poticaja poljoprivrednicima i tako recimo spašava živote ljudi i njihovih živina. U bh. javnosti nepravedno je zanemaren slučaj kada je umirovljenici, članici njegove stranke u Novom Travniku dodjelio “poticaj” jer je umirovljena učiteljica u garsonijeri u općini pokojnog Đure Pucara, uzgajala domaćeg novotravničkog kanarinca.
Usporedba Jere sa Robin Hoodom se dodatno književno- teorijski osnažuje kada uzmemo u obzir mali detalj o životu Robin Hooda a koji je većini čitatelja te priče promaknuo. Kada je Robin Hood došao na dvor Richarda Lavljeg srca nije više bio samo hrabri odmetnik koji je pomagao sirotinji, nego i plemenitaš sitnog zuba koji je s vremenom zaposlio i vlastite kmetove. Svaka sličnost sa Jerom je istinita i namjerna.
No, Ćipa Lijan će sigurno u svojoj knjizi objelodaniti istinu koja se čekala više od desetljeća. Bit će to zasigurno bestseller koji će odstupati od zadanih normi tek po nekim tehničkim svojstvima, npr. nakladnička kuća koja je objavila roman imala je velikih problema sa koricama i uvezom knjige – Lijan, stari, je zahtijevao da korice knjige budu od kravlje kože, ka šta prilički svakom takvom junačkom djelu, na što su burno reagirale udruge za zaštitu prava životinja. Amerima se ideja svidjela, poslali su upit o tom je li se ta knjiga onda može jesti, jesu li krave iz svih krajeva BIH a ne samo iz hrvatskih, i može li se ista servirati na idućem američkom doručku u Washingtonu?
Ako se sjetimo da su u 19. stoljeću, knjige imale korice od ljudske kože, vidimo koliki je humanistički odskok kod Lijanovih. Iako, je malo onih kojima nije oderao kožu samo da bi prodao paket đačkih salama.
Ostaje vidjeti hoće li ova knjiga biti dokazani materijal u sudskim procesima ( prisjetimo se svih muka Jerinih – uhićenje nevinog čovjeka koji je nedavno i pretučen iz duboko političkih razloga) ili bestseller koji će promijeniti uvriježeno mišljenje kako je politika kurva zbog koje najebu nepopravljive poštenjačine?
Također, moguće je i snimanje filma kojeg će režirati Jasmila Žbanić uz asistenciju Angeline Jolie. Pitanje je što će biti ako se Jerku bude gađalo tom knjigom ukoričenom u glamočku kožu, hoće li on i njegovi plavi aktivisti opet reći kako je napad organizirala Borjana Krišto budući da je to njena županija?
Sarajevska čitalačka publika je već oduševljena književnim prvijencem mladog Stipe te tvrde kako je Jere ” žrtva vlastite sudbine” , ” pokajnik i stradalnik. Knjiga će uskoro biti dostupna i na austrijskom tržištu, Valentin Inzko je osobno prevodi na njemački jezik. Inzko se uplašio je li prikazan kao pozitivan lik jer nije uspio srediti da Hypo banka bude jedan od sponzora. Poznati svjetski umjetnik, Banksy, čija ulična umjetnost osvaja svijet ( Gaza, Palestina, Sirija, SAD) dolazi u Široki Brijeg, na Rorinu stranu, uraditi grafit podrške.
Moguć je i raskol u obitelji nakon ovog književnog uratka. Stipe Lijan se plaši da će ga obitelj i Radom za boljitak tužiti za klevetu. No, država za čovjeka će Jeru opet spasiti. Dodijelit će mu novčana sredstva potrebna za sudski proces i naravno – branitelja.
Najavljeno je i gostovanje u HNK Zagreb, u sklopu Filozofskog teatra Srećka Horvata gdje će Stipe gostovati u svojstvu književnika čije je djelo, kako je to Srećko Pedeset nijansi plenuma Horvat, objasnio: “Jere Lijan je jedan od rijetkih političara u BiH koji je pokazao da na političkoj sceni može i treba postojati transideološka radnička fronta koja će osigurati bolje uvjete življenja svih građana.”
Ostaje nam vidjeti, je li klan Lijanović čitao i lektire ili im je Mario Puzzo, slavni autor knjiga o Kumu, bio inspiracija.
I ako jest, za što točno?
p.s. Prva promocija knjige zakazana je za 1. svibnja, Međunarodni praznik rada u domu kulture u Glamoču.
poskok. info