Kada ste direktor “Al Jazeere” Tarik Đođić, onda možete sve. Živjeti u “alkemiji Balkana”, koji, gle, nije mjesto odrađivanja najgnusnijih i najsmrdljivijih imperijalističkih proxy-poslova, već jedno divno mjesto uspješnih poduzetnika, vizionara koji donose prosperitet, mega-pokretača gospodarskih čudesa, iako je realnost takva da se radi samo o hendlovanju preostale niskokvalifikovanim radne snage, dok je odljev mozgova odavno učinio svoje.
Stvorio situaciju u kojoj Al Jazeera predstavlja respektabilan medij koji će nas sve uvesti u dženetske vrtove boljeg sutra, sa sve ministrom financija Goranom Milićem i ministricom za nacionalnu ravnopravnost Natašom Gaon-Grujić, koja će svima rastumačiti kako nam je svima dobro dok je naših generala Sefera, Jove i Stjepana.
Ne, to nije zezanje, to ova kolumnistica Al-Jazeerinog portala uistinu piše i dobiva desetke tisuća lajkova onih čiji se mozak nije odlio u inozemstvo, već jednostavno odumro, ako je ikada i imao neku naročitu funkciju.
Pa ipak, promocija ovakve vrste kretenizama je kad ste direktor, vaš posao, jer vam cilj, jasno, nije bilo čije informiranje. Što je legitimno. Zašto bi i bio.
Ukoliko većina mega-medijskih kuća informacije tretira kao proizvode iz odgovarajućih tvornica istina, zbog čega to isto ne bi radila i Al-Jazeera, nudeći onu verziju istine koja se odgovarajućim klijentima željenih istinoidnih proizoda sviđa. U kojoj se ponajbolje osjećaju u svojoj koži. Zaista, zašto kao direktor ne biste konzumentima svojeg istinitog svijeta nudili isto ono što im nudi direktor parka Westworld?
Jedan svijet, miran tih, uzbudljiv i bezopasan u kojem ste svaki dan u pustolovini iz koje ne možete izaći drugačije nego kao pobjednik. Iako ste u stvarnosti, može biti, sadistički monstrum, a može biti da možda i niste, vi ćete u svome svijetu, onakvom kakvog ga prikazujete svome gledateljstvu, biti sve, osim npr. dio obavještajno-biznispartnerskog kruga Hasana Čengića, iste osobe koja je mogla srediti putovnicu s ljiljanima Osami bin Ladenu i drugim slavnim osobama koje su inspirirale borce za slobodu u Siriji, Libiji i Afganistanu.
Koji su, danas, doduše, nešto gore pustoši, nego što je brdoviti Balkan bez Jazeerinog optimizma na drogama.
Pa ipak, užasno je glupo, kada se kao takvi, dokopate Facebooka, pa, politički neuki, koliko direktorski i menadžerski nesumnjivo osposobljeni za zgrtanje bogatstva napišete sljedeće rečenice:
“Dodik je dileja i on se približava epilogu, svome i svoga okruženja: naizgled miran let će se pretvoriti u užasno, tragično prizemljenje. Još malo. Goriva ponestaje, visina se gubi, a putnike koje vozaju još nisu obavijestili. Crash landing!
Čović je četnikolika spodoba, mafijaš i blefer, koji slijedi svog pajdu iu to uvlači Republiku Hrvatsku preko Oblajhane. Traži, šatro, ravnopravnost i jednakopravnost, a tlači i dominira gdje god stigne i nad kim god stigne. Usude li se pipnuti Ustavni sud BiH, koji je ustavna, a ne zakonska kategorija, to je objava rata. To je vrijeme kada treba prestati svaka priča, kada treba iskoristiti saveznike i formirati brigade i divizije da se brani zemlja. DOSTA! “
Eh sad, vi kao direktor jednog medijskog servisa svakako imate pravo na svoje privatno mišljenje na svojoj privatnoj Facebook stranici, koje dijelite s prijateljima.
Međutim, vrlo je glupo da kao direktor jedne tobože, merhametli hipnovizije tu napišete ono što zaista mislite.
Dobro, Milorad Dodik nikome u bošnjačkim kantonima nije naročito simpatičan, mada mu je, vrlo glupavo, javno, priželjkivati smrt u avionskoj nesreći, iako mu to, sasvim sigurno, želite.
Međutim, kada taj avion uspoređujete s domom srpskog naroda zapadno od Drine koji se zove Republika Srpska i kada napišete da joj, uskoro, sa svim putnicima slijedi “chrash landing”, što vi, zapravo poručujete?
Nešto poput:
“Nemojte misliti da Republiku Srpsku nećete odvesti na istu autostradu pakla i stradanja kojom su pošle Libija i Sirija, a srpski narod, možda, u nestanak?”
I onda, nakon što ste temeljito izvrijeđali predsjednika vlastite zemlje i legitimnog predstavnika hrvatskog naroda , pokličima najavljujete formiranje divizija i brigada, histerično lupajući po CAPS LOCKOVIMA?
Je li pametno tako uništavati vlastiti biznis prodavanja magle o merhametluku?
Još gore, je li pametno, kao direktor jedne respektabilne medijske kuće, ne upratiti globalna preslagivanja moći u kojima se ništa od onoga što priželjkujete neće dogoditi, već naprotiv, slijedi vrijeme u kojem će “saveznike” daleko više nego do sada moriti penisobolja što o ustavnom sudu protektorata onkraj svijeta misli direktor jedne zabačne ispostave propagandne mašinerije katarskog šeika.
Istog onog kojem Al-Quaidu, Al-Nusru i ISIS i druge brigade i divizije koljačkih i sadističkih čudovišta iz cijelog svijeta, uz svu američku podršku i medijsku asistenciju, nije uspio predstaviti kao borce za sirijsku slobodu i demokraciju.
E kad to učinite, onda vam je uzaludan posao sporni status obrisati i proglasiti da ste se na Facebooku samo privremeno, u dokolici, igrali razmjene mišljenja i da se, zapravo, ništa naročito nije dogodilo.
Doduše i nije. Vi ste, kao i vojnik koji je zbog bezazlenog Facebook statusa prijetio novinarki Lejli Čolak silovanjem, pa ostao nesankcioniran, dobro utemeljeni među ljubiteljima vašeg Westworld. Među onima koji to nisu, neće vas više oprati ni tisuću Gorana Milića i Nataša Gaon Grujićki.
autor: Vuk Bačanović
Vuk Bačanović je sarajevski povjesničar, dugogodišnji novinar i urednik. Protjeran od sarajevske javnosti zbog drugačijeg mišljenja.