Kad je Vjekoslav bio mlad bio je ministar financija. U kantonu. Vjekoslavu je taj posao bio dosadan. Pa je otvorio lanac ljekarni. Kao hobi.
I liječio je narod. Narod je bio gladan. Jer ministra financija nije bilo. Pošto je otvarao ljekarne.
Gladan narod bio je sve neurozniji.
A neurozan narod treba ljekove.
U izboru da hrani narod ili da ga liječi Vjekoslav je odlučio da će da ga liječi.
Zvali su ga Super Vjekoslav iz druge galaksije.
Svi su voljeli ministra koji ne dolazi na posao. Ministra iz druge galaksije.
Naročito Jerko Lijanović. Zato su svi iz Vlade kod Vjekoslava slali recepte. Kad već voli te svoje ljekarne. I taj hobi.
Tako su mediji pisali da je jednoj ženi izdano 3000KM ljekova za jedan mjesec.
Onda su opet drugi mediji pisali da je Vjekoslav korumpiran. Ali Vjekoslav ne može biti korumpiran. I mediji lažu. On je super Vjekoslav iz druge galaksije. Iz galaksije u kojoj ne postoji riječ korupcija.
Zli glasi su međutim bili sve gori. Prokleti mediji.
Zato je Vjeko odlučio promijeniti imidž.
Dugo je smišljao plan. Kao profesor Baltazar.
Prvo je postao savjetnik ministra za Rome.Kad je pomogao sve Rome odlučio je ući u Parlament FBIH i sjesti u antikoruptivno vijeće.
Ne mogu mediji pisati da je neko korumpiran ako sjedi u antikoruptivnom vijeću.
Nitko više nije pisao da je Vjekoslav korumpiran.
No, ne zadugo, Vjekoslavu je opet postalo dosadno. Sjediš u parlamentu. Šutiš. Dosadno ti. Šutiš. Vijeće se sastane, jede janjetinu, pa tufahije, pa janjetinu pa se rastane. A ti šutiš. Narod iseljavaju, ti šutiš.
Dođe ta plaća, 4.000KM, tako nešto, pa zove žena, gnjavi. Šutiš. Na kraju kreneš sam sebi izdavati antidepresive. Preko svoje ljekarne.
I šta je uradio Vjekoslav nakon što su počeli djelovati antidepresivi? Počeo se baviti dramom!
Da da gospodo. Dramaturgijom. Lijepom scenskom umjetnosti. Daskama koje život znače.
Najveći rudar na daskama i najveći glumac među rudarima.
Zato smo mi njega poslali u Sarajevo. Glumu da usavrši. Da nas uzdigne kulturom. Ne da nas spušta lexaurinima.
Prijavio se Vjekoslavurin na čitanje famozne svjetske megadrame “Sedam” koja priča turobne priče o zlostavljanim ženama bliskog i manje bliskog Istoka.
Što ga je točno natjeralo da dok ga Hrvati plaćaju da nas brani, on po sarajevu glumi zlostavljanu bliskoistočnu ženu, nemamo pojma. U taj dio ne bi zalazili.
No znamo da u parlamentima, svoj dramski glas digao nije, zbog zlostavljanih žena Lašvanske doline.
Koje sve ove godine, još uvijek trpe grupna silovanja od strane države BIH. Koja im ne daje podatke gdje su kosti njihovih muževa, djedova, braće…
Vjekoslav o tome u parlamentu dramio nije.
Što će ti drame nekih tamo običnih Lašvanki? Nisu Romkinje. Nisu Sirijke. Nema tu projekata. Ni nafake.
Dok je on tako uranjao u ulogu zlostavljane žene s Bliskog Istoka, Emir, najpoznatiji zlostavljač žena u državi, otvorio je twiter nalog i krenuo zlostavljati sve listom. Naročito je zlostavljao Hrvate.
Onda je Vjekoslav rekao “iđen i ja otvort tviter krvtiissove”. I skontao da ne zna on s tim. I više ga nije koristio.
Dramska karijera mu je zaustavljena jer mu je na dan premijere pukla guma.
Taj dan je imao lakšu saobraćajku i nije došao na predstave.
Tako je javio. A možda nije naučio tekst. Pa markirao.
Baš kako je markirao od vlastitog naroda. Kao i većina odnarođenih. Iz plejade elite odnarođenih. Ljudi koji su par puta obukli odijela, prešli Ivan Sedlo i odsedlali se. Zaboravili tko su, i što su. I što im je posao. Postali Vjekoslav.Čamber ili Bakula. Svejedno.
Međutim adrenalin od prometne bio mu je koristan. Jer Vjekoslavu neko vrijeme nije bilo dosadno. Lakše je trpio Sarajevo.
Potom mu je opet postalo jako dosadno. Sanjao je Edinburg iz doba Ljiljana. Pardon, Lijana. Dane partijanja po Otoku. O županijskom grantu. Eskortice damke. Pa Zvonku. I šetao on tako Titovom, i mjesec i drugi i u to dođe 2016-a.
I ni pet ni šest Vjeko se prijavi za trku za načelnika Posušja. Vratiti se kući.
Iako mu je hrvatski narod, njegov poslodavac, dao čast i zadatak da brani narodne interese u Sarajevu, odlučio je šutjeti, a potom i napustiti položaj. U ratu se to zove dezerterstvo.U miru to je politika promjene HDZ-a 1990.
Možda je šutio zato što je bio svjestan da federalna inspekcija zna za njegove ljekarne? A možda zato što ga je jednostavno , da citiramo uglednog Žižeka: “bolio kurac”. Za svakog iz naroda koji predstavlja. I koji ga plaća. Osim za sebe.
Zastupao nas je dakle šutnjom. Slično kao Darijo Knezović. Samo isto.
Tako je nastao politološki termin “hrvatska šutnja”.
Šuti tata Taranta. Šuti mama Kukunka. Imali su maloga Vje Ku.
Nakon tri sarajevske zime, bez vode, bez redovnog tuširanja, usmrđen, Vjeko se totalno zbedirao i odlučio je pobjeći iz Bosne. U sunčanu Hercegovinu.
Neki poslić u općini, šta bilo, može i mjesto načelnika, i to je za ljude.
No, na žalost, nije prošao.
U Posušju su toliko bili tužni što nije prošao, da su svi pali u depresiju i otrčali kod njeg kupiti ksanaksa. U Vjeke.
Kažu oni koji se druže s njimen da je poslen tog, kad se vratio u Sarajevu, skroz prolupao, i da je stalno na Federalnim sjednicama navijao onu od Mate Bulića “Domu mom”.
Dok ga Damir Mašić, onaj zdebelin ustin, i masnin čelom, nije napa zbog te ustaške koračnice.
Na što je Vjekoslav digao nos. Napustio dvoranu. Te protestno otišao kupiti slušalice.
HDZBIH se začudio tom snažnom hrvatskom odgovoru Vjekoslava Bakule.
U 4 godine ni oni nisu tako čvrsto i hrvatski nekome odgovorili.
Dok su sarajevski mediji to krivo shvatili. Misleći da ih je Vjekoslav izdao. I da izlazi zbog pokušaja bošnjačkog nametanja izbornog zakona. Pa su ga napali da je bojkotovo sjednicu. I da se ne zeza s inspekcijama.
Vjekoslav je danas spreman za nove radne pobjede.
Želi da mu ukažete tu čast da brani vaše interese.
Mate Bulić sprema novi CD pa smo uvjereni da će ih Vjeko sigurno super braniti. Taman dok presluša album gotova sjednica. Bit će mu zgodnije.
Ne budite dakle kreteni. Ne tvrdite da izbora nema. Budite kao Vjeko.
Ponuda je tu.
Za sve ostale indikacije, indicije, i odabir ljekarne, upitajte svog lječnika ili ljekarnika.