U odgovoru na pandemiju koronavirusa, kao što se pretpostavljalo, Europa neće imati jasan i zajednički stav. Međutim, to je manje važno u ovoj priči, jer tog stava nikada nije ni bilo. Ono što je zanimljivo u priči o koronavirusu su ljudi. Isti oni koji su ogorčeni protivnici lijevo-liberalne ideologije, koji zagovaraju jaku i učinkovitu državu, koja će čvrstom rukom odgovoriti na krizne situacije, koji preziru individualizam i hedonizam i tvrde da su za zajedništvo, tradiciju i prihvaćanje autoriteta važniji od individualnih prava, posebno prava odabranih, često privilegiranih manjina pod krinkom „pozitivne diskriminacije“.
Razlog? Ničim potvrđena tvrdnja da su restriktivne mjere koje je provela Kina, koje su uvele Italija, Iran, Venezuela, Španjolska, SAD, ovisno o saveznim državama, kasnije i Velika Britanija, sada i Rusija, Sirija i Švicarska, gdje je odjednom eksplodirala pandemija, „društveni eksperiment na globalnoj razini“.
U slučaju Kine se radilo o brzom i neposrednom odgovoru, koji u Wuhanu i pokrajini Hubei nije mogao dozvoliti odgađanja i javne rasprave. No, to za Kineze nije tema za raspravu. To je zemlja s narodom s potpuno drugačijim mentalnim sklopom, koji ima razvijenu kolektivnu svijet o društvenoj odgovornosti i nije dovodio u pitanje odluke Centralnog komiteta Komunističke partije i predsjednika Xi Jinpinga. Rezultat? Epdemija je suzbijena u dva mjeseca i zemlja se vraća u normalu. Novi slučajevi zaraze su mahom Kinezi koji se vraćaju iz inozemstva.
U Europi odjednom imamo teoriju o „društvenom eksperimentu na globalnoj razini“, a kad je već tako, svi su u krivu, od Xi Jinpinga do Putina, od ajatolaha Hamenija do Trumpa, od šeika Hassana Nasrallaha do talijanskog premijera Contea, uključujući Assada, kancelarku Merkel, francuskog predsjednika Macrona, vođu Venezuele Madura i trenutno najcjenjeniji model u suzbijanju pandemije kojeg provodi vlada južnokorejskog predsjednika Moon Jae-ina, ali na temelju kineskih uspjeha i početnih grešaka.
Ne, mnogi naši, po potrebi, „borci protiv otrovne liberalne ideologije“, odjednom vjeruju kako ovo nije nikakva bolest i da je Covid-19 tek nešto jači od prehlade, da mrtvih ima koliko bi ih bilo i bez strogih mjera i ograničenja, a sve je ovo veliki „društveni ekperiment“ i treba slušati ultraliberalne vlade Švedske i Nizozemske.
Logika? Nema je. Tvrdnja da su se sve spomenute vođe, kao i one koje nedostaju na popisu, udružile da nas sve podvrgnu „društvenom ekperimentu“ je jednako vjerodostojna kao i teorije Davida Ickea o „zavjeri ljudi reptila“ u uspostavi novog svjetskog poretka.
Ovaj „Kopernikanski obrat“ u pojedinaca je vrijedan pokazatelj da Europljani nikada neće i ne mogu biti Kinezi, što je i normalno, ali je jednako žalostan znak da u vrijeme kada najveći fokus pažnje treba usmjeriti da očuvamo i poboljšamo naš zdravstveni sustav i da ne završimo kao Amerikanci koji će za liječenje dizati kredite, od 9000 do čak 35 000 dolara, ovisno o težini slučaja, čak i na ovom portalu se neki bave tlapnjama o „društvenom eksperimentu“.
Ovo je trenutak, govorim za Hrvatsku, da se hitno otvori pitanje blokade računa bolnica u Kninu, Vinkovcima i Dubrovniku i da se osigura da nam liječnici i medicinske sestre ne bježe u inozemstvo, jer ćemo se naći u situaciji da ne da nećemo moći dati odgovor na buduće koronaviruse, a bit će ih, već naš sustav neće moći pružiti ni najosnovnije usluge.
Ovo lukavo preusmjeravanje pozornosti na „globalnu zavjeru o društvenom eksperimentu“ je potpuno odvratilo ljude od stvarnih problema. Da, problem su individualne slobode, vladavina prava, sloboda i demokracija, nadležnost ovog ili onog ministarstva u ovakvim situacijama i što kaže Ustav Republike Hrvatske, a nisu problem liječnici i medicinske sestre koji ili bježe ili su potplaćeni i situacije u kojima naš sustav, koji je još uvijek zadržao nešto od onog mrskog komunističkog javnog zdravstva, još uvijek uspijeva izdržati sav teret ove situacije, čak i s oskudnim sredstvima s kojima raspolaže.
I dok mnoge zemlje gledaju na „mrske režime“ ili korejski model kako bi uspostavile postave ili resetirale učinkovitu strategiju obuzdavanja za slučaj da zaraza koronavirusa uzme maha, uzor onima koji ne mogu vidjeti gay parade, javne kuće, ilegalnu imigraciju, slobodno uživanje narkotika, čak i „pedofilsku stranku“, ili točnije „Stranku za susjedsku ljubav, slobodu i različitost“, kao što je slučaj u Nizozemskoj, su o upravo ekstravagantne lijevo-liberalne stranke i vlade Nizozemske i Švedske.
Zapravo, Nizozemska je i donijela neke mjere, a kada je 15. ožujka najavljeno zatvaranje do 6. travnja škola, vrtića, sportskih objekata, sauna, kafića i restorana, Nizozemci su stvarali duge redove, ali ne za maske ili toaletni papir, nego za kupovinu marihuane prije zatvaranja „coffee shopova“. Predivan prizor nacije koju čeka „svijetla budućnost“.
Za ljubitelje Švedske, podsjetimo da temeljni zakon iz 1974. godine omogućuje vladi da daje „apsolutnu autonomiju“ nacionalnim tijelima koja se bave zdravljem građana, stoga ona trebaju intervenirati u borbi protiv epidemije ili pandemije, a liberali u Stockholmu smatraju da su mjere svih drugih u svijetu, demokratskih vlada i „totalitarnih režima“ nerazumne i nepotrebne, čak i u Italiji gdje je Covid-19 do sada u prilično kratko vrijeme odnio preko 9000 života. Ti Talijani su za nizozemske i švedske liberale vjerojatno bili „beskorisni starci“ ili teški bolesnici koji gutaju proračunski novac, a ionako će za godinu ili dvije umrijeti ili od tog raka protiv kojeg se bore ili srčanog udara, jer su teški kardiopati.
To su oni koji su dokazani da su bili zaraženi i nema sahranjenih bez autopsije, ali pustimo statistike. Trenutno u Švedskoj ima 3069 potvrđenih zaraza i 105 smrtna slučaja.
Zanimljivo, sveučilišta, mjesta koja su se nekoć smatrala Olimpom kojem nije svatko mogao prići, zatvorena su, ali su otvoreni kafići, restorani i diskoteke. Tipično za liberale. Prvo individualne, slobode, potrošnja i zabava, a za znanje ima vremena. Ako i ne diplomira nitko, pokupit će diplomce sa zagrebačkog, beogradskog, sarajevskog ili nekog drugog sveučilišta. Gdje je problem?
I u stilu libertarijanske logike, koju je na trenutak pokazao čak i Trump, ali se brzo povukao, moraju raditi i tvornice i sve vrste ureda, javni ili privatni, Sve ostaje otvoreno. Kao i škole koje pohađa švedsko potomstvo koje nije napunilo šesnaest godina. I to unatoč činjenici da je njihova draga Greta Thunberg navodno bila zaražena akutnim respiratornim sindromom zbog Sarsa-CoV-2.
Vlakovi i javni prijevoz i dalje su prepuni, unatoč prijetnji potencijalno smrtonosnog virusa, a jedina preporuka koju je izrazio epidemiolog Nils Anders Tegnell jest „pogodovanje pametnom radu, gdje god je to moguće“. Nije važno hoćete li uvečer uzeti metro i popiti pivo u pivnici u centru, rame uz rame s kolegama i prijateljima. Samo vi obradite brdo materijala kod kuće, a kasnije idite gdje hoćete.
To je odgovor moderne i demokratske Švedske na izvanredna stanja. Zemlja koju šampioni demokracije svako malo uzimaju kao primjer zbog njezine ultradjelotvorne „welfare“ države i solidarnosti, sada se s nesmotrenošću pretvara u potencijalno smrtonosni izazov, suprotstavljajući se Covidu-19 s modelom kojeg neki nazivaju “mekim”, a drugi ga definiraju kao put u „masovni pomor“.
ZAŠTO SE OVA ZDRAVSTVENA OKLADA MOŽE IZGUBITI?
„Ovaj izbor objašnjavaju povijesni, ustavni i politički kulturološki razlozi, ali je on upitan”, kaže povjesničar Lars Träghard, citirani od švedskih medija, koji ne mogu učiniti ništa drugo nego podsjećati na razboritost stanovništvo i da se samo mora ponašati odgovorno, bez ikakvih zakona i propisa.
Prema Träghardu, velikom stručnjaku za švedski ustav, izbor vlade uglavnom je motiviran apsolutnom autonomijom koju ustav daje Nacionalnoj zdravstvenoj upravi, što je u potpunom kontrastu s Danskom, Norveškom i Finskom. Usput, Finska je proglasila opću karantenu za regiju Uusimaa s glavnim gradom Helsinkijem.
Skupina epidemiologa koja se očito ne slaže s opuštenim stavom gore spomenutog čelnika Nacionalne zdravstvene uprave Andersa Tregnella, pozvala je vladu da primijeni “drastične i neposredne” mjere kako bi zaustavila rizik od širenja virusa. Ali žalba, objavljena u listu Svenska Dagbladet , glavnim nacionalnim novinama, nije ni najmanje dotakla Tregnella, koji nije povukao svoje korake, već je umjesto toga ponovio kako vjeruje da bi “drastične odluke bile beskorisne” i preferira usredotočiti sve na razum građana, jer mu to ustav dopušta.
Tregnell sigurno neće potvrditi svoju privrženost hipotezi o imunitetu krda, kojeg u praksi želi primijeniti Nizozemska, ali ako izgubi okladu to će platiti ljudskim životima. Tisuću, tri tisuće ili skoro deset tisuća, koliko ima mrtvih u Italiji, zar igra ikakvu ulogu? Te su se smrti mogle izbjeći, ili barem veći dio njih, a Kina i Južna Koreja su dokaz da je tako.
I zbog toga su oružane snage Švedske na vlastitu inicijativu, u bazama koji su raštrkane na poluotoku, počele dizati bolnice za prvu pomoć.
I za kraj, ako želite švedski model, sjetite se da se on ne može uzeti selektivno, jer je on rezultat općeg kursa švedskih „lijevih-liberala“. Ovaj termin koristim samo kako bi ostatak bio razumljiviji, iako su izvorna ljevica i klasični liberali kao politički tabori ulje i voda, nespojivi jedni s drugima, što sam više puta pokušao pojasniti, možda uzalud. Želite da nema „društvenog eksperimenta“, uzmimo švedski model. Gdje je problem? Ali onda uzmimo i sve duge politike takvih vlada jer jedno bez drugog ne ide. Dakle, ili su u pravu Xi Jinping i Moon Jae-in, ili su u pravu švedski liberali, a potonji vjerojatno dobro znaju da virus uopće nije ubojit i možda čak imaju informacije da je sve ovo „društveni eksperiment“.
JUŽNA KOREJA JE TAKOĐER USPJELA
S moje strane, osobno, puni komplimenti Kini, koja u početku ništa nije znala o virusu, a sada i Južnoj Koreji, koja je jedna od samo dvije zemlje s velikim epidemijama koja je uspjela izravnati krivulju širenja zaraze. Istina, to je postigla bez drakonskih ograničenja kao Kina, ali uz veliku kolektivnu svijest o društvenoj odgovornosti svih stanovnika zemlje.
Seul je djelovao brzo i nije gubio vrijeme na rasprave o potencijalnom postotku smrtnosti Covida-19. Za Južnu Koreju je to bio neprijatelj kojeg treba suzbiti.
Samo tjedan dana nakon što je potkraj siječnja dijagnosticiran prvi slučaj zaraze u zemlji, vladini dužnosnici sastali su se s predstavnicima nekoliko medicinskih kompanija i zatražili da odmah počnu razvijati testove za koronavirus za masovnu proizvodnju. Dva tjedna kasnije, iako je Koreja imala samo dvoznamenkasti broj zaraženih, svakoga dana isporučivalo se na tisuće testova. Zemlja ih sada proizvodi 100 000 na dan.
Također, odmah su uvedene izvanredne mjere u Daeguu, gradu od 2,5 milijuna ljudi gdje se zaraza brzo proširila preko mjesne crkve.
“Južna Koreja mogla je to provesti bez ograničavanja kretanja ljudi jer je prilično rano otkrila glavni izvor infekcije, crkvenu zajednicu. Da smo kasnije saznali, stvari su mogle biti daleko ozbiljnije”, rekao je Ki Mo-ran, epidemiolog koji savjetuje vladu u vezi odgovora na koronavirus.
Južnokorejci, suprotno od Europljana i Amerikanaca, bili su pripremljeni na to da se epidemiju koronavirusa tretira kao izvanredno stanje jer su imali iskustva s epidemijom MERS. Vjeruje se da je inkubacijsko razdoblje novog koronavirusa pet dana, nakon čega često slijedi razdoblje blagih simptoma koji se mogu zamijeniti za prehladu, a tada se virus jako lako prenosi na druge ljude.
Zbog toga izbijanje zaraze postaje očito tek nakon tjedan ili dva. Čini se da je zaražena tek šačica ljudi, a zapravo ih mogu biti stotine. Ako su ih zaražene stotine, mogu ih zapravo biti tisuće.
“Tradicionalne mjere, poput karantene i izolacije, zbog takvih karakteristika virusa nisu učinkovite”, kazao je zamjenik južnokorejskog ministra zdravlja Kim Gang-lip, ali je zato Južna Koreja testirala daleko više ljudi na koronavirus nego bilo koja druga zemlja na svijetu, što joj je omogućilo da se izolira i liječi puno ljudi odmah neposredno nakon što su se zarazili.
Kina to nije mogla učiniti, iako ni tamo nisu uvedene tako stroge mjere, osim u provinciji Hubei, ali provinciji s 58 milijuna ljudi.
Zdravstveni dužnosnici u Južnoj Koreji i sada prikupljaju podatke o kretanju pacijenta, koristeći se snimkama sigurnosnih kamera, podacima o transakcijama kreditnim karticama, čak GPS podacima njihovih automobila i mobitela.
“Provodili smo epidemiološka istraživanja poput policijskih detektiva. Kasnije smo revidirali zakone kako bi sigurnost društva u vrijeme kriza izazvanih zaraznim bolestima imala prioritet nad zaštitom privatnosti”, rekao je dr. Ki, koji je za kraj podsjetio na ono što nedostaje Europljanima, a to je suradnja građana.
“Takvo povjerenje javnosti rezultiralo je jako visokom razinom građanske svijesti i dragovoljne suradnje koja jača kolektivne napore”, rekao je zamjenik ministra vanjskih poslova Lee Tae-ho novinarima.
I ovdje se opet vraćamo na početak. Sami si postavite pitanje jesu li nakratko važnija vaša prava ili zajednica, kolektiv, narod, nacija, nazovite to kako hoćete? Najveći izazov je vrijeme. Na ovo pitanje odmah treba dati odgovor. Svatko za sebe i reći: „Da, ja vjerujem da je sve ovo jedna velika prijevara i društveni eksperiment i hoću ovdje „Švedsku“, čak i ako to znači „sve švedsko“, sa svim liberalnim zakonima i meni nerazumljivim stvarima“, ili :„Virus je tu, nisam stručan, ili stručna, da govorim o potencijalnoj smrtnosti, ali vjerujem da su Xi, Moon, Putin, Trump, Hamnei, Merkel, Erdogan, Macron, Conte, Assad, Maduro i drugi u pravu i da će sve proći brzo i u najboljem redu ako dam svoj doprinos zajedničkoj borbi“.