U nedavnom intervjuu za HMS ostao sam dužan njegovim cijenjenim čitateljima odgovor na pitanje koji je oblik državnoga ustrojstva Bosne i Hercegovine, po mom mišljenju, najpovoljniji za Hrvate? S dužnom isprikom zbog zakašnjenja činim to ovom prigodom.
Piše: Akademik Božo Žepić, Hrvatski Medijski Servis
Želim prvo naglasiti da je rasprava i javno mišljenje o tomu postalo ne samo delikatno, već također i opasno. Čim to spomenete dolazite u opasnost da vas napadnu kao nekog tko dijeli Bosnu, protudaytonski djeluje, zagovara „treći entitet“, ruši ustavni poredak, i slično. To samo govori u kakvoj zemlji živimo i čemu smo sve izloženi samo za „drukčije mišljenje“. Pa ipak, poziv intelektualca zahtijeva društveni angažman i javno iznošenje vlastitih stavova i mišljenja, koja u biti nikog ne obvezuju.
Prije nego što izravno odgovorim na pitanje, još jednom uvodno želim naglasiti da postoji veći broj modela budućeg državnoga ustrojstva, ali da nažalost – ne postoji niti jedan model koji bi bio svima prihvatljiv! Pošto se znade da svaka politika ima svoj, popuštanjem i uvažavanjem ne samo svojih već i tuđih interesa, te iskrenim i otvorenim dijalogom, moglo bi se doći do zajedničkog kompromisnog modela. Problem je što za to ne postoji politička volja, što su interesi i stavovi proturječni do totalne međusobne isključivosti i, što su sve relevantne politike odbojne na ustavne promjene, ako sve ne bi bilo po njihovu! To je ključni razlog zbog kojega svi vide da ovako ne ide, a nitko nije spreman na popuštanje i kompromis! Bosna i Hercegovina zato ostaje konfliktno i podijeljeno društvo, nedovršena i nefunkcionalna država, asimetričnog i neučinkovitog političkog sustava, te upitne dugoročne opstojnosti.
U pet mojih dosadašnjih knjiga s raznovrsnom tematikom o Bosni i Hercegovini, analizirao sam više modela, njihove pozitivne i negativne strane i došao do spoznaje da bi se kompromisno rješenje moglo najlakše pronaći tako da BiH bude uređena kao federacija, primjenom formule: 3-3-3-3- tri naroda, tri republike, tri razine vlasti i tri razine lokalne samouprave. Zašto tako mislim, dugačak je popis razloga i argumenata, ali ću ovdje izložiti samo najvažnije:
-Federativno uređenje imanentno je etnički složenim državama, pa se i u teoriji i u praksi, pokazalo ponajboljim, jer „model tri republike“ predstavlja kompromis između dvije krajnosti: unitarno – centralističkog (bošnjačkog), s jedne, i konfederalno – decentralističkog (srpskog), s druge strane;
-Model „tri republike“, za razliku od svih drugih, nužno ne podrazumijeva ukidanje Republike Srpske, a time ne ruši temelje Dytonskoga mirovnog sporazuma, ne izaziva potpunu odbojnost srpskoga naroda i njegove nacionalne politike i, što je najvažnije ne vodi u sukobljavanje, već mirno i sporazumno rješavanje krucijalnih političkih i ustavno-pravnih pitanja. On podrazumijeva reorganizaciju Federacije BiH, a ne isključuje reorganizaciju Republike Srpske;
-Ovaj model podrazumijeva dosljednu i potpunu primjenu načela federalizma. On zagovara Bosnu i Hercegovinu kao federaciju, sastavljenu od tri republike. Tri rezolucije Europskoga Parlamenta zagovaraju i za BiH predlažu federalizam, od kojih posljednja, između ostalog „ističe i da BiH neće biti uspješna kandidatkinja za članstvo u EU dok se ne uspostave odgovarajući institucijski uvjeti“ pa „poziva sve političke vođe da rade na uvođenju nužnih promjena, uključujući reformu izbornog prava, uzimajući pritom u obzir načela iznesena u ranijim rezolucijama, kao što su načela federalizma, decentralizacije i legitimnog zastupanja, kako bi se zajamčilo da se svi građani mogu kandidirati, da mogu biti izabrani i da mogu obnašati funkcije na svim političkim razinama pod jednakim uvjetima…..“;
-Model „tri republike“ osigurava potpuno ostvarivanje načela jednakopravnosti. Jednaki „institucijski uvjeti“, a time jednakopravnost konstitutivnih naroda i njihovih pripadnika, postoje samo u onim složenim državama gdje svaki konstitutivni narod i njegovi pripadnici, odnosno građani koji ga čine, imaju jednake institucije za ostvarivanje i zaštitu svojih individualnih i kolektivnih građanskih i političkih prava. Nema, niti je moguća jednakopravnost naroda i građana, gdje jedan narod (srpski), ima svoj nacionalni entitet a druga dva nemaju. Druga je stvar što to politika najbrojnijeg (bošnjačkog) i neće, a politika najmalobrojnijeg (hrvatskog) i ne traži!? Bez ukidanja Republike Srpske, ili uspostave još dvije republike za Bošnjake i Hrvate, nemoguće je ostvariti načelo institucionalne, a time i svake druge jednakopravnosti;
-Model „tri republike“ najbolje rješava otvoreno nacionalno pitanje svih, osobito hrvatskoga naroda, koji je u najtežem položaju. Samo on podrazumijeva da svaki narod i njegovi pripadnici imaju svoju nacionalnu republiku i sve institucije političkog, pravnog i izbornog sustava, koji iz toga proizlaze. Mada, ne treba zanemariti činjenicu da „Daytonski sporazum u tom cilju predlaže stvaranje pomno izrađenog konstitucijskog i institucijskog okvira, koji ne bi trebao zaustaviti već uznapredovali proces stvaranja triju odvojenih nacionalnih država kojemu teže sva tri etnička vodstva. Ali, Dayton je potvrdio i rezultate rata.“ Time je legalizirao ratna osvajanja i etničko čišćenje po onoj poznatoj narodnoj izreci „tko je što jamio – jamio je“. Dakle, nisu i ne dijele BiH oni koji predlažu njezino unutarnje uređenje od tri republike, ne dovodeći time ni najmanje u pitanje opstojnost države, njezinu teritorijalnu cjelovitost, te njezin nacionalni, narodni i građanski suverenitet. BiH je podijeljena od strane međunarodne zajednice nametnutim Daytonskim sporazumom i njegovim aneksom IV, koji je ustvari: oktroiran, nepravedan, nefunkcionalan i neusvojen (nelegitiman) Ustav za Bosnu i Hercegovinu! Dok se taj Ustav ne promijeni, načela federalizma, institucionalne, izborne i druge jednakopravnosti, ostat će samo „mrtvo slovo na papiru“;
-Model „tri republike“ podrazumijeva državu BiH s tri razine političke vlasti, gdje bi nacionalne republike bile središnja razina, između „savezne“ države i lokalne samouprave. Model unitarne – „građanske ili regionalizirane“ BiH to ne podrazumijeva. Sadašnji ekscentrični model od „dva entiteta i tri naroda“ to omogućuje samo u Federaciji BiH, ali ne i u Republici Srpskoj;
-Model „tri republike“ jedini podrazumijeva uspostavu ravnoteže između načela građanskog, s jedne, i etno-nacionalnog, s druge strane. Oba druga relevantna modela: unitarno centralistički i konfederalno decentralistički, podrazumijevaju supremaciju građanskog nad nacionalnim, ili obrnuto;
-Model „tri republike“ podrazumijeva teritorijalnu raspodjelu prostora, sukladno međunarodnim aktima da svaki narod ima pravo na životni prostor i slobodno raspolaganje prirodnim i ekonomskim resursima. Međutim, to nipošto ne znači da svi građani, bez obzira na etničku pripadnost, u njoj ne bi bili suvereni, niti da bi bili lišeni građanskog suvereniteta na cijelom prostoru države, sukladno odluci Ustavnoga suda BiH.
Slobodno iznoseći prethodno razmišljanje, daleko sam od pomisli da raspravljeni model nema i svoje negativne strane. Najveća je u tomu što nije prihvatljiv vladajućim politikama niti jednog od dva brojnija naroda, koji njegovim odbacivanjem najbolje brane nepravednim Daytonom stečene vlastite privilegirane pozicije. On, također, nema potporu međunarodne zajednice koja, istina, kao najvažnije postavlja pitanje: „može li se Bosna održati kao država“, a ipak se opredijelila za ono „što se može graditi i što se mora poticati“ a to je „uvođenje u javni život takvih mjerila i institucija u kojima neće dominirati etnicitet.“
Stavljajući etno-nacionalno pod tepih ona na najbolji način produljuje agoniju ove napaćene zemlje, opravdava neograničeno trajanje međunarodnog protektorata nad njom, njezinim narodima i građanima, te privilegirani položaj vlastite administracije u njoj. Što se tiče Bosne i Hercegovine najbolji od svih bio bi onaj model koji bi omogućio njezin opstanak, državni, narodni i građanski suverenitet, teritorijalnu cjelovitost, demokratsko uređenje, ekonomski prosperitet i socijalnu pravdu, mir i blagostanje, uspješan europski put, te institucionalnu i svaku drugu, individualnu i kolektivnu, jednakopravnost njezinih naroda i građana. Iznalaženje i realizacija takvog modela, nažalost, spada u područje irealnih iluzija. Model „tri republike“, ipak, to nije./HMS/