Nedavni događaji u Parlamentu Bosne i Hercegovine, gdje je američki ambasador Michael Murphy direktno lobirao za usvajanje Zakona o bh. gasu, podsjećaju na epizodu iz 2018. godine, kada je tadašnji EU ambasador Lars Gunnar Wigemark na sličan način progurao Zakon o akcizama. Ova praksa stranih diplomata, koji otvoreno interveniraju u zakonodavstvu jedne suverene države, postavlja ključna pitanja: šta ostaje od suvereniteta BiH i tko zapravo donosi odluke u zemlji?
Povijest se ponavlja – od akciza do plina
Prije pet godina, EU ambasador Lars Gunnar Wigemark bio je na udaru javnosti zbog svog uplitanja u usvajanje Zakona o akcizama. Parlamentarci su tada, pod pritiscima i prijetnjama, glasali za povećanje poreza na gorivo i putarine. Wigemark je obećavao ekonomski procvat, tisuće radnih mjesta i stotine kilometara novih autoputeva.
Međutim, stvarnost je pokazala drugačije. Od prikupljenih 15,5 milijardi KM u posljednjih 18 godina, samo manji dio završio je u infrastrukturnim projektima, dok je ostatak nestao u netransparentnom trošenju. Ova epizoda ostavila je gorak okus u ustima građana, dok je Wigemark mirno napustio BiH.
Murphyjeva epizoda – od “konektora” do problema
Ovih dana svjedočimo sličnom scenariju. Američki ambasador Michael Murphy upotrijebio je politički pritisak kako bi osigurao usvajanje Zakona o bh. gasu. Cilj zakona je, kako Murphy tvrdi, smanjiti ovisnost o ruskom plinu i priključiti BiH na Južnu plinsku konekciju. No, način na koji je to učinjeno izaziva ozbiljne dvojbe.
- Murphy je prvo slao pisma liderima, zatim postavljao rokove, a na kraju se video-linkom uključio u sjednicu Parlamenta.
- Hrvatski zastupnici napustili su sjednicu, što dodatno dovodi u pitanje legitimitet odluke.
- Zakon sada čeka potvrdu u Domu naroda, gdje postoji mogućnost veta.
- Čak i uz usvajanje zakona, potreban je sporazum s Hrvatskom za njegovu provedbu, što dodatno komplicira situaciju.
Slučajevi Wigemark i Murphy – razlike i sličnosti
Wigemark je svoju intervenciju branio tvrdnjama da se zalaže za „boljitak građana“. Murphy je, s druge strane, bio direktniji, otvoreno nazivajući zakon „američkim interesom“. Oba slučaja pokazuju kako se stranim diplomatama dopušta da oblikuju zakonodavni okvir BiH, ostavljajući domaće političare kao figure na šahovskoj ploči.
Međutim, implikacije Murphyjevog djelovanja mogle bi biti dublje. Osim što je narušio integritet zakonodavnih procesa, postavlja se pitanje čiji interesi zapravo stoje iza njegovih postupaka. Neki mediji spekuliraju da je Murphy povezan s američkim energetskim tvrtkama poput „Albright Group“, koje bi mogle profitirati od izgradnje Južne konekcije.
Hrvatski veto i politička blokada
Hrvatski politički predstavnici u BiH protive se zakonu, tvrdeći da on marginalizira hrvatske interese. Zahtijevaju:
- Osnivanje nove kompanije sa sjedištem u Hercegovini koja bi upravljala projektom.
- Veći utjecaj Hrvata na energetsku politiku BiH.
S druge strane, bošnjački političari ovo vide kao pokušaj oživljavanja Herceg-Bosne i centralizaciju resursa.
Ambasadori i stvarnost – gdje je BiH?
Dok Murphy lobira za američke interese, ruski ambasador Igor Kalabuhov koristi priliku za jačanje utjecaja u Republici Srpskoj. Njegovi sastanci s Željkom Cvijanović i stalni napadi na američku politiku pokazuju da BiH postaje bojno polje za sukob velikih sila. Građani, s druge strane, ostaju prepušteni sami sebi.
Gusulifikacija BiH – šta ostaje nakon stranih intervencija?
Strani ambasadori, poput Murphyja i Wigemarka, donose zakone u BiH neposredno prije odlaska s funkcija, ostavljajući za sobom politički kaos i dublje podjele. U tom kontekstu, izraz „gusulifikacija“ BiH postaje simbolički prikaz stanja u kojem država više nije subjekt vlastite politike, već objekt tuđih interesa.
Ostaje pitanje: je li BiH doista na putu gasifikacije, ili je politički mrtvac kojeg ambasadori pripremaju za konačni pad? Naš zadatak je pronaći odgovor prije nego što bude prekasno.
“Gusulifikacija” je termin koji se u ovom kontekstu koristi ironično i simbolično, kako bi se opisalo stanje u kojem se država ili situacija tretira kao „mrtva“, odnosno politički neperspektivna, te se nad njom obavljaju posljednji „rituali“. Izraz se temelji na riječi „gusul“, koja u islamskoj tradiciji označava obredno kupanje tijela preminule osobe prije pokopa.
Konkretno, u ovom tekstu, riječ „gusulifikacija“ se koristi za kritiku međunarodnih intervencija u Bosni i Hercegovini koje, prema autoru, ne pomažu stvarnom razvoju ili suverenitetu države, već dodatno produbljuju političku disfunkcionalnost, čineći BiH neaktivnim ili nemoćnim subjektom na međunarodnoj sceni. Dakle, „gusulifikacija“ simbolizira pripremu države za političku stagnaciju ili raspad, umjesto njenog oživljavanja i oporavka.
wpDiscuz
