Arhitekt Mimica: Rođački kapitalizam kod nas je i dalje predominantan, zbog toga dolazi do nereda

Otkrio nam je što smatra najvećim problemom urbanizma kod nas i kako riješiti nered u našem prostoru, je li legalizacija imala smisla, što je dobra arhitektura, zašto ‘vodi bitke’ s konzervatorima, koje su glavne kočnice razvoja Zagreba, a što bi mogle biti glavne točke preokreta te zašto je važno razumjeti i štititi prostor?

Iako već dugo živi u inozemstvu, Vedran Mimica sačuvao je veze s Hrvatskom i prati njezin urbanizam i arhitekturu. Hrvatska je prošla kroz tranziciju iz jednopartijskog sistema u parlamentarnu demokraciju koja je bitno utjecala na nedostatak ili nestanak urbanizma, kaže on.

– Urbanizam se onda u tranziciji shvaća kao neki atavizam socijalističkog sistema, a u biti je to krivo. Urbanizam, prije svega štiti, promovira i razvija javni prostor, javno dobro i javnu domenu, ističe Mimica.

Jedna od najvažnijih područja urbanizma je kako razviti javnu domenu, kako napraviti ‘živi život’ u gradu, u javnim prostorima. No to se u tranziciji izgubilo.

Kad govorimo o neredu u prostoru, koji se osjeća u našim gradovima, govorimo od dva fenomena – jedan je legalizacija. Ona je bila jedan od najgorih zakona u Europi ili na svijetu dosad, smatra Mimica, a drugi je fenomen neoliberalni kapitalizam.

– U našem slučaju postoji dominantna tržišna logika nečeg što ja zovem ‘rođački kapitalizam’. To je model koji je ovdje predominantan. I onda u tranziciji vi još imate urbanističke alate GUP, DUP i sve to, ali sistem više nije isti. To producira taj nered, smatra Mimica.

To vidimo kroz ilegalnu gradnju, nedostatak koncentracije na javni prostor u novoj gradnji te u dominaciji tržišne logike.

– Ako imate legalizaciju kao zakon i 850 tisuća prijava za legalizaciju, onda možete zaključiti da taj sistem, a govorimo i o socijalističkom sistemu, jednostavno ne funkcionira; da vi imate urbanizam koji regulira, koji radi red u prostoru, a konačno imate nered, ocjenjuje Mimica.

Druga metoda, česta u nas, je rušenje.

– Edi Rama, s kojim sam ja dosta radio u Tirani, gradonačelnik, on je uveo ideju da ako je kuća za život familije, da se ne ruši. Sve ostalo se mora rušiti. I to je možda dobar pristup tim ilegalnim gradnjama.

Javno dobro nije važno samo za javnost nego i za kapital. Napredni i dobri javni prostori povećat će vrijednost okolnih objekata.

– Tu logiku ja ne razumijem zašto naši developeri i političari ne razumiju, pita se Mimica.

Emisiju je snimljen na gradilištu Pomorsko – putničkog terminala u Šibeniku. Riječ je o projektu u koje je upravo javni prostor primaran, gdje se svi putnici međusobno susreću.

– Mi sad govorimo o arhitektonskoj tipologiji nečeg što se zove transferium, kad vi iz jednog modela transporta prelazite u drugi… i ti transferiumi su izuzetno važni. Najveća kriza u smislu izgradnje transferiuma u Hrvatskoj se dogodila kad je žiri, a onda i politika, odbila rad lorda Fostera za zagrebački aerodrom. Fosterov aerodorom u Zagrebu bi apsolutno remek djelo. Najbolji mali aerodrom u Europi. I to nam se nije dogodilo, upozorava Mimica.

To nije samo prostor gdje turisti samo dolaze, kaže Mimica, nego je to prostor javnog djelovanja i javne domene. Njegov projekt Pomorsko – putničkog terminala u Šibeniku govori upravo o tomu.

– On možda malo podsjeća i na Panteon. Panteon je hram rimskih bogova, a ovo je vjerojatno hram turističkih bogova, kaže Mimica.

Mimica se dotaknuo i betonizacije naše obale koju smatra jednom od najljepših na svijetu.

– Apartmanizacija i betonizacija se, naravno, događa, ali ja ću heretički reći da je naša turistička ekonomija i uopće ekonomija u Hrvatskoj toliko slaba da nikad neće uništiti obalu… Treba biti nevjerojatno osjetljiv i razumjeti tu prirodu, a da bi se moglo interpolirati što se treba kao turistička industrija u taj bogom dani naš mediteranski prostor, smatra Mimica.

O našim konzervatorima kaže da su izuzetno obrazovani, ali da podsjećaju malo na afganistanske talibane jer se s njima ne može ući u kritičnu diskusiju o tome kako moderna arhitektura i kako se zaštićeni prostori grada trebaju dalje razvijati.

Tu je i pitanje identiteta koji Mimica ne vidi isključivo u povijesti:

– Karl Kraus, bečki filozof, će reći : “Moram razočarati estete, i stari Beč je nekad bio nov.” Grad i urbanizam je jedna dinamička kategorija. Vi stalno idete naprijed. Napredujete. Ako napredujete, onda vam je moderna, suvremena arhitektura neophodna, ističe Mimica.

Kad se govori o razvoju gradova, ne može se preskočiti Zagreb. Mimica ističe kako je njegova veza sa Zagrebom počela sa suradnjom grada i Berlage instituta sredinom 1990-tih. Tada je organiziran niz radionica i simpozija pod nazivom ‘Okviri metropole’.

Tako je generirano određeno znanje i ideje koji su trebali biti uključeni u novi GUP Zagreba, no to se nije dogodilo.

– Ja sam vodio jedna mali tim studenata s Berlagea… Oni su napravili jedan zanimljiv plan. Nazvali su projekt “Zagreb, take a nap”, znači – “Zagrebe, odspavaj”, i napravili su neke ‘jastuke’. E, sad, što su bili ‘jastuci’ ili ‘pillows’? Bio je Gredelj, bila je Sava, bili su neki prostori u Zagrebu koji su još uvijek ‘jastuci’, objašnjava Mimica.

Kao moguće prostore razvoja Zagreba Mimica vidi Velesajam, Hipodrom i Blato. Sa studentima u Chicagu, na Illinois Institute of Technology – College of Architecture, radio je dvosemestralnu vježbu gdje su napravili istraživanja i dali prijedloge za te ‘kritične’ prostore u Zagrebu.

– Ja mislim da Zagreb u toj budućnosti mora formirati novi centralitet, novi centar grada. Ja mislim da taj novi centar grada, najbolji prostor koji se može zamisliti su upravo Hipodrom, Velesajam i rijeka Sava, napominje Mimica.

No svi ti projekti nisu ostvareni. Mimica smatra da je to prije svega političko pitanje. Sve to traži kritičnu masu – kapitala, ideja, političke imaginacije, što onda proizvodi grad.

Na kraju razgovora pitali smo ga zašto je važno razumjeti prostor i kako se odnositi prema njemu:

– Ljudi ovdje kažu da je prostor resurs, drugi kažu da ga treba štititi. Ja bih rekao da je hrvatski prostor resurs koji treba štititi. Prostor je, s jedne strane apstrakcija, s jedne strane matematička ili filozofska kategorija. Ali, prostor koji mi baštinimo ovdje u Hrvatskoj, na Mediteranu je apsolutno nevjerojatan, privlačan, lijep, bogomdan i ta naša odgovornost kao dizajnera je veća nego negdje drugdje, odgovorio je Mimica.

Možda, trebamo vježbati neku vrstu nove demokratske ideje, kaže Mimica, gdje bi utjecaj civilnog društva i društva općenito na razvoj grada trebao bit više prihvaćen i do određene mjere predstavljati neku vrstu političke platforme.

– Ja mislim da mi imamo konsenzus o kvaliteti našeg prostora, da imamo konsenzus o toj nevjerojatnoj prilici da uopće ovdje živimo, da u ovom fantastičnom prostoru participiramo. A onda je sigurno do nas kao struke arhitekata, ali isto tako nas kao građana, da taj prostor dalje unapređujemo, zaključio je Mimica.