Demografska kriza u Vrgorskoj krajini dosegla je alarmantne razmjere, a posljednjih 10 godina svjedoči o gubitku čak 40% učenika i zatvaranju šest područnih škola. Nekada puna života, smijeha i dječje igre, sela i zaseoci Vrgorske krajine sada su postali tiha, starosjedilačka mjesta, gdje su jedina okupljanja vezana uz sprovode.
Prvi val iseljavanja dogodio se još 70-ih godina prošlog stoljeća zbog loših uvjeta za život i nedostatka infrastrukture, dok se novi val nastavio početkom 2000-ih, kada su mnogi mladi otišli “trbuhom za kruhom” u zapadnoeuropske zemlje. Zatvaranje škola počelo je već tada, no u zadnjem desetljeću situacija se drastično pogoršala.
Ravnatelj OŠ „Vrgorac“, prof. Krešimir Kuran, navodi kako je u 2000. godini radilo 14 područnih škola, a danas ih je ostalo samo pet. Broj učenika drastično je pao, sa 706 učenika 2013. godine na svega 417 ove školske godine. Ravnatelj upozorava kako bi se pad mogao nastaviti te predviđa da će broj učenika pasti na oko 350 u nadolazećim godinama.
Zatvaranje škola, poput one u Stiljima prošle godine i Ravči ove godine, bolno je podsjećanje na nestajanje ruralnih zajednica. Iako je postojala volja da se škole ponovno otvore, nedostatak djece onemogućuje njihov rad. Roditelji, čak i kad postoji nekoliko učenika, zbog boljih socijalnih uvjeta radije šalju djecu u centralne škole u Vrgorcu.
Profesor Kuran također ističe kako smanjenje broja učenika uzrokuje tehnološki višak u školama, zbog čega su neki nastavnici već ostali bez posla. Unatoč dobrim odnosima s ministarstvom, ravnatelj smatra kako suradnja sa županijskim vlastima može biti bolja, posebno u kontekstu povećanih troškova uzrokovanih inflacijom.
Ova priča Vrgorske krajine nije samo lokalna, već odražava širu demografsku krizu s kojom se suočava cijela Hrvatska, gdje ruralni krajevi gube mlado stanovništvo i postaju mjesta gdje se prošlost čuva kroz sjećanja starijih generacija.