Kupnja nekretnine u Bosni i Hercegovini danas je, ako ste prosječan stanovnik, nešto poput ekspedicije na Mount Everest: skupa, rizična i rezervirana samo za hrabre – ili one s dubokim džepovima.
Na tržištu vlada nestašica kakvu ne pamtimo, a cijene rastu brže nego brkovi kod pubertetlije. Nekretnine su postale nova nafta, zlato, Bitcoin… Ukoliko nemate nekog tajkuna u obitelji, teško da ćete sebi priuštiti i omanju garažu, a kamoli stan.
Ipak, čini se da bi jedini način da cijene padnu bilo povećanje ponude, ali sudeći po trenutnom stanju, tržište je jednako dinamično kao hercegovačko selo u podne – nitko ništa ne prodaje, svi samo kupuju. I to ne bilo tko – dijaspora prednjači u ovoj suludoj igri. Na sve to dolazi i posljednje izvješće Agencije za statistiku BiH, koje je pljusnulo istinu o tome koliko je nova gradnja u slobodnom padu.
“Broj izdanih odobrenja za građenje u lipnju 2024. godine manji je za 29,3 posto u odnosu na prosjek iz 2023., a u usporedbi s lipnjem prošle godine čak 26,6 posto. Broj planiranih stanova u lipnju 2024. manji je za nevjerojatnih 54 posto u odnosu na prošlu godinu”, kaže izvješće. Sve to vam govori ono što već znate: nema stanova, a ono malo što ima, prodaje se po cijeni zlatnih poluga.
Da stvar bude gora, dijaspora, naša draga dijaspora, dolazi sa svojim koferima punim eura i dolara, kupujući sve što ima vrata i prozore. Ekonomski analitičar Admir Čavalić kaže da smo u začaranom krugu: “Potražnja je enormna, osobito od strane dijaspore. Tu su i naši kulturološki obrasci gdje se nekretnina ne prodaje tako lako, već čuva za pokoljenja. To usporava tržište.”
Naravno, inflacija je odigrala svoju ulogu u ovom baletu apsurda. “Novac gubi vrijednost, pa ljudi radije ulažu u cigle i beton nego da im štednja ispari pred očima”, objašnjava Čavalić. Očekivanja su, dakle, na nuli. Svi se nadaju, ali nitko ne očekuje pad cijena. To vam je kao čekanje tramvaja u Sarajevu u nedjelju – čekate i čekate, a tramvaj ne dolazi.
Agenti za prodaju nekretnina sada su nešto poput kolekcionara rijetkih umjetnina. Nekad su imali što ponuditi, a sada sjede u svojim uredima i mole se da im netko uopće pokuca na vrata. Jedan agent iz Mostara – grada gdje je kupiti stan danas ravno osvajanju Fort Knoxa – kaže kako svakodnevno ima nekoliko ozbiljnih kupaca, ali nema što ponuditi. “Stan koji je prije tri godine koštao 70.000 KM sada ide za dvostruko više, i to u roku od jednog dana. Zašto? Jer drugog nema”, kaže agent, dok prevrće očima i vrti glavom.
Cijene po kvadratu u gradovima poput Mostara i Tuzle sada idu od 3800 do 5500 KM, a u Sarajevu su te brojke još luđe. U starogradnji cijene variraju od 2500 do 6000 KM po kvadratu, dok novogradnja na atraktivnim lokacijama može doseći i do 8000 KM. Da, dobro ste pročitali – osam tisuća maraka po kvadratu.
Banke kao kerozin za vatru
Kao da sve ovo nije dovoljno, banke uskoro planiraju dodatno zakuhati stvar uvođenjem novih kreditnih linija koje će omogućiti dijaspori još lakšu kupnju nekretnina u BiH. To će dodatno pogurati potražnju, a ne poveća li se ponuda, cijene će eksplodirati poput loše održavane cijevi za vodu u općini s tankim budžetom.
Jedno je sigurno: ako ste obični smrtnik s prosječnim primanjima, zaboravite na nekretninu. U ovoj igri velikih riba, jedino što vam preostaje je nadati se da će cijene jednog dana pasti ili da će vam neki nepoznati rođak ostaviti vilu na Pantovčaku.
