Nije riječ ni o kakvu ideološkom ili poluideološkom prijeporu između dvojice čelnika DP-a i njihovih frakcija, nego o onom najprozaičnijem, nadzoru nad utjecajem i financijskim sredstvima stranke koja će participirati u vlasti sljedećih godina
Ovako specifične političke stranke kao što je Domovinski pokret (DP) osnivaju se svake prijestupne godine. Doslovce. Naime tadašnji Domovinski pokret Miroslava Škore, a još prije njegova napuštanja stranke samo Domovinski pokret, osnovan je 29. veljače 2020. Malo se tko i među ljudima može istaknuti rođendanom na najrjeđi datum u kalendaru, a kamoli neka politička stranka. Je li to u slučaju Domovinskog pokreta bio dobar ili loš znak, bit će jasnije tek tijekom aktualnog izbornog ciklusa. Osnovana u prijestupnoj godini, i to 29. veljače, nakon dvaju parlamentarnih izbora, treća politička snaga u zemlji prema broju osvojenih mandata u Hrvatskom saboru (njih šesnaest prije četiri godine s koalicijskim partnerima, a ove četrnaest, također u koaliciji) dočekuje predstojeći izborni sabor u subotu 31. kolovoza u neviđenim svađama.
I dok su do prije koji mjesec članovi stranačkog vrha – predsjednik Ivan Penava i njegov zamjenik Mario Radić – očito spretno hinili zajedništvo te zajedničku ustrajnost da s donedavnim HDZ-ovim koalicijskim partnerom Samostalnom demokratskom srpskom strankom (SDSS) ne žele baš nikako surađivati, sada pojedinci iz DP-a izjavljuju da im recentna unutarstranačka optuživanja ne bi plasirali ni iz njima najneprihvatljivije stranke. Tko zna, možda će na kraju neki dio DP-a lakše pronaći zajednički jezik s Miloradom Pupovcem nego s dojučerašnjim stranačkim kolegama. Uostalom, što reći kada iz međusobno suprotstavljenih tabora dvojice pretendenata na čelno mjesto stranke Penave i Radića svako malo stigne poneko razotkrivanje nečijega predratnog, ratnog i – poratnog puta. Tako je Penava svoga zamjenika prozvao zbog ‘podoficirskog čina’ i srednjoškolskog školovanja u JNA. Radić je, inače, rođen 1970. i sudionik je Domovinskog rata. On pak od Penave traži da objasni svoj ratni put, kao i ratni put članova svoje obitelji. Penava je rođen 1974., a u Domovinskom ratu bio je tinejdžer. Zato je u ratu sudjelovao Penavin stranački kolega i podržavatelj, saborski zastupnik Stipo Mlinarić Ćipe, kojega je Radićev brat prijavio zbog izvlačenja novca iz vlastite udruge. Napokon, Penava je otkrio da je Radić odustao od ministarskog položaja nakon dogovorene HDZ-ove i DP-ove koalicije jer je strahovao od – sigurnosne provjere. Je li razlog tomu Radićeva poprilična imovina ili nešto drugo, Penava nije pojasnio. Ima vremena, barem do izbornog dvoboja DP-a, a možda i na njemu, jer se mogu očekivati novi doprinosi internom raskolu.
Ukratko, vodeći ljudi Domovinskog pokreta, iz različitih pravaca, optužuju se za služenje u JNA, izbjegavanje sudjelovanja u Domovinskom ratu, malverzacije novcem te za suspektnu imovinu i način njezina stjecanja. Da u Hrvatskoj netko ima volje prikupiti dovoljno podataka za humorističnu televizijsku seriju u žanru političke parodije, kakve se desetljećima na sjajan način realiziraju u Velikoj Britaniji, Domovinski pokret – s i bez Škore – bio bi mu nepresušno vrelo nadahnuća. Milo naše. Za više sezona. Posebice kada se čuje i pročita razina hrvatskog jezika sudionika svih ovih frakcijskih obračuna. Ponekad je isticanje vlastitog hrvatstva obrnuto proporcionalno makar zadovoljavajućem poznavanju hrvatskog jezika. Uostalom, i pri ulasku Domovinskog pokreta u Vladu Republike Hrvatske moglo se čuti i doznati štošta o akademskim postignućima pojedinih ministara. Nitko im ništa nije trebao imputirati ni amputirati, kako to reče Penava. Pritom se pogrešno povjerovalo da će sudjelovanje DP-a u parlamentarnoj većini stabilizirati stranku jer će joj sljedeće četiri godine na raspolaganju biti svi raspoloživi resursi da bi ostvarila što više svojih predizbornih obećanja te s iskustvom vlasti na nacionalnoj razini postati relevantnim političkim akterom ne samo kroz jedan ili dva mandata. I ne samo temeljem jednog ili dva poznatija imena. Domovinski pokret počeo se urušavati, neovisno o tome kako završi njegov ovogodišnji Sabor, puno prije i znatno dramatičnije.
Zašto? Zato što je stranka u biti nesolidan ad hoc proizvod koji je proteklih pet godina imao jako puno sreće, odnosno puno povoljnih okolnosti. Sve je, dakako, počelo projektom predsjedničke kandidature Škore, a on je svoju uspješnu estradnu karijeru gotovo pretvorio u položaj šefa države. Nedostajalo mu je ne samo nekoliko postotaka glasova da u prvom krugu predsjedničkih izbora u prosincu 2019. pretekne pokleknulu HDZ-ovu kandidatkinju Kolindu Grabar Kitarović, nego i minimum političkog dara i nerva, kojih očito nema. To se ponajbolje vidjelo kada je Škoro izgubio i na zagrebačkim gradonačelničkim izborima u svibnju 2021., a osobito kada je nekoliko mjeseci kasnije bio prisiljen napustiti Domovinski pokret, stranku sa svojim imenom i prezimenom. Tu je uskočio ekonomsko-politički poduzetnik Radić te je jedno poznato ime na čelu zamijenio drugim, Penavom, bivšim HDZ-ovcem koji se razišao s Plenkovićevom inačicom stranke. Sada se s tom istom inačicom opet našao u vlasti i ne namjerava je ispustiti. Niti dijeliti s nekim poput Radića, a koji je u međuvremenu i sam postao prepoznatljivo ime na političkoj sceni te je željan kapitalizirati svoj kapital.
Nadzor nad utjecajem i financijama
Stoga nije riječ ni o kakvu ideološkom ili poluideološkom prijeporu između dvojice čelnika DP-a i njihovih frakcija, nego o onom najprozaičnijem, nadzoru nad utjecajem i financijskim sredstvima stranke koja će participirati u vlasti sljedećih godina. Mogli su to i bez svađa i potencijalnog razlaza, ali ih nikad nije ni vezivalo išta više osim bazičnog interesa koji se može brojčano izraziti. Ne i idejno. Pritom je Domovinski pokret dosad najuspješnija modifikacija pravaške ideologije u suvremenoj hrvatskoj politici, odnosno jedini ‘uspjeli HSP’ koji je, nakon svega, ipak završio u Vladi. Njezin aktualni premijer Plenković, koji je u predizbornoj kampanji o Domovinskom pokretu govorio kao o ‘kvarnim, zlim ljudima’, ali ih je pragmatično morao pripustiti u koaliciju, također iz brojčanog razloga, sada može spavati još mirnije. Tko kod vodio DP nakon ovogodišnjeg izbornog sabora, ostat će HDZ-ov partner, a možda će biti i suradljiviji kada su posrijedi pričuvne koalicijske postrojbe, posebice nakon raspleta vezanih uz lokalne izbore u svibnju sljedeće godine. Nakon njih je Penava najavio povlačenje s mjesta gradonačelnika Vukovara i ulazak u Vladu. Stoga sada i čini sve da bi se obistinio upravo takav scenarij. U suprotnom, ostat će ondje gdje jest s ne osobito svijetlom perspektivom ni u lokalnoj, ni u nacionalnoj politici. Vidjelo se to i po broju preferencijskih glasova koje je u lipnju uspio osvojiti kao nositelj svoje liste na izborima na Europski parlament, kada je dobio čak četiri puta manje glasova od izabranog Stephena Stjepe Bartulice.
Nema dileme
Najavljivan kao veliki zaštitnik i promicatelj hrvatskog identiteta kroz javne politike, Domovinski pokret je i prije stupanja u koaliciju s HDZ-om ekspresno odustao od mnogo čega, preuzevši u Vladi dominantno one resore (gospodarstvo, poljoprivreda, demografija) u kojima potencijalno ima podosta proračunskih sredstava i mogućnosti, ali ne i prigoda da se utječe na, po planovima njegovih političara, široku kroatizaciju svih aspekata društva. DP se u konačnici sveo ili, točnije rečeno, vratio na status još jedne frakcije HDZ-a, matične stranke niza njegovih članova na čelu sa samim Penavom, te su ‘zli ljudi’ iz Plenkovićevih predizbornih analiza sada u potpunosti ovisni o njemu, postavši u međuvremenu politički itekako ‘dobri’. Način na koji se vodstvo Domovinskog pokreta međusobno razračunava ne govori o njima kao o političarima, već prije svega kao o ljudima.
Dovoljno se sjetiti da se i nekoć u ispitivanjima javnog mnijenja te na parlamentarnim izborima 2016. popularni Živi zid urušio zbog unutarstranačkih svađa jer su mu birači uskratili povjerenje uslijed niske razine i motiva tih svađa. Domovinski pokret je pak ideološki, unatoč izvedbenoj bezidejnosti, dovoljno prepoznatljiv pa će još neko vrijeme figurirati kao jasna pravaška desnica u Hrvatskoj. No koliko dugo, ovisi o njegovim kadrovima koji svoju političku i inu potkapacitiranost žurno pretvaraju u potop vlastite stranke. HDZ-u sigurno ne može imponirati takav koalicijski partner, ali Plenkovićeva stranka nikad nije imala problema s lošim i osipajućim, ali zato pouzdanim članovima parlamentarne većine koja je sada, kao i saborska oporba, dodatno motivirana enormnim rastom plaća. Domovinski pokret u tom smislu postaje idealan koalicijski partner HDZ-u. I stoga dileme između Penave i Radića ni nema.
wpDiscuz
