Čovićeva poruka Dodiku znak je vremena. Utopijski signal Srbima što će im se dogoditi pristanu li puzati pred OHR-om kao “hrvatski odgovor”

Ova iznuđena poruka s nekoliko pritisaka sa strane dolazi u trenutku kad se od Hrvata , među Srbima, očekuje u najmanju ruku neutralnost po ovom pitanju. Kao znak korektnosti u odnosu na potporu koju Hrvati primaju od SNSD-a sve ove godine.

Da su politička nacija a ne molitveni fanatici, da nisu proganjani od OHR-a , istjeravani iz svoje zemlje u tuđinu, kao u najgora doba komunizma, (slučaj Ante Jelavića), da nisu ubijani terorističkim islamizmom (slučaj ministra Leotara, slučaj isilističkog pokolja obitelji Anđelić) , da nisu sustavno maltretriani pljačkama banaka, da im nije zabranjeno ni vlastitu djecu oplakivati unutar ovog bošnjačkog simulakruma mržnje, da nisu  nasilnim izmjenama međunarodnog prava gurnuti u drugoklasni narod, izmjenama koje tirani iz OHR-a i US ambasade neometano čine već tri desetljeća nad našim narodom i protivno našem ustavu, uz to Amerikanci to otvoreno čine nad narodom Petra Hercega Tomića, svog heroja i našeg sina, krijući to kao hulje od američkih Hrvata, da nism0 prepolovljeni u ratu te još jednom nakon rata, masovnim austrogermanskim usisavanjem naše radne snage, da nismo ukratko ustrašeni, da smo se oduprli kao Srbi i u otporu ostali do kraja, jučerašnja Čovićeva poruka vjerojatno bi bila drugačija.

Ovako ona je samo poruka vođe nestajućeg naroda vođi naroda koji neće da nestane , što će mu se dogoditi bude li kopirao hrvatsku borbu za ravnopravnost i sagnuo se pred tiranima naše zemlje.

Onima koji su rat u BIH planirali, onima koji su gotovo sve velike ratove tu doveli, onima koji su rat nadzirali i onima koji su se kao lažni mirotvorci uključili kada su svi veliki pokolji već bili gotovi. I kad prodaja oružja više nije imala smisla. Tada su se transformirali u prodavače mira. Transformesi naši. Naši “međunarodni partneri”.

No osvrnimo se na pravni dio ovog priopćenja i  napravimo paralelu s hrvatskom poviješću. Iz koje se kao uči, jelte…

Latinska izreka Regnum regno non praescribit leges (hrv. Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone), postala je značajna za hrvatsku povijest nakon što ju je kao šef hrvatskog parlamentarnog izaslanstva na zasjedanju zajedničkog (Ugarsko-hrvatskog) Sabora u Budimu 1790. izrekao grof i hrvatski ban Ivan Erdődy.

Doba je to kad su kraljevine puno militantnije i sirovije. Takvi govori mogli su momentalno dovesti do agitacije ugarske vojske, pa su ipak održani.

Ovom su izjavom predstavnici Hrvatskog sabora odlučno stavili do znanja da je Hrvatska samostalna država, s vlastitim zakonima.

U narednim stoljećima, kada su nacionalizmi većih susjednih naroda željeli podijeliti hrvatski narodni prostor i prisvojiti njegove dijelove u vlastite nacije (mađarsku, talijansku, njemačku, srpsku), osobito se naglašavalo da je Hrvatska jedna od rijetkih europskih kraljevina (stoljećima su čak su i vrlo ugledne države poput Venecije, Bavarske ili Holandije imale status vojvodstava).

Te su Erdődyeve riječi postale jedno od općih mjesta hrvatskog nacionalizma, pa i hrvatskog nacionalnog osjećaja.

Riječi Regnum regno non praescribit leges izrekao je prvi predsjednik suvremene i samostalne Republike Hrvatske Franjo Tuđman u svojem znamenitom govoru prigodom konstituiranja prvog demokratski izabranog Sabora na kraju jugokomunističke vladavine 30. svibnja 1990. godine.

Ne može Federacija BIH niti bilo koji njen lider određivati Srpskoj njene načine borbe za očuvanje ustavnih prava unutar same BIH.

HercegBosna ne postoji jer je imala svoj stil i svoj put. Put u kojem je dopustila da upravo Hrvatska koja se pozivala na pravilo Regnum regno non praescribit leges – HercegBosni propisuje pravila. A tu HercegBosnu vodili su nedostojni sinovi našeg naroda, oni koji su trgovali našim pravima u interesu Tuđmanove Hrvatske .

Digli smo im spomenike, i njima i njihovim šefovima iz Zagreba, a duboko u sebi znamo da su bili nedostojni. Baš kao i  šefovi im iz Zagreba.

RS postoji jer nije izabrala taj put, jer je odbila svoje Zagrepčane i jer je kadrovski potkovana ozbiljnim ustavnim ekspertima i potpuno je u ovoj priči usklađena s Ustavom.

Potez RS je militantno daytonski. Schmidt i Murphey, dva serijska silovatelja ovog ustava to jako dobro znaju.

Dodik nudi trajno vezivanje RS uz BIH ispoštuje li se daytonski imperativ. Ima međunarodno pravnu osnovu zatražiti da se i US ambasador i šef OHR-a koji to i nije protjeraju iz BIH , u suprotnom RS naprosto mora napustiti sve državne institucije. Jer bi njen ostanak u njima značio pristanak RS-a da sudjeluje u ustavnoj kaljuži od zemlje.

Ponavljamo : Visoki predstavnik nije imenovan od Vijeća sigurnosti , no sve i da jeste, opet nije nadležan regulirati pitanja oko Ustavnog suda.

Ustavni sud je iznad OHR-a a ne on iznad njega. RS se ima pravo baviti pitanjem Ustavnog suda, jer ga sukreira. OHR se nema pravo baviti pitanjem Ustavnog suda. Štoviše Ustavni sud bi trebao staviti van snage odluke OHR-a koje je jučer donio- jer nema mandat po ovim pitanjima.

RS prema Daytonu ima  dužnost a ne samo pravo tražiti da se tri stranca u Ustavnom sudu zamijene s jednim Srbinom, jednim Bošnjakom i jednim Hrvatom jer to nalaže Dayton. Isto tako može se umjesto opće većine u Ustavnom sudu za odlučivanje uvesti minimalna kvota iz svakog naroda. Jedan od tri. No važno je shvatiti da je na zakonodavcima u BIH  da traže izmjene Ustavnog suda a na OHR-u nije da te zahtjeve i procese blokira. Doslovce OHR blokira demokraciju u našoj zemlji. A US reptil joj u tom pomaže.

2. Veleposlanik US-a u BiH osim što se javno istaknuo u krimogenoj zaštiti potencijalnih ratnih zločinaca, što je činio prije diplomatskog mandata kao običan činovnik, morao bi, nakon završetka mandata odgovarati pred BH sudovima za Kazneno djelo ometanja istrage oko ratnih zločina u Bugojnu. I za urušavanje institucija zemlje primateljice.

Nelegalni šef OHR-a i razuzdani Murphey ne bi smjeli biti autoritet Hrvatima. Ali Hrvati, nekad sinovi ustanika, danas zagledani u Zegej kmetove samo traže autoritete. Dobar dan , ja sam BH Hrvat, treba li vam možda jedan naklon ili dva, možda rukice da poljubim, prosim lepo?

Hrvati u BIH su 30-godišnje žrtve posrratnog genocida kojeg nad njima bez ikakvog srama i rezolutno provode i US ambasada i OHR.

Genocid se ne provodi smo noževima i ubojstvima ljuljački nego i sustavnim političkim potiranjem. Stvaranjem društvene klime nepoželjnosti.

Majorizacija koju narod Petra Hercega Tomića trpi u BiH od Bošnjaka, nije posljedica bošnjačkog divljanja nad nama nego posljedica US i OHR divljanja nad nama.

OHR i Amerikanci su ti koji su uzeli dio naših prava i poklonili ih jedinoj terorističkoj partiji na tlu Europe. Tako su na određeni rok kupili mir od Al Qaede na svojim trgovima. Trgujući našom kožom.

Nakon tog OHR i USA poklona SDA-u, krenuli su svi poslijeratni slučajevi terorizma nad nama, maltretiranje Komšićem, ubijanja za Badnjake, podvale mentaliteta genocidnosti (Slučaj Pokvić) ubijanje našeg prava na sjećanje na našu ubijenu djecu u kojem je sudjelovao i Murphey i OHR – slučaj 10.06.

Čsak niti teroristički napad SDA vojnika na WTC nije ih promijenio. Poslije njega tek daju hrvatsko zlato Bošnjacima, umirujući SDA.

Minimalno što očekujemo od hrvatskih lidera u ovom slučaju je da budu uz svoj narod.

A naš narod je 200% uz Dodika. Ne zato što je Srbin. Hrvati su uz svakog tko prkosi Visokim tiranima BH Hrvata.

A taj čovjek je već dva desetljeća uz naš narod. I više je puta prozvao Komšića i SDA zbog majorizacije nad Hrvatima nego svi naši lideri zajedn0. Zbog njega se danas Hrvati u RS-u osjećaju sigurnije nego u vlastitom entitetu u BIH.

Ako su Plenković, Murphey i Schmidt zaprijetili Čoviću namještenim sudskim progonima, psovkom, zavrtanjem ruje, prijetnjom u staklenoj sobi, bio bi red da to javno i objavi. Jer mi smo nekako uvjereni da jesu. To je jedini jezik koji ta NATO bagra zna koristiti.

Jezik prijetnje. Koji se i sada u BIH suprotstavio jeziku ustava, međunarodnog prava i pravde.

Podsjećamo, Dayton jasno propisuje da se nakon 5 godina mandata stranih sudaca u našoj zemlji ima donijeti domaći zakon kojim će se strani suci zamijeniti domaćima. Dodik je upravo to zatražio i to 30 godina nakon Daytona.

OHR taj posve ustavni zahtjev napada. Zašto? Želi trajnu prisutnost kolonizatorske sile u BiH?

Strani suci biraju se uz konzultacije s Predsjedništvom u kojem 4-i mandat sjedi Komšić.

Je li sada jasnije zašto Ustavni sud BIH nikada nije smijenio Komšića iako su morali? Naime, Komšić nije sposoban obavljati svoju funkciju i to je razlog da ga Ustavni sud smijeni.

Kako nije? Pa lijepo.

Komšić ni u 4-om mandatu nema moć predsjedničkog veta. – Izborni zakon jasno daje nalog Ustavnom sudu da smijeni svakog člana Predsjedništva ukoliko ga proglase nesposobnim za obnašanje funkcije.

Zašto ga nisu smijenili? Zato što su njegovi. On ih je postavio.

Tronarodna zemlja u kojoj je najviša pravosudna instanca 51% bošnjačka ne može funkcionirati.

Schmidt i Murphey žele njen raspad  jer štite to nasilje Komšića i Bošnjaka nad Srbima i Hrvatima u  BIH.

Dodik im nudi  civilizacijski , ustavan i zakonit dogovor.

Stranci ne žele napustiti moć. Protiv su Dodika.

Hrvati su uz Dodika. Narod hrvatski. A sva najnovija priopćenja hrvatskih stranaka u BIH dokaz su da su se oni itekako udaljili od naroda.

Ako naši predstavnici skupa sa Srbima napuste institucije BIH što nam to šaka jada sa Zapada može?

Ginut će radi nas  i radi našeg ovo malo jada?

Jašta će.

Gađati nas dronovima?

Ta vremena su prošla.

Pozivamo stoga hrvatske predstavnike da prestanu biti plašljivi jazavci pred međunarodnim tiranima i stanu uz Srbe. Ili da daju svoje mandatr na raspolaganje OHR-u i US nasilnicima.