Dok je Schmidt ukidao Dodikove zakone i upozoravao Čovićeve kadrove, za Bošnjake je bio najveći prijatelj BiH. Međutim, kada je krenuo raditi nešto što se njima ne sviđa i što im remeti planove, odjednom je postao izdajica, „nacist“, HDZ-ov poslušnik. Pričali su da uvodi aparthejd, da radi po nalogu HDZ-a BiH i Hrvatske, da uvodi etnički princip i da nas udaljava od građanske države. Sve bi to možda i bilo na mjestu da su, u svoj toj galami, uvredama, prijetnjama, zloupotrebi bijelih traka na ruci, ubacili barem jedan argument za svoje tvrdnje. Ali nisu.
piše: Ivana Marić I Nacional.hr
Situacija u BiH se može činiti vrlo kompliciranom, ali u biti nije. Kompliciranom je samo žele predstaviti korumpirani i nesposobni političari koji se nacionalizmom služe da ostanu na vlasti i da prikriju svoj kriminal. Nemamo mi loš sistem, već loše političare. Nikome od njih nije stalo do njihove nacije, a još manje do naroda i njihovih prava i interesa. Jedini cilj svih njih je da ostanu na vlasti. Neki od njih jer bi inače bili nezaposleni, drugi zbog novca do kojeg dolaze na nelegalan način, a nekima je politika i dosadila, ali moraju ostati da bi zadržali moć nad pravosuđem kako ne bi odgovarali za brojna kriminalna djela. To nam potvrđuje i sve veći broj aktivnih političara protiv kojih su pravosudni organi BiH potvrdili optužnice, a i sve ih je više na Crnoj listi američke administracije, i to zbog korupcije, ne zbog nacionalizma.
Kako ništa nisu napravili ni u zadnjih 4, 8 i 12 godina, jedini adut za pridobivanje podrške građana je zastrašivanje drugim nacijama i predstavljanje sebe kao jedine snage koja će ih obraniti od tih napada. Odmah nakon izbora, svi ti nacionalni zaštitnici zajedno formiraju vlast i nastavljaju rasturati državu, povremeno dolijevajući ulje da nacionalnu vatru.
Ako nisu jedni drugima neprijatelji, onda nađu vanjskog neprijatelja. Ova put to je visoki predstavnik u BiH. On je za ovo kratko vrijeme, koliko je na funkciji, napravio više za građane BiH nego kompletna vladajuća struktura zajedno za prethodne četiri godine. Omogućio je financiranje izbora pa time i njihovo održavanje, ukinuo je neustavne zakone Narodne Skupštine Republike Srpske, osigurao je izbor sudaca Ustavnog suda FBiH i još mnogo toga, oko čega se vladajuće strukture nisu mogle, tj. nisu htjele dogovoriti.
Dok je Schmidt ukidao Dodikove zakone i upozoravao Čovićeve kadrove, za Bošnjake je bio najveći prijatelj BiH. Međutim, kada je krenuo raditi nešto što se njima ne sviđa i što im remeti planove, odjednom je postao izdajica, „nacist“, HDZ-ov poslušnik. Pričali su da uvodi aparthejd, da radi po nalogu HDZ-a BiH i Hrvatske, da uvodi etnički princip i da nas udaljava od građanske države. Sve bi to možda i bilo na mjestu da su, u svoj toj galami, uvredama, prijetnjama, zloupotrebi bijelih traka na ruci, ubacili barem jedan argument za svoje tvrdnje. Ali nisu. No i zašto bi kad im je i do sada polazilo za rukom da ljude navedu da se zapjene i krenu kamenovati nekoga čiju krivnju nisu ni pokušali dokazati. Dodatnu notu tome daje pojačano lobiranje kod međunarodnih faktora koji, ne poznavajući situaciju u BiH, povjeruju sve ono što im se kaže, također bez valjanih argumenata. Šteta je što taj lobistički aparat ne iskoriste da za BiH i njene građane naprave nešto dobro.
RASPAD VLADAJUĆEG APARATA
Nakon izbora 2018. godine vlast na nivou Federacije BiH nije nikada formirana. Stranke vladajuće koalicije SDA, HDZ BiH i DF su se prešutno dogovorile da ostave vlast koju su izabrali nakon izbora 2014. Fadil Novalić (SDA) je ostao premijer Federacije BiH, čovjek protiv kojeg je Tužilaštvo BiH potvrdilo optužnicu u aferi oko nabave respiratora i čovjek s Crne liste američke administracije. Njegov kolega s Crne liste, Marinko Čavara (HDZ BiH), ostao je predsjednik Federacije BiH. HDZ BiH je blokirao formiranje vlasti uz odobravanje SDA i DF-a. Njima je jedino bilo bitno da dobiju svoj dio kolača u vlasti, posebno upravu nad javnim kompanijama, koje raspolažu s velikim iznosima novca. Nikome od njih nije smetalo što su ignorirali izbornu volja birača 2018.
HDZ BiH kadrovi su izdašno koristili sve mogućnosti blokiranja tamo gdje nisu mogli dogovorom postići što žele. A bošnjačka strana je, nemoćna da se dogovori s Čovićem, krenula u planiranje načina kako da nakon izbora izbjegnu HDZ BiH. Ne bi u tome bilo ništa sporno da HDZ BiH ne uživa skoro 100 postotnu volju hrvatskih birača. Tim njihovim planom bi se dakle vlast formirala potpunim zanemarivanjem volje većine Hrvata u BiH. O toj inicijativi su pisali mediji bliski SDA i DF-u i razrađivali način kako da to izvedu. Bilo je dovoljno da bošnjačke stranke u Klubu Hrvata Doma naroda Parlamenta FBiH imenuju šest delegata, što je najmanje trećina od 17, što je prema starom pravilu bilo dovoljno za formiranje vlasti. Uz pomoć malih političkih trikova to se i moglo ostvariti. Među tih šest delegata bi bili Hrvati koji žive u sredinama gdje su Bošnjaci većina, a među njima bi bilo i onih koji bi se jednostavno izjasnili kao Hrvati, iako to nisu. Zakonodavstvo BiH to dozvoljava, a pojedini političari nemaju ni morala ni stida da tu mogućnost zloupotrijebe samo da bi došli do određene funkcije.
SCHMIDTOVE IZMJENE
Visoki predstavnik je donio izmjene koje se tiču izbora delegata u Dom naroda Federacije BiH, koje idu u prilog bošnjačkim i hrvatskim strankama koje osvoje najveći broj glasova Bošnjaka i Hrvata. O bošnjačkim strankama nitko ne priča jer je nemoguće da se izborna volja Bošnjaka zaobiđe. Schmidt je povećanjem ukupnog broja delegata i broja delegata iz svakog kluba, koji su potrebni za formiranje vlasti, dao prednost strankama koje su dobile najveći broj glasova Hrvata i Bošnjaka. Ta prednost je ipak vremenski ograničena. Ako najjača stranka ili stranke ne formiraju vlast u roku od 30 dana, broj potrebnih delegata iz svakog kluba naroda se smanjuje na sedam, a nakon 50 dana na svega četiri delegata.
Kod Bošnjaka to mogu biti ili SDA i DF ili stranke okupljene oko SDP-a i NiP-a. U hrvatskom narodu trenutno jedino HDZ BiH može formirati vlast u prvom i drugom krugu jer bi oni mogli osvojiti od 18 od 23 delegata, dok tu prednost gubi već nakon 50 dana. Pri tome se tu radi o koaliciji stranaka okupljenih oko HDZ-a BiH. Zbog toga, bošnjačke stranke impliciraju da je Schmidt ovu odluku donio po nalogu HDZ-a BiH i Hrvatske.
Jačanju i neizbježnosti HDZ-a BiH pri formiranju vlasti je u velikoj mjeri doprinijela politika SDA i Željka Komšića. Čović je to mudro iskoristio da bi vladao uz pomoć priče o majorizaciji Hrvata. Pri tome je svjesno žrtvovao mjesto Hrvata u Predsjedništvu BiH, da bi zauzvrat, bez ikakvih rezultata, dobio apsolutnu moć na svim ostalim nivoima. Tako su i Komšić i Čović trljali ruke jer su obojica dobila ono što žele. Hrvati su 2006., kada je Komšić prvi put izabran u Predsjedništvo BiH kao Hrvat, svoju podršku dali podjednako HDZ-u i drugim hrvatskim strankama. Nakon toga, HDZ BiH je dobio ogromnu većinu glasova Hrvata koji glasaju. Tako je bilo i na ovim izborima, gdje je HDZ BiH jedina hrvatska stranka koja će ući u državni parlament.
Srpski klub u Domu naroda, kao i klub Ostalih većinom zauzmu većinske bošnjačke stranke, a među njima brojni politički strvinari koji lažnim nacionalnim izjašnjavanjem rješavaju svoj radni status. Prema popisu iz 2013., u Federaciji živi 2,5 posto Srba i 4,6 posto Ostalih. Klub Srba ima isti broj delegata kao i klub Bošnjaka, iako je Bošnjaka u FBiH 70,4 posto, a Srba 2,5 posto. Začudo, to nitko ne problematizira jer u taj klub uđe nekoliko delegata iz srpskih stranaka.
Ono što je Schmidt napravio je to da je omogućio formiranje i funkcioniranje vlasti u Federaciji BiH nakon izbora. Onemogućio je brojne blokade koje je HDZ BiH najviše koristio, postavio je rokove za formiranje vlasti, postavio je rokove parlamentarnim domovima za usvajanje zakona, olakšao je izbor sudaca Ustavnog suda FBiH čime je onemogućio nove blokade, pojednostavio je izbor članova Komisije za odlučivanje o sukob interesa, koja već godinama nije bila formirana, ograničio je mogućnost zloupotrebe vitalnog nacionalnog interesa i još mnogo toga.
Političari koji su bili nesposobni da za tri godine ispune barem jedan od 14 uvjeta koje im je EU postavio, koji nisu bili u stanju za četiri godine formirati vlast nakon izbora 2018., koji godinama nisu popunili upražnjena ministarska mjesta, koji nisu imenovali suce Ustavnog suda FBiH, a time i Komisiju za odlučivanje o sukobu interesa, koji su odluku o financiranju izbora donijeli tek pod pritiskom Schmidta, oni imaju obraza prigovarati mu za nešto što je bio njihov zadatak koji više od desetljeća nisu ispunili.
wpDiscuz
