Erdogan je zločinac i despot. Zašto nitko u Zagrebu ne prosvjeduje protiv njega?

“Američkog predsjednika i njegovu suprugu Lauru u zagrebačkoj zračnoj luci dočekali su hrvatski ministar vanjskih poslova i europskih integracija Gordan Jandroković, savjetnik predsjednika za vanjsku politiku Tomislav Jakić, savjetnik predsjednika za nacionalnu sigurnost Saša Perković, državna tajnica za politička pitanja u MVPEI-u Bianca Matković, šefica Protokola predsjednika Republike Andrea Javor, šef Diplomatskog protokola MVPEI-a Miro Kovač, kao i američki veleposlanik u Zagrebu Robert Bradtke”, ističe se i danas na službenim stranicama vlade.

Bushev posjet Zagrebu 2008. godine

“U njegovu čast ispred zrakoplova bila je postrojena počasna garda HV-a. Predsjednik Bush i američko izaslanstvo, u kojem je i državna tajnica Condoleezza Rice, u Zagreb su doputovali iz Bukurešta, gdje je dan ranije Hrvatska dobila pozivnicu za članstvo u NATO-u”, hvalila se tada Sanaderova vlada.

No, Bush je u trenutku svojeg dolaska u Zagreb bio i duboko kompromitiran saznanjima o lažima koje je njegova administracija širila kako bi opravdala invaziju na Irak, ali i o mučenju zatočenika, kršenjem ljudskih prava u Guantanamu itd.

Dapače, nije se mogao pojaviti u nekom zapadnoeuropskom glavnom gradu bez izazivanja prosvjeda. Ne treba zaboraviti da su Francuska i Njemačka bile protiv američke invazije na Irak, tako da je postojao snažan temelj za takve prosvjede, a katastrofalni tijek okupacije samo je povećao bijes protiv Busha.

Ministar policije zabranio prosvjed protiv Busha, Sanader morao intervenirati

Zato nije bilo iznenađujuće ni kada je u Zagrebu protiv Busha tog travnja 2008. organiziran prosvjed.

Tada se događa jedan od važnijih trenutaka novije hrvatske demokracije: ministar unutarnjih poslova Berislav Rončević (HDZ) odlučuje zabraniti prosvjed protiv Busha.

Stvar je vrlo brzo prijetila eskalirati u međunarodni skandal u kojem bi Hrvatska ispala nedemokratska zemlja, ali je hitno intervenirao osobno Sanader i naredio Jeliniću da dozvoli prosvjed. Promućurnom dr. Ivi je bilo jasno da će Zagreb izgledati “europskije” ako Bushev posjet prati i prosvjed građana, ali i da ne treba očekivati neke nerede s obzirom na hrvatsku prosvjednu povijest.

Prosvjed je na kraju održan, bio je miran i okupio je par stotina građana. Hrvatska se nije osramotila.

Erdogan vlada Turskom od 2003. godine

Danas se pak suočavamo s posjetom Zagrebu još jednog duboko kompromitiranog svjetskog lidera. U glavni grad Hrvatske dolazi predsjednik Turske (odnosno Türkiye) Recep Tayyip Erdogan, koji je 2003. postao turski premijer, a 2014. predsjednik. Erdogan vlada Turskom na ovaj ili onaj način od početka stoljeća, skoro 30 godina.

O tome da turski predsjednik zavrjeđuje da se protiv njega prosvjeduje je izvan svake sumnje.

Primjerice, godišnje izvješće američkog State Departmenta o ljudskim pravima u Turskoj na 93 stranice donosi detaljne i užasavajuće činjenice o desecima tisuća političkih zatvorenika u Turskoj, maltretiranju novinara, mučenju, kontinuiranoj represiji slobode izražavanja, kršenju zakona i iskrivljavanju pojma demokracije.

Ukidanje ljudskih prava i progon neistomišljenika pod Erdoganovom vlašću

Amnesty International ovako sažima Tursku pod dugogodišnjom vlašću Sultana Erdogana: “Duboki nedostaci u pravosudnom sustavu nisu riješeni. Oporbeni političari, novinari, branitelji ljudskih prava i drugi suočeni su s neutemeljenim istragama, kaznenim progonima i osudama. Turska se povukla iz Istanbulske konvencije. Vladini dužnosnici ciljali su na LGBTI osobe homofobičnom retorikom. Sloboda mirnog okupljanja je ozbiljno ograničena. Novi zakon neopravdano je ograničio slobodu udruživanja za organizacije civilnog društva. Iznesene su ozbiljne i vjerodostojne tvrdnje o mučenju i drugom zlostavljanju.”

Podsjećaju da je Turska ugostila 5.2 milijuna migranata i izbjeglica, ali je tisućama tražitelja azila odbijen ulazak.

“Fizički napadi na izbjeglice i migrante porasli su u kontekstu jačanja antiizbjegličke retorike”, konstatira Amnesty International.

Human Rights Watch je prošle godine pak upozorio da “vlada predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana ukida zaštitu ljudskih prava i demokratske norme u Turskoj u razmjerima bez presedana u 18 godina koliko je na vlasti”.

Kada Erdogan dođe u EU, netko uvijek prosvjeduje protiv njega

Stvari su, dakle, sve gore i gore.

O tome što Erdogan radi Kurdima ili o njegovoj intervenciji u Siriji da ne govorimo.

Iako je formalno Erdogan saveznik Hrvatske u NATO-u, to ne znači da su građani RH obavezni klanjati se turskom sultanu. Baš obratno, imaju pravo prosvjedovati protiv njega, jer RH je ipak demokratskija i slobodnija od Turske. A znamo kakva je RH, definitivno ne med i mlijeko.

U svakom slučaju, zbog svoje kriminalne politike Erdogan ima mnoge kritičare u Europskoj uniji; prosvjedi su pratili, primjerice, njegov posjet Berlinu 2020. i Bruxellesu 2022. godine.

Foto: Profimedia

U Zagrebu Erdogan, po svemu sudeći, nema razloga za brigu. Nitko nije najavio prosvjed protiv turskog despota. Nema ni dovoljno pristaša kurdske borbe da se angažiraju, iako se Hrvati vole hvastati svojim posebnim razumijevanjem za narode koji se bore za svoju državu.

Državni vrh RH će se pred Erdoganom ponašati kao bubica

Državne su vlasti naravno pripremile crveni tepih za visokog gosta, a sprema se i blokada dijela centra Zagreba zbog Erdoganove sigurnosti. Sve je podređeno sultanu. Ne treba očekivati ni ispade prgavosti od predsjednika RH Zorana Milanovića, svi će pred Erdoganom biti kao bubice.

>> FOTO Stiže Erdogan, centar Zagreba blokiran. Pogledajte kako to izgleda

Prisjetimo se samo kako se svojedobno aktualni ministar vanjskih poslova Gordan Grlić-Radman poetski izražavao o svojem ruskom kolegi Sergeju Lavrovu. Nema sumnje da će pokušati to nadmašiti kad krene, blažen izostankom samosvijesti i pameti, blagoglagoljiti o Erdoganu.

Baš zato bi za zdravlje hrvatskog društva i hrvatske demokracije, koja se – kao i svaka – temelji i na pluralizmu mišljenja, bilo kada bi se našla i kritična masa onih koji će protiv Erdogana prosvjedovati. A toga nema.

Odumiranje hrvatske demokracije

Zato se posjet turskog predsjednika Zagrebu pokazao važnim. Ne zato što je to nešto ključno za vanjskopolitički položaj Hrvatske niti za formalne nacionalne ciljeve, nego jer je otkrio autarkičnu apatiju koja vlada u hrvatskom društvu, jer nam svjedoči o tome dokle smo stigli s odumiranjem demokracije.

Godine 2008. je bilo ljudi koji su shvaćali da vrijedi izaći na Cvjetni trag i prosvjedovati protiv Busha, a i hrvatska je država shvatila da je to temeljno pravo građana neovisno o tome slaže li se ona ili netko drugi s tim kritikama. Bio je to bitan trenutak u borbi za slobodu okupljanja i slobodu izražavanja.

Četrnaest godina kasnije smo došli do toga da se država uopće ne treba brinuti u vezi prosvjeda protiv jednog despota s dugom listom zločina, jer nikome ne pada na pamet da bi Erdoganov posjet trebao izazvati prosvjed.

Nije se dobacilo dalje od njurganja zbog toga što će danas i sutra neki dijelovi grada biti privremeno blokirani zbog Erdoganove povorke vozila i sigurnosti. Cijela stvar se gleda primarno kao prometni problem, a ne kao politički događaj. Nizak je to nivo demokratske svijesti.

Još mračnije je pitanje bi li u Hrvatskoj bilo prosvjeda ako bi Plenković ili neki sljedeći premijer odlučili državu prekrojiti po Erdoganovom modelu. Nadajmo se da na to nikad neće saznati odgovor.