2001 godine kada je austrijski nacist, kompleksaš koji prezire Slavene i smatra nas nižom rasom, pljačkaš slavenskih banaka i pretvarač istih u Raiffaisen banke, kada je dakle spomenuti Wolfgang Petritsch u sarajevskoj zračnoj luci potpisao dokument koji su mu sastavili Emir, Nermin, Rijad i mali Ado, učinio je to u nadi da će to njegovo, nacističko, protudaytonsko no u konačnici protuhrvatsko ustavno i kolonijalno nasilje načiniti od FBIH nešto građanskiji entitet, samim time “i moćniji”, a koji će potom ka svjetionik demokracije osvijetltiti mračnjake u Srpskoj, dozvati ih pameti te ih povesti skupa s Federacijom u novo svijetlo euroatlantsko doba.
Tako su to pojašnjavali. Ono tipa “Imali smo dobre namjere”.
I pojma nisu imali da su upravo potpisali novu nadu džihadistima iz SDA da rat ipak možda nije izgubljen. Oni su do tada mislili da je sve gotovo. I da im je živjeti s Hrvatima u konsocijaciji i sa Srbima u konfederaciji. I da je Alija u Daytonu izdao Bošnjake.
Sve do tog neočekivanog poklona. Koji je odjednom promijenio vascijelu perspektivu iz depresivne i porazne u neku perspektivnu koja bi čak mogla završiti s halal certifikatom.
Bošnjacima je Petritsch, ubojstvom Daytona, ponudio da skuju plan o transformaciji hrvatskobošnjačke Federacije u Republiku Bošnjačku, a potom da izazovu sukob sa Srpskom, pri čemu ona do tad mora biti prepoznata kao ruska. A onda će NATO to sve lijepo potaracati. I eto nama naših 100% BIH. Čudo otpora.
Gospoda iz OHR-a su “u dobroj namjeri” smatrali da se nacionalizmi gase tako što jednom nacionalizmu oduzmeš i drugome daš. A onda će taj dobri nacionalizam, taj dodijeljeni mu iznenadni poklon, zlato oteto od hrvatskog naroda, uložiti u građanštinu a ne u bošnjaštinu. Te će dobri nacionalizam Sarajeva osnažiti BIH.
No dogodio se put u pakao popločan Petritschevim “dobrim namjerama”. Stavljam ove namjere pod navodnike jer je jasno da tipa uopće nije zanimalo što će biti posljedice njegovog rušenja Daytona.
Uzeo je pare i pobjegao. Prije tog je opljačkao banku i zaprijetio zatvorom svakom Hrvatu koji se usudi politički pobuniti protiv prava OHR-a da prekraja Dayton i pljačka po BIH.
Posljedice rušenja Daytona
Petritsch nikada nije optužen za protupravno djelovanje i rušenje međunarodnog prava. Hrvatska niti SAD niti Srbija, niti Njemačka, baš nitko ga nikad nije optužio. Tamo u Dalmaciji ima kuću. Ne pamtimo da je ikada doživio neugodnost na plaži ili na cesti u susretu s nekim BH Hrvatom. Takav je to narod. Milostiv i pitom. Pobožan. Da je u Posušju kupio kuću isto mu nikad nikad nitko riječi ne bi dobacio. Pitomci.
Umjesto Petritscha dogodile su se zato OHR tužbe protiv niza Hrvata. Tko god se pobunio protiv antidaytonskog nasilja OHR-a dobivao je izgon iz prava građanstva. Počesto , smjene, zatvore, prijetnje sankcijama.
Postali smo Sjeverna Koreja Europe. S tim što su naši dikatori bili “demokrate” Europe.
Dogodilo se i to da su prvaci SDA, svoj narod bošnjački koji je do 2001 bio zahvalan Hrvatima i s njima se dobro gledao, okrenuli protiv Hrvata.
Kako kukavice iz SDA Srpskoj nisu mogle više odlomiti ništa, počeli su izmučeni narod bošnjački udovoljavati tako što bi pred njima javno šamarali Čovića i HDZ.
Jeste li ikada čuli da SDA protestira što su ministri u Vladi Srpske, Bošnjaci, tek pripadnici tog naroda a ne njegovi predstavnici, i da je činjenica da ih postavlja Dodik?
Niste.
Fakturiraju Hrvatima u Mostaru kako su izdali Hrvate u Srpskoj a ne smeta im što bošnjake ministre u VRS postavljaju Srbi. I nikada nisu tražili da ti ljudi prestanu biti pripadnici nego da to budu predstavnici bošnjačkog naroda. Zašto to ne traže?
Bošnjački nacionalizam svoj put osvajanja Srpske i potom bacanje fokusa na Sandžak, ne prođe li rat protiv Srpske, započeo je tako što se za početak odlučio obračunati s Hrvatima, s narodom kojem duguje gotovo sve. I džaba im se vraćati na 1993, sami oni znaju koliko Hrvatima duguju. I za 1992 i za 1994 i 1995.
Umjesto toliko željene demokratizacije Federacije, koja je Petritschu navodno bila cilj umjesto dakle provođenja ideje, nastala je smrt same ideje. Rođena je Fderacija mržnje. Federacija hrvatsko-bošnjačke mržnje. Umjesto jake stvorena je slaba federacija. Nestajuća.
Posljedice austrijskog rušenja Daytona su nevjerojatne.
Bošnjaci su uspjeli zbiti Hrvate u jedan pokret te ih približiti Srbima.
Ukinut je u “hrvatskoj” Federaciji BIH, koja je postala preko noći bošnjačka, drugi kanal FTV-a na hrvatskom, ubijeni su povratnici u Kaknju, ubijena je obitelj Anđelić na Badnjak, kosti Šantićeve u Bihaću su prelivene novim slojevima betona, ubojstvo Leutarovo je zataškano, spemala se optužnica Čoviću čak i za to. Odrađene su optužnice za UZP. Haag. Mrtvu djecu hrvatsku tamo su prikazivali kako bošnjačku. No stavljena je nova stigma. Vrhunac linča je da su im Hrvati danas izjednačeni sa Srbima u pogledu krivnje , terora i zločina.
I naravno ABIH je i daje nevina u očima javnosti. Slavna vojska koja se samo branila.
I narod hrvatski u konačnici prozvali su “UZP” narodom.
Sve to dodatno je natjeralo Hrvate na razumijevanje srpskog pitanja u BIH i obrnuto.
Po prvi put nakon jednog stoljeća javlja se u BH srbofilna inteligencija. Ustaše i Hasanbegovići po Zagrebu čupaju kose. Nevjerojatno im je vidjeti Mostarce Hrvate kako skandiraju “Nemanja, Nemanja”, smeta im Srbin iz Posušja koji na tečnom beogradskom brani hrvatsku stvar, “to mora da je agent BIA-e govore Bujaneci i slične humanoidne vrste tapira koje su u prošlom stoljeću dobile dar glasa. Takvima je posebno nejasna nova generacija hrvatskih intelektualaca iz Hercegovine koji na uvredu da su Srbi, odgovaraju da to može biti samo kompliment nikako uvreda, al da za tu čast treba još puno raditi na sebi. Mrtvi hladni tako odgovore. Cinično i u glavu. I u stilu: Čime me bolan to pokušavaš uvrijediti?
Bošnjaci koji ne odustaju od Petritschevog mača, za klanje Bosne i Hercegovine, jučer su u Brusselsu potpisali izjavu da neće više ići oštro na Srbe i Hrvate, u FBIH i da će čak i Komšić početi poštovat Dayton.
Još jednom su potpisali nešto za što znaju da je u suprotnosti sa svime što oni jesu.
A Srpska mirno, sve ove godine, zaštićena entitetskom crtom. i vlastitom državnošću, lišena napada, uživa pored Daytona u dodatnom miru koji su joj poklonili Austrijanci. Da bi potom potpuno skoncetrirana na samu sebe, zakoračila u svoj sigurni put institucionalnog jačanja ali i demokratizacije.
Tamo se vlast nekoliko puta promijenila a novi izdanci oporbe u Srpskoj pripadnici su treće generacije postratnih političkih Srba Srpske.
Političari su im gromoglasni, TV emisije su im gledane. Institucije Srpske nisu Potemkinovo Selo. One doista rade.
Srpska politička nacija je stvorena u BIHm zahvaljujući Petritschu, daleko brže nego se to moglo pomisliti i daleko je u svome razvoju odmakla i od bošnjačke i od hrvatske političke nacije u BIH.
Koje polako ali sigurno postaju dvije velike molitvene zajednice. Nedemokratska društva jednoumlja koja žive u strahu jedni od drugih.
A taj strah ima svoju cijenu. Cijena je stagnacija. Propadanje društva. Rast korupcije, nazadovanja, te plutokarija i vladavina jedne partije.
Bošnjačka politička nacija je društvo jedne oligarhije kojoj je ideološki i politički vođa strani državljanin. Turčin Rejep Erdogan. Višestranačje u Bošnjaka ne postoji. Radi se o predstavi za strance. Strogost kojom SDA nadzire političku scenu u Bošnjaka i naziva izdajnikom svaku stranku koja otvori dijalog s Hrvatima, nevjerojatna je. SjevernoKorejska.
Dok je vojska na koju se oslanjaju “u džamijama”. I to ne samo u bosanskim džamijama. Nego i u onima iz kojih je sve poteklo. Iz kojih je novo sjeme Islama posijano 1993 u obrednim klanjima BH građana, koja se danas u bošnjačkim udžbenicima povijesti nazivaju “rat protiv agresora na BIH”.
Ne možete zamisliti u FBIH performans poput onog u Trebinju u kojem oporbeni aktivist Vukanović snima suce na kavama i tjera ih na posao, nazivajući ih lopovima. Performansi koji dolaze iz Srpske nešto su što nećete vidjeti u Sarajevu ili u Mostaru.
Jer hrvatsko i bošnjačko društvo politički su atrofirali. To nisu demokratska društva. U majorizaciji naprosto, prvo strada demokracija, sloboda mišljenja i svi oblici humanizama.
Majorizacija uništava društvo koje je meta majorizacije. Ono joj se mora oduprijeti i troši ogromnu količinu energije za to. Sve ostale društvene aktivnosti stavljaju se ad acta. Razvoj nacije, programi, institucije.
Majorizacija međutim uništava i društvo koje je krenulo u majorizaciju. Ovaj put bošnjačko. Platili su ogromnu cijenu ponuđene im majorizacije a fakture za taj pokušaj tek će stići. Treba vam dokaz?
Društvo koje nakon rata proizvede Mevlida Jašarevića, Muamera Topalovića, koje uz Kosovo da najveći broj ISIL dobrovoljaca, društvo koje u 21 stoljeću bira ljude poput Šefika, Bakira, Komšića, društvo u kojem je strogo zabranjen govor na temu ratnih zločina ABiH, društvo kojem je šef tajnih službi korumpirani lik bez diplome, doista nije društvo kojem trebamo zavidjeti i kojem se trebamo rugati.
To je društvo s ogromnim problemima. Nesvjesno katastrofe koju si je zacrtalo. Maligno na svakom svom društvenom polju.
A bolesti se nije rugati. Treba suosjećati s njima.
I ako oni, Bošnjaci, ne odrežu Bakira i njegove, on će uništiti njih. Baš kao cancer.
U svakom slučaju, BIH nema historijske sreće s Austrijom.
Kakav god projekt da su tu uradili, kog god da su poslali, taj je ovdje izazvao kaos.
I nemojmo misliti da je to Austrija učinila “slučajno”. I u dobroj namjeri.
Austrija nikada ništa ne čini slučajno.
wpDiscuz
