Već 15 godina ne propuštam blagdan Velike Gospe u Posušju. Ručam kod rođaka Jukića, a uvečer prošetam prepunim centrom grada. Nitko u Posušje ne dolazi zbog “ića i pića”. Svi žele vidjeti koliko će svijeta biti i koliko se Posušje razvilo od prošli puta.
Iako sam visok 192 cm u Posušju sam se osjećao kao patuljak. Oko mene sila mladića viših od mene. Za nevjerovati.
Supruga gleda djevojke i veli “ovdje su ljepše nego u Parizu”.
Posušje se transformiralo. Osjeti se tko je stara, a tko nova škola. Internet i komunikacije su učinili svoje. Osim loših stvari, sa zapada su stigle neke vrlo pozitivne koje su promijenile “genetiku” Hercegovine. Posušje postaje grad s očuvanom tradicijom.
Usplahireno nam prilazi jedan prijatelj iz Posušja i veli: “Nećete virovat, upravo san vidija troje s maskon. Sigurno su iz Zagreba“.
Supruga i ja samo se pogledali i slatko nasmijali. BiH je danas raj za Europu. Nevezano o socijalnom statusu, Posušani ponosno šetaju svojim ulicama.
Radnici, podzetnici, posjetitelji, čak i tajkuni… svi su tu. I danas se na blagdanu čuje ganga, hrvatska tradicionalna narodna pjesma koju karakterizira jednostavna melodija i snažno pjevanje.
NEDIRNUTA PRIRODA HERCEGOVINE
Budimo se ujutro i krećemo u novu avanturu. Plan je ručati na vodopadu Koćuša rijeke Mlade, koji se nalazi 30-tak kilometara od naše kuće. Usput svraćamo na prirodno jezero Krenicu gdje je snimljen odličan film Kenjacgdje je glavnu ulogu glumio pokojni Nebojša Glogovac. Voda se sliva s bosansko-hercegovačkih planina i izbija usred Bekijskog polja. Osobno bih ga nazvao Bekijsko oko, a ne Krenica.
Nakon ručka nastavljamo put vodopada Kravice. Svake godine ulaznica je skuplja, ali je park uređeniji. Nije nam žao niti jedne marke, jer se ulaže i gradi.
Boravak na Kravicama nije moguće opisati. Morate ga posjetiti. Vodopadi Kravice su poznati u svijetu po ljubavnim scenama Emira Kusturice i Monice Belluci. Lukavi Emir je znao gdje doći i ponoviti 20 puta istu scenu s jednom od najljepših žena svijeta.
Dan završavamo posjetom rodici Sandi Grbavac u Šiljevištima kod Klobuka uz ukusne svježe ubrane smokve i bresvke, kakve ne možemo kupiti nigdje u Europi.
BLIDINJE MJESTO GDJE VRIJEME STAJE
Posjetiti Hercegovinu, a ne otići na Blidinje, veliki je grijeh. U Parku prirode Blidinje nalazi se vrlo malo skijalište, smješteno između planina Čvrsnica i Vran. “Prirodna i arhitektonska cjelina Blidinje” predložena je za upis na UNESCO-ov popis svjetske baštine.
Zbog svojih iznimnih karakteristika predstavlja prirodno bogatstvo od izuzetne važnosti za Bosnu i Hercegovinu i Europu. Područje je bogato rijetkim, ugroženim i endemičnim vrstama, te raznolikim staništima.
Dolazeći na Blidinje sa strane Posušja i Rakitna, prolazimo kraj najvećeg planinskog jezera u Bosni i Hercegovini. Blidinjsko jezero se nalazi na 1183 metra nadmorske visine, iako imate osjećaj da ste negdje u dolini.
Stižemo u Risovac i skijalište gdje u pola ljeta susrećemo puno svijeta. Temperature na Blidinjama su desetak stupnjeva niže od temperature u Grudama, Imotskom ili Splitu. Blidinje su prirodni klima-uređaj gdje se dolazimo rashladiti i uživati u šetnji netaknutom prirodom, ubrati koju divlju jagodu i udahnuti zrak prepun parfema borovine.
Blidinje jednim dijelom pripada općini Jablanica, a drugi dio općini Posušje. Ispod najvećeg vrha plaine Pločna, posjećujemo prekrasnu crkvu Sv. Ilije. “Tu već 40 godina živi i radi fratar, svećenih, radioamater, planinar, skijaš, ahitekt, graditelj, kinolog i još mnogo toga, a ponad svega tvorac Parka prirode Blidinje Stjepan fra. Petar Krasić.”
Silazimo ispod crkve i probijamo se kroz visoku travu, kako bismo pronašli izvor najhladnije vode koju smo ikada pili. Boca u koju nalivam hladnu izvorsku vodu, rosi u nekoliko sekundi. Nerijetko susrećemo osobe koje dolaze na izvor s kanisterima. Ovdje je voda besplatna i zdrava.
Posjećujem plac kojega sam nedavno kupio i na kojem će moja obitelj napraviti malu kućicu. Sve je već odavno planirano i najavljeno na portalu.
Po odlasku s Blidinja, posjećujemo Nekropolu stećaka Dugo Polje. Pokušavamo odgonetnuti visoku motivaciju tadašnjih žitelja koju su uložili veliki trud kako bi dostojanstveno pokopali svoje bližnje. Prenijeti velike kamene stećke i danas bi bio veliki pothvat, a zamislite kako je to izgledalo prije 600-700 godina. Respekt prema mrtvima je bio mnogo veći nego danas.
Idem napraviti zadnju fotografiju, te vidim automobil zagrebačkih registracijskih tablica. Osoba sa sunčanim naočalima stiže na nekropolu. Učtivo se pozdravimo i razmijenimo par riječi. Pitamo jedan drugog za prezime koje u ovom kraju znači sve. Po njemu se prepoznajemo. U momentu shvatimo da nismo stranci jedan drugom. Nećete vjerovati, na nekropoli sam sreo hrvatskog odvjetnika i jednog od autora na portalu Logično, Matu Knezovića. Ispričasmo se, ismijasmo se i pozdravismo se. Svijet je mali.
DIVLJI KONJI S PLANINE CINCAR
Odmor završavam posjetom Livnu i divljim konjima s planine Cincar. Prema dostupnim izvorima ne radi se o divljim, nego o napuštenim konjima koji već 50 godina opstaju unatoč zvijerima i drugim prijetnjama.
Svakodnevno prelaze desetke kilometara tražeći hranu, a vodu najčešće piju na jednom, teško dostupnom, mjestu. Od 2011. do 2018. broj ovih prelijepih konja se popeo s 196 na 800 grla. Livanjski divlji konji su zaštićeni zakonom od 2013. godine.
Na internetu sam pronašao organizatora posjeta divljim konjima Quad adventure Livno. Vrlo ljubazan mladić Goran Barać nam je omogućio prekrasnu avanturu na quadovima. Goran ima osjećaja za konje i ne želi ih ometati. Parkirali smo se stotinjak metara niže, a od svih nas, jedini sam se usudio prići konjima. Malo sam imao straha, ali je doživljaj bio nezaboravan. Hvala Goranu i njegovom kolegi, koji su nam omogućili fantastičan provod.
Osim divljih konja Livno krasi prekrasna priroda. Nepregledna krška polja ostavljaju bez daha. Bosna i Heregovina je, bar za mene, jedna od najlješih zemalja koju sam ikada vidio i u kojoj sam se rodio. Stvoritelj je ovoj zemlji, bar što se prirode tiče, posvetio posebnu pažnju.
POVRATAK U FRANCUSKU
Kuferi su već spakirani. U Grudama sam napravio antigenski test za 13 € i spreman sam za put u Hrvatsku, zemlju koju volim i čiji sam državljanin. Al’ što da radim. Netko je odlučio uvoditi sulude mjere i spriječiti me potrošiti koji euro. Moram napomenuti. Osobe koje žele, mogu izbjeći guranje štapića, tako što će testiranje biti izvedeno iz grla. Poručujem laboratorijima da nabave PCR testove preko pljuvačke koji su također priznati u EU. Obogatit će se, jer nitko ne voli da im se guraju štapići u nos ili grlo.
Već je 02h30 ujutro. Počela je kiša, a ja završavam tekst i krećem prema hrvatskoj granici, koja se nalazi samo 900 metara od kuće. Naravno, s negativnim antigenskim testom.
IZNENENADNI SUSRET U LJUBLJANI
Iako je reportaža već otišala u objavu, javljam kolegama iz Slovenije: “ne objavljujte ga”. Šetajući prekrasnim ulicama Ljubljane, supruga i ja se zaustavimo u slovenskom tradicionalnom restoranu “Sokol”. Dok ljubazni konobar donosi hranu, slučano se okrenem i ugledam poznatu osobu. Velim supruzi “ono je Mila Alečković“. Ustanem i priđem iznenađenoj profesorici Alečković, te se odmah predstavim i tako provedosmo par ugodnih minuta razgovora. Svi putujemo prema Francuskoj.
ZA KRAJ – PORUKA SATTLERU, NJEGOVIM NALOGODAVCIMA I DOMAĆIM POSLUŠNICIMA
Stanovnici Bosne i Hercegovine su danas slobodniji ljudi od Europljana. Da nema stranih medija, PR agencija i poslušničkih nacionalnih televizija uključujući i političare, Covid kriza ne bi ni postojala.
Procjepljenost Bosanaca i Hercegovaca je najmanja u Europi i iznosi samo 9,9 %. Sve je otvoreno. Svadbe su u Hercegovini bar dvije dnevno na kojima je po 500 osoba. Maske gotovo nitko ne nosi. Rođak pogrebnik mi veli da umiru samo osobe starosti oko 80 godina i više. Zdravi ljudi rijetko umiru u ovom kraju.
Život u Hercegovini teče normalno. Ako ne vjerujete meni, pitajte moju susjedu u Gorici, Plenkovićevu državnu tajnicu Zdravku Bušić. Kuće su nam udaljene par stotina metara, gdje Zdravka uživa u svojoj ukusno renoviranoj staroj kamenoj kućici.
Gospodine Settler i poslušni domaći političari, uživajte u našoj zemlji, ali je ne dirajte. Još od Rimljana nas tlačite i uništavate. Zar vam nije nezgodno spominjati nove mjere i nametanje cjepiva, iako ovdje život teče normalno? Ako ne znate kako pomoći ovoj napaćenoj zemlji, udaljite se.
IPAK NIJE SVE CRNO
Tijekom odmora sam posjetio nekoliko pogona i poslovnih ljudi koji imaju problem sa zapošljavanjem, jer prilika za izvoz nikada nije bila bolja. Cijena rada je najniža u Europi, uključujući i direktne poreze (dobit i dohodak) koji iznose sve ukupno 10%.
Svako nametanje mjera koje uvode samo totalitarni sustavi je pogubno za svakog stanovnika Bosne i Hercegovine. Sjetimo se samo veleposlanika Velike Britanije koji je telefonirao članove Parlamentarne skupštine i uvjeravao ih kako je povećanje cijene goriva europska vrijednost. Na kraju smo povećali cijene goriva i time poskupili cijenu prijevoza pri izvozu roba. Ugrozili smo naša poduzeća, radnike i državni proračun.
Ugledajmo se na Švedsku, koja danas više nama mrtvih od Covida, a nije uvodila stroge mjere. Uzor nam moraju biti bolji, a ne lošiji.
Članak ću završiti optimistično. Bosna i Hercegovina ima priliku biti najveći europski proizvođač i izvoznik. Posjeduje sve što je potrebno za uspjeh: poziciju, nisku cijenu rada i ljude. Nedostaje li znanja, naučit će se i naučit ćemo ih.
Potrebno je da svaki patriotski nastrojen poduzetnik koji živi u dijaspori dâ svoj doprinos. Pronađe kupce i omogući izvoz Bosni i Hercegovini. Stvori prihod svom rođaku, susjedu i poznaniku. Samo zaposlen čovjek kreira i stvara. Od milosti ili sadake se ne živi, nego preživljava.
wpDiscuz
