S Christianom Schmidtom sve je počelo tako što nije uspio postati predsjednik “Hans Seidel” njemačko-bavarske političke fondacije, zato što se tome usprotivio Markus Zeder, bavarski premijer.
Ovo je za Šmita bio drugi promašaj, jer zbog zalaganja za nastavak korištenja kancerogenog herbicida glifosat, nije nastavio mandat ministra poljoprivrede u njemačkoj vladi.
Nakon dva promašaja, nešto mu se moralo naći – da bude zvučno i dobro plaćeno.
Onda se pojavljuje spasonosno rješenje – smijeniti patuljka iz zaboravljene zemlje i namjestiti Šmitu dobro plaćeno mjesto uz pripadajući sarajevski građanski fes.
O tome je početkom godine pisao novinar Mihael Martens u “Frankfurter Allgemeine Zeitungu” pod naslovom: “Novi jahač mrtvog konja?”
Naravno, Schmidt je bio samo prijedlog koji je na kraju trebao službenu potvrdu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, što bi bilo u skladu s Aneksom 10 Daytonskog sporazuma.
Tada to nije bilo sporno, kako kaže bivši Schmidtov kolega i zastupnik u njemačkom Bundestagu, Stefan Schwartz: “Neće biti novog visokog predstavnika bez dogovora u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, a pet članova ima pravo veta. “
Da to neće uspjeti, vidjelo se prilikom razmatranja izvješća Valentina Inzka 4. svibnja ove godine, kada je Rusija zatražila bezuvjetno zatvaranje OHR -a u Vijeću sigurnosti.
Stoga su 27. svibnja veleposlanici nekoliko zapadnih zemalja u Sarajevu, koji se nazivaju Upravnim odborom PIC-a (nepostojeći jer se raspao 2000.), “službeno imenovali Christiana Schmidta za novog visokog predstavnika”.
Naravno, Rusija je tada rekla “Ne”, jer bi to značilo kršenje članka 41. Bečke konvencije o diplomatskim odnosima, koja izričito zabranjuje miješanje veleposlanika u unutarnje odnose u zemlji domaćinu, tj. u BiH.
Potom je Rusija ponovila istu stvar u Vijeću sigurnosti 29. lipnja 2021. godine, kada je Bisera Turković počinila kazneno djelo zlouporabe položaja, govoreći u ime BiH, bez pristanka Predsjedništva BiH kao ustavnog tijela koje vodi vanjsku politiku .
Ruski veleposlanik u UN -u Vasilij Nebenzya izjavio je da ona “nema zakonsko pravo govoriti u ime sva tri naroda u BiH pred Vijećem sigurnosti, te naglasio da je dotična izrazila svoje osobno mišljenje”.
Nebenzja je ponovio da se Rusija ne slaže s imenovanjem Schmidta za novog visokog predstavnika.
Imenovanje nije legitimno, niti ima političku podršku Vijeća za provedbu mira.
Uvijek smo spremni razgovarati o pronalasku rješenja, ali ovo je pokušaj izbora kandidata za visokog predstavnika bez podrške Vijeća sigurnosti i barem jedne strana u BiH (Republike Srpske). te nema legitimitet ”, rekao je.
Kineski veleposlanik u UN -u Geng Shuang rekao je na sjednici da se “nitko ne smije miješati u unutarnje stvari drugih zemalja, uključujući i one koje se tiču BiH”.
Potom je rekao da je Kina uvijek poštivala suverenitet, neovisnost i teritorijalni integritet BiH.
Povrh svega, Rusija je uz potporu Kine Vijeću sigurnosti podnijela prijedlog rezolucije kojom se potvrđuje imenovanje Schmidta za visokog predstavnika, ali s rokom do 31. srpnja sljedeće godine i bez korištenja tzv. Bonskih ovlasti.
Činilo se da je to bio kompromisni prijedlog koji bi spasio čast onih čiji su sarajevski veleposlanici nezakonito “imenovali” Schmidta, ali glasovanjem 22. srpnja ta rezolucija nije usvojena.
Rusija i Kina glasovale su “Za”, dok je ostalih 13 članica bilo suzdržano.
Ovaj rezultat glasovanja definitivno je utvrdio da Christian Schmidt nije imenovan visokim predstavnikom, čime nije ispunjen važan uvjet iz Aneksa 10 Daytonskog sporazuma.
Ruski predstavnik sa žaljenjem je primio ovu odluku i zamolio članove Vijeća “da ne poduzimaju daljnje destruktivne korake.
Žao nam je što Vijeće sigurnosti nije usvojilo rezoluciju i nije potvrdilo kandidaturu Christiana Schmidta, čime je ugrozilo legitimitet njegovog postavljanja”.
Predstavnik Kine rekao je kako prema Daytonskom sporazumu Vijeće sigurnosti ima najvažniju ulogu u imenovanju visokog predstavnika, te da zanemarivanje te činjenice i imenovanje visokog predstavnika izvan Vijeća sigurnosti nije dobro i preporučljivo.
“Bonske ovlasti poseban su problem i u određenim su okolnostima imale koristi, pa sada zadržavanje visokog predstavnika i bonske ovlasti nije potrebno niti poželjno jer je zemlja postigla veliki napredak”, rekao je kineski predstavnik u Vijeću sigurnosti.
S ovakvim ishodom ispalo je da Christian Schmidt nije imenovan na zahtjev strana potpisnica Aneksa 10 (tome se usprotivila Republika Srpska na osnovu zaključaka Narodne skupštine od 10. ožujka 2021), niti je to učinio/potvrdilo Vijeće sigurnosti, kako predviđa Aneks 10.
Tako Christian Schmidt nema suglasnost strana potpisnica Aneksa 10, niti suglasnost Vijeća sigurnosti.
Ovaj dupli dekung (*zaklon, otklon u boksu, prikrivanje glave šakama op.poskok) od Schmidta zapadne zemlje pokušale su prikriti jalovim nastojanjem da prstima i selotejpom začepe sve rupe iz kojih ističe rok postojanja antidejtonske BiH, uneređene nelegalnim intervencijama visokih predstavnika i Ustavnog suda BiH s bošnjačkom većinom kojoj uvijek pripadaju i trojica stranih sudaca.
Rok trajanja na silu i nakrivo ukalupljenoj Bosni i Hercegovini odavno je istekao.
Pogotovo kada imamo u vidu što je bio plan u pripremi Daytonske konferencije, kada je važio stav iskazan u dokumentu savjetnika za nacionalnu sigurnost Sendija Bergera i State Departmenta, po kome “treba pritisnuti Bošnjake da dozvole Srbima provođenje referenduma nakon dvije do tri godine, jer ako Bošnjaci ne mogu uvjeriti srpsku populaciju da je njihova budućnost u reintegraciji, nema svrhe blokirati mirno razdvajanje po uzoru na čehoslovački model.”
A Bošnjaci, ne samo da nisu pokušavali uvjeriti Srbe (a ni Hrvate) da je budućnost zajednička u BiH kao ravnopravnoj zajednici, već su činili i čine sve suprotno od toga.
Hrvate šamaraju birajući treći put bošnjačkog ljiljana Komšića u Predsjedništvo BiH, preglasavajući ih u Parlamentu i Vladi Federacije BiH, a Srbe svakodnevno optužuju za lažni genocid(e), agresiju, etničko čišćenje po kome je Bošnjaka-Muslimana više nego prije rata u BiH.
Uz to u Srpskoj ima 15% Bošnjaka, a u Federaciji tek 2,5% Srba.
Prva stvar kojom je Schmidt zahvalio Inzku na nametanju zabrane negiranja tzv. genocida, stavlja ga u isti koš s proizvođačima netrpeljivosti i produbljivanjem sukoba i nestabilnosti.
Taj “genocid” možda nabolje definira Noam Chomsky, jedan od nekoliko vodećih svjetskih intelektualaca:
“Ako hoćete da ono što se dogodilo u Srebrenici nazovemo genocidom, onda za pravi genocid moramo da nađemo neko drugo ime”, kaže Chomsky.
Očekujemo da SDA-ovo Tužiteljstvo BiH otvori predmet “Chomsky i drugi”, a da ih SDA-ov Sud BiH hitno osudi na višegodišnju robiju. Nije Chomsky jedini, jer tako javno govore i brojni drugi svjetski autoriteti, što je potvrdio i nedavni Izvještaj međunarodne nezavisne komisije za događaje u Srebrenici.
Zato je Inzko, taj podlac i lažov nakon podnesene i prihvaćene ostavke, postao i palikuća, postupajući po bjesomučnim zahtjevima bošnjačkih struktura.
Inzkov zakon je otrovni dar za Bošnjake kojim je učvršćen nepovratni raspad “male Jugoslavije”. Inzko je time od BiH kao države-agonije, napravio državu-kaos, uživajući u tome. Još pokušava biti sarkastičan, govoreći da je očekivao burniju reakciju iz Republike Srpske.
Nije očekivao jedinstvo svih srpskih političkih stranaka u suprotstavljanju nametnutoj zabrani negiranja genocida.
Europske institucije su odavno kritizirale djelovanje visokih predstavnika.
Tako Parlamentarna skupština Vijeća Europe, čiji je Bosna i Hercegovina punopravni član, još 23. srpnja 2004. godine, usvaja Rezoluciju 1384 o “jačanju demokratskih institucija u Bosni i Hercegovini”.
Tu se između ostalog kaže:
“Opseg OHR-a je takav da, u svakom smislu, predstavlja vrhovnu instituciju s ovlaštenjima u Bosni i Hercegovini. U vezi s tim, Skupština smatra da je nepomirljivo s demokratskim principima da OHR bude u stanju da donosi izvršne odluke, a da za njih ne snosi odgovornost, niti obavezu da opravda njihovu validnost, a da pri tome nema pravnog lijeka. Svakako se ne radi o normalnoj situaciji da neizabrani stranac vrši takva ovlaštenja u državi članici Vijeća Europe i opravdanje za takva ovlaštenja za budućnost zaslužuju, ne samo politička, već i pravna razmatranja.”
Postupajući po zahtjevu iz Rezolucije Vijeća Europe, Venecijanska komisija je u svom izvještaju iz ožujka 2005. godine, konstatirala
“da, ako je postojala u ranijem periodu, nakon zaključenja Daytonskog sporazuma, potreba da visoki predstavnik vrši široka ovlaštenja, ali je sada takav aranžman fundamentalno nekompatibilan s demokratskim karakterom države i suverenitetom BiH. Što duže postoji, to postaje problematičniji”.
Petnaestak godina nakon toga, Schmidt priča: “Ja nisam veliki vezir, već sam političar koga je imenovala, izabrala i demokratski imenovala međunarodna zajednica.”
Ne kaže po kom aktu i po kom ovlaštenju. Schmidt uz to i prijeti:
“Ja u BiH dolazim kao političar, a ne kao diplomat. Mogu da budem, ne samo prijateljski nastrojen, već da, ako to služi cilju, mogu biti i prilično tvrd i neugodan. Unaprijed upozoravam da bi neki uskoro mogli da se umore od mene, jer sam neko tko želi da vidi rješenja, tko traži ispunjavanje obaveza i tko također može da bude neugodan.”
Ovako ne govori gost u tuđoj kući, jer nije pristojno prijetiti domaćinima, koji, za razliku od njega neizabranog, demokratski biraju svoju vlast, što uvijek potvrđuje i OEBS.
Nakon navodnog imenovanja Schmidta, hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman u razgovoru za njemački “Frankfurter allemagne zeitung” kaže da funkciju visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini smatra ostatkom prošlosti. Navodi da je funkcija visokog predstavnika manifestacija nedostatka demokracije i relikt poslijeratnog vremena. U kontekstu bonskih ovlaštenja, on kaže:
“BiH nije mjesto za eksperimente i korištenje takvih ovlaštenja nije u skladu s europskim vrijednostima.”
Švicarski list Neue Zircher Zeitung piše:
“OHR treba zatvoriti” i dodaje da je “funkciju visokog predstavnika trebalo ukinuti. Odavno. Od početka 2000. OHR se udaljava od političke stvarnosti.”
U članku se zaključuje da OHR neće provesti Zakon o zabrani poricanja genocida.
“Za srpske nacionaliste zakon je osnova, ne samo za banaliziranje Srebrenice, već i za pokazivanje nemoći OHR -a. I zato se mora ukinuti. Ako Europa želi pomoći BiH, mora tražiti druge načine, “zaključuje švicarski list.
Schmidt dobro zna da visoki predstavnik nema nikakva izvršna ovlaštenja, ni dejtonska, ni bonska. Ne može PIC kao samoizabrano tijelo samoizabranih zemalja koje nije čak ni pomenuto u Daytonskom sporazumu, dati nikome bilo kakva ovlaštenja, pa zato samo “pozdravlja namjeru visokog predstavnika da sam sebi daje ovlaštenja”.
U nedostatku ovlaštenja, Schmidt se svakodnevno poziva na Merkelovu i Bidena, u najmanju ruku kao da im svaki dan sjedi u krilu. Svaki dan nekoga prima i ide nekome u goste. Uzda se da u sklopu kakve regionalne turneje, bude priman uz tituliranje “visoki predstavnik”.
Time želi oslabiti podršku legitimnim stavovima Narodne skupštine Republike Srpske i zajedničkoj izjavi predsjednika svih političkih stranaka u Srpskoj.
Pouke o poučavanju nemoći domorodaca više ne prolaze. Ili, kako je francuski povjesničar Alain Riccio napisao u Povijesti kolonizacije krajem 19. stoljeća:
“Prva briga treba da bude ispitivanje rasa, njihovih mržnji i rivaliteta, koje ih međusobno dijele i suprotstavljaju. Kome pođe za rukom da napravi točnu etnogeografsku kartu teritorije kojom upravlja, može se nadati potpunoj pacifikaciji, poslije koje dolazi organizacija koja mu najviše odgovara. U stvari cilj svake političke akcije u koloniji treba biti razlikovanje i iskorištavanje upotrebljivih lokalnih elemenata i neutralizacija i uništavanje onih elemenata koji se ne mogu upotrijebiti.”
A Srbi su pokazali da se ne mogu upotrijebiti, jer su zarad svoje slobode, koju su darivali i drugima, preživjeli stvarne genocide učinjene u oba svjetska rata.
Adolf Hitler, führer nacističke Njemačke, o Srbima je govorio ovako:
“Mi nikad ne smijemo dozvoliti da na Balkanu jedan narod postane suviše moćan, narod koji ima osjećaj političke misije i historijske uloge. Upravo Srbi su taj narod. Oni su dokazali da imaju veliku državotvornu snagu. Srbi su narod koji je određen da ima državu i koji je kao narod održan. Njihova ideologija je velikosrpska. U njima postoji bezobzirna otporna snaga.”
Srbi su više puta u dvadesetom vijeku bili na braniku svoje slobode i opstanka: 1914, 1941. i divljački bombardirani 1995. i 1999. Svaki put na svom tlu napadani smo od onih koji su pokušavali da nas porobe i unište. Opstali smo i dočekali promijenjeni svijet u kome to nije više moguće.
Njemački ministar Genšer je svojom politikom rasturio Jugoslaviju, radeći protiv Srba i Srbije podržan od svog kolege iz Austrije ministra Moka.
Samo naivni i oni koji sebi dozvoljavaju da takvi ispadnu, mogu progurati stare stvari u novom dizajnu, samozvanih i nepostojećih.
wpDiscuz
