4. 8 nije značio samo kraj patnje za Hrvate nego i kraj patnje za Bošnjake. Te ujedno početak kalvarije krajiških Srba, koje se već izvlači tjednima prije Oluje iz Hrvatske i tjera u smjeru Kosova.
Plan naseljavanja Kosova propada i oni mahom naseljavaju regije Beograda, Vojvodine i Banja Luke. No srpska patnja, krajiška, neupitna, preseljenje autentičnog srpskog stanovništva nakon stoljeća obitavanja u Krajini, nije tema ovog teksta.
Tema je kultura zaborava u Bošnjaka. Režim dirigirane mržnje prema Hrvatima.
Naime niti na jednom bošnjačkom portalu danas nećete naći korektan tekst o Oluji. O tome što je konačno donijelo spas Bošnjacima i slobodu državi BIH.
A ne radi se o bilo čemu. Radi se o vojnoj akciji NATO-a i Hrvatske koja konačno donosi mir u BiH. Tako je posve normalno u Sarajevu vidjeti tursku zastavu u noć Genocida nad Armencima, dane turskog djeteta ili obilježavanje sloma puča u Turskoj no prisjećanje na slom vojske Radovana Karadžića koje je počelo akcijama HV-a i HVO-a vidjeti tamo nećete.
Nije to negiranje genocida, dakako, to je negiranje istine o njima samima. U kojoj pohvale za Hrvata biti ne smije. A ako bi je i bilo taj koji bi ju javno izrekao doživio bi na reufljagićiziranom klixu medijski metak u čelo.
Onako kako je izmanipulirani BH Hrvat bio ključan na referendumu, danas shvaćamo neustavnom, i antisrpskom, ujedno i antihrvatskom i antibosanskohercegovskom, tako je Hrvat bio ključan za slobodu Bošnjaka koja se događa 1995. Odmah po Oluji. Iskorišten je svaki put, i potom odbačen od tog istog Sarajeva. I ne samo odbačen nego i politički i medijski napadnut.
I to se u Bošnjaka spomenuti ne smije.
Da je slobodu donio neki drugi narod, da je to učinio sam NATO, onda bi se danas u Sarajevu slavio Dan Slobode. No slobodu je donio Hrvat. Prevrat na terenu. Kako hoćete. Pa se šutjeti mora. Jer toliko se uložilo u mržnju prema svemu hrvatskom da je šteta sada okretati ćurak. Poništavati toliki napor.
Oluja je dovela do sloma Srba u Zapadnoj Bosni i prisilila ih na Dayton. Potom Dayton stupa na snagu.
Zapadne teritorije koje je nadzirao HVO – Mrkonjić i Šipovo daju se za zadebljanje Kantona Sarajevo. Sanski most, većinski srpski, postaje bošnjački grad. Jajce oslobođeno od strane HVO-a danas je većinsko bošnjačko. Zahvaljujući HVO-u koji se povlači iz Mrkonjića i Šipova, cijeli srpski kvartovi u Sarajevu – Ilidža, Vogošća, Grbavica, Ilijaš, Hadžići, ponovno idu na samoiseljenje, ujedno Sarajevo dobija koridor do Goražda.
Nije to mal poklon od Hrvata. Posve dovoljan da Alija nakon tog odlazi u Zagreb na odlikovanje. Zaboravivši odlikovati i HVO i Tuđmana.
Odnos Hrvata i Bošnjaka dakako nije samo divan. Bošnjaci cijelu 1993 i dio 1994 imaju traumu s Hrvatima na jednom dijelu Federacije. U nekih 10 općina. U ostalim općinama, na 90% teritorija današnje Federacije nemaju. Iako su ti zločini grozni s obe strane, danas jedni presuđeni drugi ne, zaboravlja se činjenica da na većem dijelu FBIH nema rata među HVO i ABIH. Ovaj podatak danas se krije od bošnjačke mladeži. Koju se uvjerava da je Hrvat napao svakog Bošnjaka, svugdje i na svakom pedlju FBIH. Pa čak i u Konjicu i Jablanici i u Kaknju i Zenici i Bugojnu. Gdje ih danas nema. Gdje su potpuno očišćeni etnički.
Osim te činjenice da su 1992 skupa , da su 1994 skupa, i da nikad nisu ratovali na 90% teritorija FBIH Bošnjaci imaju i pozitivno sjećanje na Hrvate i Hrvatsku upravo i na tu ključnu 1995. Ali im se brani pravo na to sjećanje.
Imaju i pozitivno sjećanje na godine izbjeglištva u dalmatinskim hotelima, Zagrebu, Varaždinu. U državi UZP-a. Kao i na tisuće osobnih iskustava na Hrvate iz BIH koji su izdvajali svoj novac, prostor i vrijeme da im pomognu u izbjeglištvu.
Kako je onda moguće da pored toliko pozitivnih momenata sjećanja nema danas niti jedne jedine vijesti na iti jednom jedinom bošnjačkom portalu o tome kako je akcija HV-a i HVO-a Oluja, dovela do slobode Bošnjaku?
Govori se o slavnom petom korpusu Armije BIH čiji je zapovjednik baš tada kazao Tuđmanu “Hvala Vam”. Kako je moguće da se to danas ne smije reći? I zašto je taj korpus “slavan2 a onaj HV korpus koji je ušao u Bihać nije?
Vrlo jednostavno dolazimo do odgovora.
Režim mržnje koji nadzire SDA i DF ne dopušta niti kakav pozitivan narativ o Hrvatima i hrvatskoj vojsci. Čak i ona mala ljudska uš, to čedo SDA političke intifade, Komšić ne usuđuje se reći “Hvala HVO, Hvala Hrvatska, Hvala HV”.
Jedini kontekst u kojem je dopustivo spominjanje te vojske jesu zločini. I ništa drugo. Kao da ih svi skupa nismo osudili, kao da nismo pošli skupa i završili rat s kupa.
Baš kao da i dalje još uvijek ratujemo.
Ratujemo li ? Bakire? Komšiću?
Sudeći prema programu FTV-a koji nadzire također SDA, da. Mi izgleda još uvijek ratujemo.
I da, mi još uvijek moramo u svojim kantonima trpjeti odašiljače te TV kuće. Iako su kantoni prema Ustavu FBIH jedini nadležni za osnutak TV kuća. Dok je FBIH nadležna samo za sustav difuzije. Prema tome , kako je onda Federalni parlament vlasnik FTV-a? Netko bi morao dati odgovor i na to pitanje.
Rat u BIH stao je zahvaljujući HV i HVO-u. Pa opet te akcije se u Sarajevu ne slave iako je dio ABIH bio uključen u te vojne operacije. Zašto? Zato što bi takve proslave, u zagrljaju s HVO ili HV odgodile plan potiranja Hrvata. Naime trenutna naredba je – s Hrvatima nikako.
— Jan Palach (@IurkovJan) August 5, 2021