SIRIJA Glad i siromaštvo nakon desetljeća sukoba

Dok Sirija obilježava 10. godišnjicu od početka pobune koja je prerasla u građanski rat, milijuni ljudi gurnuti su dublje u siromaštvo a većina domaćinstava teško da može osigurati svoj naredni obrok

Desetljeće od početka pobune u Siriji koja je prerasla u građanski rat s jednom od najgorih humanitarnih kriza na početku 21. stoljeća, predsjednik Bašar al-Asad i dalje je čvrsto na vlasti, dok, usprkos smanjenju borbi, patnje Sirijaca i dalje traju – sa šokantnim razmjerima siromaštva i gladi, posebno djece, pišu svjetski mediji.

After suffering through war & facing jihadists for 10 years, Syrian Christians & other Syrians are now facing starvation sanctions imposed by the West on the Syrian people. Keep the Syrian people in your prayers & pray for an end to starvation sanctions. #PrayersforSyria #Syria pic.twitter.com/XvoXIwNFb9

— Iraqi Christian Foundation (@iraqschristians) March 15, 2021

Naglo ekonomsko pogoršanje

Dok Sirija obilježava 10. godišnjicu od početka pobune koja je prerasla u građanski rat, milijuni ljudi gurnuti su dublje u siromaštvo a većina domaćinstava teško da može osigurati svoj naredni obrok, piše The Associated Press, naglašavajući da je nivo siromaštva sada gori nego u bilo kojem trenutku tijekom desetljeća sukoba.

U vrijeme kada se Asad priprema za kandidaturu za četvrti sedmogodišnji predsjednički mandat, postoje nedoumice  može li preživjeti naglo ekonomsko pogoršanje uslijed udara novih američkih sankcija od prošle godine i financijskog sloma u Libanonu, glavnoj vezi Sirije s vanjskim svijetom. To se, ističe AP, pokazalo kao previše, povrh ratnog razaranja, vladine korupcije, drugih zapadnih sankcija koje su godinama postojale i pandemije korona virusa.

Ujedinjeni narodi tvrdi da više od 80 posto Sirijaca sada živi u siromaštvu, a 60 posto je u opasnosti od gladi. Valuta je pala i sada iznosi 4.000 sirijskih funti za dolar na crnom tržištu, u poređenju sa 700 prije godinu dana i 47 na početku sukoba 2011. godine. Pojedini stručnjaci tvrde da sada režim više nema izvora prihoda, pa štampa novac i potiče inflaciju. Stanovnici područja koje kontrolira režim kažu da cijene rastu nekoliko puta dnevno.

Agencija dodaje da su cijene hrane porasle za 230 posto u protekloj godini, a mnogi Sirijci kažu da su premoreni od traganja za osnovnom robom koja više nije dostupna. Teško je pronaći lijekove, mlijeko za djecu i pelene. Mnoge obitelji mjesecima nemaju meso i voće. Mjesečna plata državnog zaposlenika sada vrijedi 15 – 20 američkih dolara, u poređenju s oko 170 američkih dolara prije godinu dana.

Usprkos višegodišnjem razaranju i borbama u kojima je nastradalo oko pola milijuna ljudi a polovina od 23 milijuna stanovnika je raseljena, Asad ostaje čvrsto na vlasti u Siriji koja je podijeljena u tri dijela, naglašava AP. Grupa povezana s terorističkom organizacijom Al-Kaidom dominira sjeverozapadnom provincijom Idlib, a pobunjenici uz podršku Turske kontroliraju dijelove duž turske granice. Snage sirijskih Kurda uz podršku SAD-a drže oko četvrtine zemlje na sjeveroistoku. Asad, uz pomoć Irana i Rusije, kontrolira ostalo.

Ovisnost o vanjskim silama

Prije deset godina započeo je sirijski rat. Nakon godina razaranja, statistika postaje sve šokantnija. Devedeset posto sirijske djece treba humanitarnu pomoć da bi preživjelo, što je prema podacima UNICEF-a porast za petinu od prije godinu dana, ukazuje londonski The Times.

Pola milijuna djece fizički je zakržljalo zbog pothranjenosti. Više od tri milijuna ne školuje se, većinom dječaci što je, ukazuje londonski list, zastrašujući pokazatelj budućih kriza. U zasebnom istraživanju, Crveni krst otkrio je da gotovo polovina mladih Sirijaca ima bliskog rođaka ili prijatelja koji je ubijen, dok je svakom šestom djetetu roditelj ubijen ili teško ozlijeđen. Prema trećem istraživanju, više od 30 posto domova u Siriji oštećeno je ili uništeno.

Sada humanitarne agencije, vjerske grupe, aktivisti i političari zahtijevaju akciju kako bi implozija Sirije i patnja njenog naroda prestali. Ali, naglašava Times, kao što je to bio slučaj od početka, oni se ne mogu složiti oko toga što bi ta akcija trebala biti. Zapadne vlade inzistiraju na održavanju sankcija protiv režima.

S druge strane, saveznici režima, poput Rusije i Irana, tvrde da je vrijeme da se prihvati da je predsjednik Asad pobijedio u ratu i da samo oslobađanje od sankcija može omogućiti zemlji da se obnovi i prehrani. Podržava ih sve veći broj glasova na Zapadu i u regiji. Među njima je i ministar vanjskih poslova UAE, šeik Abdulah bin Zajed, koji je prošle nedjelje pozvao na ponovno uključivanje Sirije u Arapsku ligu, kritizirajući američki zakon o sankcijama Siriji.

Ono u čemu se sve strane slažu je da budućnost Sirije ovisi o vanjskim silama, a SAD, Rusija, Turska i Iran svi su vojno zastupljeni na terenu, dok Izrael bombardira iz zraka. Nada da će pobjeda u konačnici ipak biti postignuta drži i režim i ostale frakcije – bilo kurdske, džihadističke ili pobunjeničke – u borbi. Do tada će, zaključuje Times, Sirijci sve više gladovati.

Najveća izbjeglička kriza na svijetu

U naizgled beskrajnom građanskom ratu koji je odjeknuo daleko van granica bliskoistočne zemlje, u sukob su osim pobunjenika i Asada uvučeni i SAD, Iran, Rusija i Turska. Usput su uspostavljene etničke i vjerske podjele, potaknuto je oživljavanje ekstremističkih snaga takozvane Islamske države, ubijeno je stotine hiljada ljudi a milijuni su raseljeni, naglašava američki National Public Radio – NPR.

Visoko tajništvo UN-a za izbjeglice ističe kako je Sirija i dalje najveća izbjeglička kriza na svijetu. Više od polovine stanovništva zemlje raseljeno je – uključujući 5,5 milijuna izbjeglica koje pretežno žive u Turskoj, Libanonu, Jordanu, Iraku i Egiptu, te još 6,7 milijuna interno raseljenih unutar Sirije. Dvije trećine raseljenih su žene i djeca, tvrdi UN.

Iako su “borbe u Siriji uveliko smanjene, još uvijek imate masovno raseljavanje ljudi”, izjavila je za NPR Michele Dunne, direktoricaCarnegie) programa za Bliski Istok koja kaže da je izbjeglička kriza imala ogroman utjecaj ne samo na regiju već i šire. “Mislim da nije pretjerano reći da je prelijevanje sirijskog sukoba u osnovi destabiliziralo Europu”, kaže ona dodajući kako je zabilježen “porast desničarskih vlada, islamofobije, nacionalizma i puno napetosti unutar Europske unije.”

Iako je režim možda povratio veći dio zemlje on je i znatno oslabljen, ističe NPR dodajući da su mnogi od onih koji su se borili za Asada postali ratni gospodari koji sada kontroliraju  vlastite feude, polu-nezavisno od Damaska. Humanitarne organizacije ukazuju da su u Siriji uništeni ili oštećeni zdravstveni centri i bolnice, škole, komunalne službe i vodovodni i kanalizacijski sistemi, dok su povijesne znamenitosti i nekada prometne tržnice pretvorene u ruševine.

Dok UN insistira na političkom rješenju, sirijski režim za sada ne pokazuje stvarne naznake dolaska za pregovarački sto. I dalje nastavlja s pritiskom na pobunjeničke grupe koje uz pomoć Turske kontroliraju sjeverne dijelove zemlje. Ta su područja također dom za milijune civila, od kojih su mnogi interno raseljeni i žive u kampovima. A na sjeveroistoku Sirije, dodaje NPR, napadi ISIL-a ponovno su u porastu.

Revolucija još uvijek u povoju

Bašar al-Asad i njegova vlada su 2011. samo na kratko djelovali kao još jedan domino koji će pasti u vihoru prodemokratskih pobuna koje su zahvatile Bliski istok. No, 10 godina kasnije, Asad je još uvijek na vlasti – pirov pobjednik koji ne nudi vjerodostojne izglede za pomirenje sirijskog naroda i vrši ograničeni suverenitet nad zemljom koja je prepuštena stranim silama, piše agencija Agence France-Presse.

Krajem siječnja 2011. pobune koje su srušile diktatore u Tunisu, Egiptu i Libiji postale su poznate kao “arapsko proljeće” i zarazna priroda pobuna u regiji postala je očita. Trebalo je vremena da talas protesta zahvati Siriju, gdje su demonstracije bile zabranjene pola vijeka i gdje je vladavina klana Asad djelovala čvršća nego bilo gdje drugo u regiji.

Dan 15. ožujka 2011. – datum koji mnogi drugi koriste za početak sirijske pobune, nije bio prvi dan protesta već, ističe AFP, dan kada su se demonstracije dogodile istovremeno u cijeloj Siriji. Ono što je uslijedilo dovelo je do najgoreg sukoba na planeti početkom 21. vijeka. Nakon desetljeća nedokučivog nasilja i ljudske tragedije borbe su se smanjile, ali patnja nije.

“Bili smo vrlo naivni kad smo započeli revoluciju”, rekao je istaknuti sirijski aktivista Mazen Darwish koji danas živi u Parizu. “Naša perspektiva bila je sentimentalna, poetična, romantična. Nismo imali alata kad su drugi – režim i islamisti – imali stvarne partnere i ogromna sredstva”, objasnio je Darwish izrazivši nadu da će revolucija ipak nadživjeti Asadovu vladavinu te da je arapski svijet započeo proces koji je još uvijek u povoju, piše RSE.

AFP dodaje da je sud u njemačkom gradu Koblenc prošlog mjeseca osudio člana sirijske tajne policije na četiri i po godine zatvora zbog zločina protiv čovječnosti. Presuda je bila prva i pružila je tračak nade da bi se žrtvama sukoba mogao izreći neki oblik pravde. Ali, Asad i njegov najuži krug nisu u neposrednoj opasnosti. Općenito se očekuje da će 55-godišnjak, koji je na vlast došao 2000. godine, osigurati još jedan mandat na izborima koji će se održati za nekoliko sljedećih tjedana.