O ukidanju presude Suda BiH Enveru Buzi za ubojstva Hrvata Uzdola, trenutnoj situaciji s procesuiranjem ostalih ratnih zločina nad bh. Hrvatima, ključnim problemima i potrebnim reformama u pravosuđu BiH, ostavci predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije, stranim sucima u Ustavnom sudu BiH i utjecaju međunarodne zajednice na pravosudni sustav ove države za Hrvatski Medijski Servis govorio je ministar pravde Bosne i Hercegovine Josip Grubeša.
Razgovarala: Gabrijela Arapović, Hrvatski Medijski Servis
HMS: Jučer nas je dočekala vijest o ukidanju presude Suda BiH Enveru Buzi za zločine nad Hrvatima Uzdola. Kako komentirate ovu odluku?
GRUBEŠA: Toliko su pravosudne farse postale pravilo, a ne izuzetak, tako da nas ništa više ne može iznenaditi izuzev nekih kvalitetnih odluka, koje su nažalost po sve njegove konzumente raritetan fenomen pa ih se stoga teško pamti, a nabrajanje bi bila nemoguća misija. Onda i ne čudi što ovakve, i presude slične ovoj su jedan od razloga zašto je na niskom stupnju povjerenje Hrvata u pravosuđe Bosne i Hercegovine. Nemoguće je u takvim okolnostima očekivati da to i takvo pravosuđe tretiraju kao svoje i imaju povjerenje u njegovu profesionalnost i nepristranost, pogotovo u igrokazu kada im se predstavi kako je zločinac kažnjen i pravda zadovoljena, a potom po iskušanom scenariju se isti taj oslobodi svake krivnje. Ne treba biti nikakav ekspert i ustvrditi da tu, najblaže rečeno, puno stvari ne štima i da ne preostaje ništa drugo nego da se nadamo kako će se izvršiti detaljna analiza razloga zašto smo došli u ovakvu situaciju. Skeptičan sam po pitanju takvog scenarija, jer nam povijest takvih slučajeva ne daje prostora za optimizam, ali ako se kojim slučajem i to čudo dogodi onda će se znati na komu je odgovornost te će stoga biti i osnova za sankcioniranje počinitelja.
HMS: Kakvo je stanje s procesuiranjem ostalih ratnih zločina nad Hrvatima u BiH?
GRUBEŠA: Nažalost svima nam je poznato kako je neznatan broj agresora na Hrvate procesuiran i kažnjen, čak i u slučajevima da je žrtvama poznat identitet počinitelja. Sve dok se ne procesuiraju počinitelji neovisno o njihovoj nacionalnosti i nacionalnosti žrtava, Hrvati se neće osjećati kao jednakopravni, a pravosuđe nikad neće biti poštovano kako to u demokratskim državama treba biti. Prevelik je broj zločinaca slobodan i šeće među žrtvama, što iznova otvara nikad nezacijeljene rane i tjera ljude da idu iz BiH. Onda ako ikad Tužiteljstvo odluči procesuirati i te zločince, svjedoka neće biti.
HMS: S obzirom na to da je prošlo skoro 30 godina od počinjenja ratnih zločina, kolike su realne mogućnosti da će pravda nekad biti zadovoljena?
GRUBEŠA: Svakim danom koji prođe bez procesuiranja slučajeva, taj slučaj je teže završiti i dokazati optuženom ono što mu se stavlja na teret. Već je svakako previše, sramno, vremena prošlo da se nisu procesuirali svi slučajevi i većina materijalnih dokaza je uništena ili će biti uništena pukim protekom vremena, svjedoci se sele, umiru. To je priroda. Tu ništa ne možemo, ali možemo i mogli smo ovo otvoreno pitanje, prioritetno završavati. Ali u BiH to nije prioritet ili barem nije kada su žrtve hrvatske nacionalnosti.
HMS: Kakvo je općenito stanje u bh. pravosuđu, koji su najveći problemi s kojima se susrećete?
GRUBEŠA: Nije nikakva novost kada se kaže da je pravosuđe opterećeno brojnim problemima suštinske i organizacijske prirode, kao što nije nikakva tajna da već čitav niz godina bezuspješno radimo na njegovoj reformi, jer neki te napore uporno opstruiraju s ciljem da zadrže svoj politički utjecaj na njega, pa se onda ne treba čuditi po kakvim se kriterijima rukovodi prilikom odlučivanja. Medijske slike koje nas zadnjih dana prate u vezi događanja sa sada već bivšim predsjedateljem VSTV-a najbolje i najrječitije prezentiraju sav kolorit trećeg stupa vlasti u Bosni i Hercegovini. Valjda je sada svima postalo jasno kako je pitanje odgovornosti krucijalno pitanje u svim sferama društvenog života i da tu pravosuđe ne smije i ne može biti izuzetak. Svjedočimo stanju u kome ne postoji odgovornost za nerad, neprofesionalnost i namjerne propuste, za selekciju predmeta u procesuiranju i tako dalje. Ovo je samo vrh ledenoga brijega, ali su ispod toga naslagani brojni problemi koji su uzročno posljedično povezani s njim. U takvom ambijentu ne može se graditi povjerenje u ove institucije, a ponajmanje u nekoj bliskoj budućnosti računati na vladavinu prava, jednog od najbitnijih preduvjeta za pridruživanje EU. Po ugledu na moderno uređene države, gdje je standard vladavine prava star već nekoliko stoljeća, moraju se izgraditi mehanizmi odgovornosti za rad svakog pojedinca kao i ove institucije u cjelini, jer je ona dio cjelokupnog sustava i financirana iz poreza svih građana Bosne i Hercegovine te kao i svi drugi ima obvezu da ta sredstva namjenski troši i sukladno tomu i polaže račune o načinu i svrsishodnoj uporabi istih. Sada takvi mehanizmi ne postoje i neće ih ni biti dok se god oponenti kriju iza kvaziargumenta neovisnosti.
HMS: Kakav je Vaš stav o ostavci predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije i aferi za koju ga optužuju?
GRUBEŠA: Takve afere ne oslikavaju dobro stanje u toj instituciji, ali su samo dokaz moje tvrdnje kako je glavni problem nedostatak odgovornosti za svoje postupke u pravosuđu. Ne govorim o odlukama u pojedinačnim predmetima, ali odgovornost za ono što rade kao nositelji pravosudne funkcije. Ovo je problem sustava, što nema utvrđenog lanca odgovornosti za povrede dužnosti koju obnašaju, za loše predstavljanje institucije, u najboljem slučaju. Poenta problema o kojem pričam jeste da imenovani nije dao ostavku, nitko ga ne bi mogao smijeniti, jer nikome ne odgovara. To nije normalno. Mora postojati zdrava ravnoteža između neovisnosti nositelja pravosudne funkcije u BiH i njihove odgovornosti. Ne govorimo za odluke u pojedinačnom slučaju, tu se ogleda njihova neovisnost, ali ne da nikakve odgovornosti nema, jer je to destruktivno za ovo društvo. Za sada nikome ne odgovaraju i to ostavlja prostor za zlouporabe i anarhiju. Pravosuđe se financira iz proračuna, njihova zadaća je raditi u korist države kroz pružanje pravde žrtvama, kažnjavanje počinitelja zločina i njihovo odvajanje od društva i kada im dajemo poprilična financijska sredstva za to, logično je da nam polože račun što smo to platili, gdje su novce usmjerili, što smo njihovim radom dobili. Ako rade za nas, onda kada nema rezultata, netko mora odgovarati i objasniti nam zašto.
HMS: Koliko međunarodna zajednica utječe na rad pravosuđa u BiH?
GRUBEŠA: Međunarodna zajednica kako se to kolokvijalno naziva, od samog početka je medijator u procesu reforme pravosuđa u Bosni i Hercegovini i njen neupitan doprinos jeste u prijenosu suvremenih priznatih međunarodnih iskustava u ovoj oblasti i pokušaju da se ista implementiraju u naše pravosuđe, koje napore je pratila i njihova značajna financijska potpora u vidu donacija. U tom kontekstu njihova prisutnost i napori su nam na raspolaganju, ali na nama je odgovornost i obveza da izgradimo takav sustav, jer jedino na taj način možemo postići funkcionalan i održiv pravni poredak te vladavinu prava. Evidentno je da mi to za sve ove godine nismo uradili.
HMS: Što mislite o stranim sucima u Ustavnom sudu BiH? Ruše li takve funkcije suverenitet ove države?
GRUBEŠA: U samom početku tranzicijskog razdoblja i uvođenja demokratskih standarda u Bosnu i Hercegovinu, sudjelovanje stranih sudaca u Ustavnom sudu BiH moglo je imati opravdanje iz raznoraznih razloga. I odredbe Ustava BiH upućuju na takav zaključak jer se ostavlja mogućnost da se po isteku određenog vremena, u legalnoj parlamentarnoj proceduri, strani suci zamijene sucima iz Bosne i Hercegovine. Takve legitimne inicijative su naišle na oštre osude i protivljenja, koje su u pravilu propraćene proizvoljnim i netočnim tumačenjem odredaba Ustava i naravno zaustavljene na već prepoznatljiv majorizirajući način. Odavno više nema potrebe za stranim sucima i nema nikakvog opravdanog razloga da ovu pravosudnu instituciju ne predstavljaju pravnici s prostora BiH. Imamo dosta kvalitetnih kadrova za obnašanje ovog važnog i odgovornog posla. Tada bismo vjerojatno skinuli stigmu nepovjerenja spram odluka ove institucije i uloge stranih sudaca prilikom njihovog donošenja.
HMS: Kakve bi reforme trebalo za početak napraviti u pravosuđu?
GRUBEŠA: Već dugo se priča o reformama u pravosuđu koje se moraju napraviti i to je nešto na čemu kontinuirano radimo. Prvo i osnovno, potrebno je reformirati Sud BiH, Tužiteljstvo BiH i VSTV. Onda raditi i na reformi javne uprave te ostalim reformama koje za sada nisu toliko goruće kao ove što sam već nabrojao.
HMS: Možemo li u budućnosti očekivati da se u BiH krene barem donekle poštovati načelo meritokracije i vladavine prava?
GRUBEŠA: Za to su potrebne sustavne i korijenite promjene najvažnijih funkcija u BiH. Ukoliko smo svi opredijeljeni za vladavinu prava i članstvo u EU, onda ćemo se dogovoriti o modalitetima unaprjeđenja rada tih institucija i krenuti naprijed. Pravila su jasna i mi smo ih kao država prihvatili stavljanjem potpisa na Sporazum o pristupanju EU stvarajući tako obvezu da kroz propise inkorporiramo europske standarde, poglavlje po poglavlje. Dok god negiramo potrebu izmjene Izbornog zakona, reformu Suda BiH, Tužiteljstva BiH i VSTV, dok izbori budu vašarska manifestacija izbornog inženjeringa i majoriziranje izbornog legitimiteta drugih na uštrb jednakopravne zastupljenosti drugih, neopravdano je očekivati bilo kakav napredak i svjetliju perspektivu od ove u kojoj se nalazimo već duže razdoblje./HMS/
wpDiscuz
