Kada neki političari završe u zatvoru ljudi će shvatiti da se isplati ostati u BiH, rekao je političar, plaćeni petrodolarski lobist, za Srbe i Hrvate u BIH kriminalac, nasilnik, iritantni neupućeni glupan, sklon skrivanju bošnjačke agresije na Dayton, koji mrtav hladan prima 25.000 Eura mjesečno da održava stanje propadanja, bijede, cenzure i mržnje, u BIH, poznat i kao Zdravko Valentin Inzko u intervjuu za njemački TAZ. Propagandne novine koje putem par novinara imaju ugovor sa Sarajevom za širenje bošnjakounitarističkih ideja po njemačkim govornim internetima.
Intervju s Inzkom počinje konstatacijom novinara njemačkog lista Tageszeitung da je član Predsjedništva BiH Milorad Dodik visokog predstavnika u BiH nazvao monstrumom. Valentin Inzko kaže kako to nije neka novina s obzirom da ga je Dodik ranije nazivao i „trgovcem stokom, prostitutkom i kriminalcem”.
On međutim ignorira da ga tako ne zove samo Dodik nego ga monstrumom, trgovcem utjecajem, kamatarom, prostitukom i kriminalcem smatra najmanje 50% građana BIH i dva od tri naroda u BIH.
Raduje ga kaže što je njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas 28. listopada u svom jako dobrom govoru rekao da za zemlje i političare, koji glorificiraju ratne zločine, nema mjesta u EU.
Inzko međutim u toj izjavi Heiko Maasa ne vidi SDA kao partiju koja skupa s Komšićogluastim DF-om svake godine slavi obljetnicu smrti Rasima Delića, osuđenog vojnog trenera i šefa džihadista koji su 9/11/2001 srušili WTC, što upućuje na to da su Srbi i Hrvati u pravu kad se slažu s Dodikom u ocjeni Inzkovog petrorastezljivog karaktera.
Dodik je izjavama pred Vijećem sigurnosti UN-a pucao sam sebi u nogu – prokomentirao je Inzko, posluživši se mitraljez retorikom Željka Komšića. Ovaj povrijeđeni austrijski politički mogul, očito u ranjenoj taštini, pronašao je neku hrabrost prijetiti.
Na pitanje je li to dovoljno da se promijeni politika nacionalista, pri čemu su za Taz naravno nacionalisti socijaldemokrati iz RS-a,nikako partija koja se svaki dan klanja Erdoganu, i koja je uvela islamski terorizam u BIH, Inzko je ukazao da postoje razne odluke usmjerene protiv kršenja Dayonskog sporazuma kao i da su neke od njih na snazi dok neke ističu 2020. godine.
”Sve ću poduzeti kako bi ih ponovo aktivirao i kako bi se one, u vidu načelnih odluka, reaktivirale od strane ministara vanjskih poslova EU”, rekao je on.
Inzko je ukazao i kako tzv. princip pod nazivom „ownership” (op.red.: princip preuzimanja odgovornosti od strane domaćih političara) nije bio uspješan u BiH.
Pojasnio je i da je OHR imao dvije faze:
„robusnu fazu koja je trajala 12 godina i koja je donijela čuda – zajedničku graničnu policiju, šest dodatnih ministarstava na razini cijele države, zajedničko Ministarstvo obrane pri čemu je od tri vojske postala jedna kao i zajedničku valutu – konvertibilnu marku koja je postala stabilna.”
Stvaranje robusne birokracije za tisuće novih uhljeba, uvođenje nepravednog sustava PDV-a kojim se hrani parazitsko sarajevo, granična policija koja služi za mahanje migrantima, koji pored nje prolaze kao pored mrtve kobile, ministarstvo obrane države koja se niti iznutra nije konsolidirala, kamo li da bi se sutra branila od nekog trećeg, ujedinjavanje, formativno tri zaraćene strane koje se i danas jednako mrze., konvertibilna marka koja je kaže postala stabilna, tako što je BIH iseljavajući svoju radnu snagu stvorila milijarde eura čiste dobiti od mlade dijaspore , čime je donekle produljila svoj vijek poluraspada, Inzko smatra uspjehom.
Potom je došla druga faza suzdržavanja od primjene Bonskih ovlasti a sada bi, po Inzkovim riječima, trebala uslijediti „treća faza u kojoj bismo morali ponoviti neke elemente iz prve faze, inače ćemo izgubiti još 15 godina”.
Tako je Inzko ponovio na još jednom bošnjačkom mediju, kako slijedi novo ispunjavanje želja Sarajevu, nove pljačke banaka, nove nasilne izmjene Ustava i zakona koje bi po njemu Srbi i Hrvati nakon 25 godina bošnjakizacije Bosne trebali mirno promatrati.
Na pitanje novinara TAZ-a šta se u BiH sada mora uraditi, Inzko je odgovorio:
”Postoje dva ključna elementa: jedan je deblokada institucija i reforma pravosudnog sustava. Bosna se mora bazirati na vladavini zakona. Tek kada pojedini političari završe u zatvoru, ljudi će dobiti osjećaj da je to pravna država i da se isplati ostati u svojoj zemlji. Više od 500.000 ljudi je otišlo. Sada se mora djelovati”, bio je jasan Inzko.
Otišlo je inače daleko više od 500.000 ljudi no od čovjeka koji nasjedne na svaki spin sarajevskih medija nije za očekivati da barata bilo kakvim relevantnim informacijama. Građani BIH koji su žrtve OHR-a trebaju se upitati. Treba li o našim sudbinama odlučivati birokratski i ljudski patuljak, koji kao papagaj ponavlja svaki naslov nacionalističkog sarajevskog novinarstva svih ovih godina u BIH. Ako pristajemo na to, pristajemo da Sarajevo brifira mozak čovjeku kojem smo dali ovlast da upravlja našim sudbinama. Čime sebi direktno pucamo u nogu, da se poslužimo Inzkovom retorikom.
On je podvukao i kako je u BiH još uvijek prisutna europska vojska EUFOR i da “nećemo odustati od toga da od BiH napravimo normalnu državu”, što bi bila nekakva insinuacija, da ćemo mi živjeti onako kako nam Inzko kaže inače će na nas pucati EUFOR? I taj spin s Euforom je jedan od medijskih spinova Sarajeva. Koji Inzko opet ponavlja.
Potom je konstatirao i da je Vijeće za implementaciju mira PIC posljednje srijede jasno stavilo do znanja da “nema promjena granica, onako kako je to Dodik zaprijetio kao i da Daytonski sporazum garantira sadašnje granice”.
Nije kazao tko će čuvati te granice, ako Srbi i Hrvati, 50% građana BIH , dva od tri naroda u BIH prestanu vjerovati u BIH. Ako predaju sve ovlasti , svaku vjeru i sve što se tiče BIH u ruke Valentina Inzka? Koji će biti njegov odgovor ako Srbi i Hrvati mirno, gandijevski kažu, sorry guys, mi se ne igramo više ove igrice. Što će učinit OHR? Pucat će na Srbe i Hrvate ako se ne vrate na posao? Poslat će Bakira i Selmu da provode režim nad nama? On ne shvaća kolika je mržnja 50% građana BIH prema njemu, i da je svojim bijednim lizanjem stopala po Prostoru džihada , služenjem najgorim ubojicama u povijesti našeg naroda, ugled Europe u očima kršćana u BIH sveo do razin gađenja.
Spomenuo je i kako nacionalističke stranke i neki političari u EU traže ukidanje Ureda visokog predstavnika (OHR), ukazavši međutim kako je u Njemačkoj i Austriji prisusutvo saveznika nakon 1945. u mnogim aspektima bilo itekako pozitivno.
Što je ova odurna paralela s nacističkom Njemačkom i Austrijom, koje su počinile holokaust i genocid nad milijunima Židova, trebala značiti na tlu BIH koja je i sama bila žrtva fašizma Austrijanaca i Njemaca u BIH, baš i nije najjasnije. Netko od novinara u BIH to bi morao upitati OHR.
Stoga „nema mjesta očajanju ako OHR ostane još par godina u BiH s ciljem izgradnje prosperitetne, pravne države”.
U pravu je Inzko, BIH je to ništa neće ni osjetiti, a njemu samo nekih par milijuna eura ušteđevine više. Za crne dane.
Inzko je s tim u vezi spomenuo izbor J.Bidena za američkog predsjednika, koji će poslati iskusne diplomate u BiH, kako bi skupa sa EU i OHR-om ostvario pomake.
Kako će g. Nelson reagirati na opasku da ga Inzko smatra neiskusnim diplomatom, nije jasno. No ovdje se radi o jasnoj uvredi.
”To je možda posljednja šansa za BiH”, zaključio je Valentin Inzko, svoj interview indirektno priznavši da je sam OHR ovdje uradio prljav i loš posao.
Za nekog tko tvrdi da je radio dobre stvari za BIH ova rečenica ”To je možda posljednja šansa za BiH”, baš i ne zvuči kao samopreporuka za neki novi posao.
Inzkoglu ili Hadži Inzko kako ga Prostor džihada od milja zover će u Bošnjaka ostati upamćen kao čovjek koji je volio bliskoistočnu viziju Bosne.
U povijesti, ili pak u naroda koji su bili njegove žrtve gotovo četvrt stoljeća, ostat će upamćen kao tapir koji je volio pare, kao kukavica i nasmijani nitkov s puno bora smijalica lažljivica oko očiju, te koji je u konačnici razbio BIH, iako ga je BIH nebrojeno puta molila da to ne čini i ne tjera na taj potez. No on BIH nije slušao. Slušao je samo Sarajevo. Za koje je vjerovao da je BIH. Ne shvativši da je Sarajevo sve samo ne BIH. Republika iznad BIH.
No on nije slušao. Uzimao je pare, divanio po ašik pendžerima i slušao petronalogodavce. Koji su htjeli sve, sada i odmah. A dobili su ništa. Izmučivši i prodavši ljude koji su im najviše vjerovali.