Povodom prvog državničkog posjeta hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, onog susjednoj zemlji Bosni i Hercegovini, razgovarali smo s urednikom portala poskok.info Ivanom Šušnjarom.
“Grabar Kitarović, kao predsjednica RH, mora pronaći model djelovanja, prema kojem neće dopustiti vječno pravdanje Sarajevu za grijehe prošlosti kojima Hrvatsku redovno granatira bošnjački establišment. Tih grijeha prošlosti, ako ćemo biti iskreni, političko Sarajevo, odnosno bošnjačke stranke, poglavito SDA, imaju u jednakoj mjeri kao i sve druge stranke koje su bile akteri tadašnjih ratova.”, samo su neke od misli koje nam je izrekao Šušnjar.
Narod.hr: Što mislite u kakvom ambijentu je prošao posjet Kolinde Grabar Kitarović Sarajevu i koju poruku će ona poslati Hrvatima u BiH ali i drugima u BiH?
Šušnjar: Ne želim predviđati kakve će odjeke ostaviti službena posjeta hrvatske predsjednice. BiH je duboko podijeljena, i u prostoru i vremenu već punih dvadeset godina zamrznuta zemlja, protektorat koji pokušava postati suverena država, i u kojoj su normalan politički dijalog kao i svi pozitivni politički procesi odavno na čekanju uslijed njezina tri neriješena nacionalna pitanja. Tako da, kako se ono reče, ništa nas ne smije iznenaditi kada su u pitanju reakcije.
Narod.hr: Postoje li ikakvi progresivni pomaci u BiH?
Šušnjar: Postoje. Progresivna je radikalizacija društva, fundamentalna retorika, ekonomska pustošenja područja koja nisu odana ideji unitarne Bosne, te sve jači povici za proglašenjem države u kojoj bi jedni bili jednakiji od drugih. Nešto jako slično kao u Jugoslaviji 90.-ih. Istovremeno uz tu retoriku jača i mitomanija lažnih sarajevskih antifašista koji se, sramoteći europski antifašizam, pozivaju na Tita, koji je sav svoj antifašizam izdao u godinama kada se domogao vlasti. Ubiše se oni tako od pokušaja da druge učine nejednakopravnima, pozivajući se, koje li antilogike, upravo na tu istu ravnopravnost .
Narod: Kakav po Vama treba biti pristup Kolinde Grabar Kitarović Bosni i Hercegovini?
Šušnjar: Ono što bih volio vidjeti, ne samo kod nje, nego i kod drugih političara u RH, jest da konačno prestanu s posipanjem po glavi pepelom usred Sarajeva.
Predugo traje hrvatska agonija u BiH. Previše je ovdje procesa koji otvoreno idu ka potpunom brisanju hrvatske konstitutivnosti u BiH. Čak i lijevi političari u RH, gledajući na to, ako ne kroz nacionalnu solidarnost, onda čisto ekonomski prema hrvatskom pitanju u BiH, bili su konzistentni i ne vidim razloga da Grabar Kitarović u tome ne bude još bolja.
Grabar Kitarović, kao predsjednica RH, mora pronaći model djelovanja, prema kojem neće dopustiti vječno pravdanje Sarajevu za grijehe prošlosti kojima Hrvatsku redovno granatira bošnjački establišment. Tih grijeha prošlosti, ako ćemo biti iskreni, političko Sarajevo, odnosno bošnjačke stranke, poglavito SDA, imaju u jednakoj mjeri kao sve stranke koje su bile akteri tadašnjih ratova, i ako će se sav dijalog o pravima hrvatskog naroda u BiH danas u 2015., svoditi na međusobno optuživanje o tome tko je bio kakav prije 20 godina, ako su moja prava danas, u BiH, ograničena time što je činio nekakav lider ili pukovnik u nekom logoru 90.-ih, onda neka se do kraja objave svi arhivi i neka i hrvatska javnost konačno sazna koji su to bili stvarni ratni ciljevi SDA, koje su to točno elite u BiH koje danas nastoje provesti te ratne ciljeve po cijenu opstanka BiH i što je sve činio upravo Alija Izetbegović da se trajni i što brži mir 90.-ih koji je nuđen primjerice u Cutilierovom planu, što više odgodi, kako bi se dalo vremena SDA-u u procesu “homogeniziranja” i “stvaranja” nacije. Pa ćemo onda i nečija druga prava mjeriti po grijesima djedova po modelu isti princip za sve…
Istina o BiH nije ono čime su hrvatsku javnost granatirali mediji zadnjih 20 godina. Istina o BIH je puno kompleksnija.
Tadašnji Mesićev establišment u Zagrebu pristao je da građanima RH službenu istinu o BIH kako u ratu tako i poslije njega plasira političko Sarajevo. To je ona istina kojom nas svakodnevno terorizira Federalna TV koju bi morali plaćati.
Postojala je tada nekakva potreba tadašnjeg službenog Zagreba, predvođena vrlo vjerojatno Haagom ucjenjenim i preplašenim Mesićem, da otkloni pozornost od sebe tako što će se na terenu BIH posipati pepelom. I mediji u RH su ga u stopu pratili. Kao što znate, nakon klasičnog rata, počinje rat medijima. Hrvatska je, s tadašnjim vodstvom, taj rat svjesno i namjerno izgubila.hr: Mislite li da će se predsjednica Kitarović moći nositi s takvim podmetanjima?
Šušnjar: Grabar Kitarović na takve napade i podmetanja treba biti spremna. Ona je političar europskog, pa i svjetskog profila, pripadnica je mlađe generacije političara i ako dopusti da joj opet za svaku izjavu o jednakopravnosti, unutarnjem preuređenu, podršku modernoj federalizaciji BiH, povratku na izvorni Dayton, brisanju Petritschevih amandmana i slično, podmeću optužbe o novim podjelama BiH, ona jednostavno mora znati uzvratiti. Materijala barem ne nedostaje…
Narod.hr: Mislite li da je Ivi Josipoviću političko Sarajevo podilazilo, da mu takve stvari nije radilo?
Šušnjar: Kada je na vlasti u RH ljevica, onda ona, ako želi biti državnička ljevica, ima sigurno daleko širi manevar djelovanja u BIH budući da im unitarističke elite ne mogu pakovati grijeh prošlosti kao desnici. No oni čak ni prema Josipoviću nisu bili blagi. Napali su ga svojevremeno kako “dijeli Bosnu” jer se usudio sastati s hrvatskim političarima u Mostaru i Vladu Federacije prozvati nelegalnom. Što je trebao Josipović? Odšutjeti vlastito znanje o ustavnom pravu ili šutjeti kao Mesić dok mu se netko nad vlastitim narodom igra hegemonije?
Narod.hr: Smatrate li da ministrica Pusić odgovorno radi svoj posao ministrice vanjskih poslova kada je u pitanju BiH?
Šušnjar: Vesna Pusić, ministrica vanjskih poslova RH, nije nešto naročito nikada bila omiljena među Hrvatima u BiH, no sjećam se da joj je popularnost jednom jako skočila kada je izjavila kako je Komšić imao priliku, kako je ideja građanske BIH propala zbog njega i kako se mora razmišljati o prekompoziciji zemlje u nekoliko federalnih jedinica, a od toga da bi tri bile recimo etnički dominantne, a dvije multietničke.
To je primjerice bio njen istup na koji nitko u Sarajevu nije reagirao. Sad zamislite da je ovo isto rekao Miroslav Tuđman, kakve bi bile reakcije i koji bi bio učinak ove rečenice?
Pusić je dakle, po meni, mogla, da je htjela biti principijelna, i da se držala svojih načela koje inače ispoljava kada su u pitanju manji i malobrojniji, biti vrlo korisna za stvarnu internacionalizaciju hrvatskog pitanja i pokretanje nove međunarodne konferencije o BiH.
Ona, po meni, svoj mandat nije opravdala. Hrvatsko pitanje u BiH prevažno je za Hrvatsku, a ja se ne sjećam kada je netko zadnji put primijetio Vesnu Pusić tu ili zabilježio neku njezinu izjavu vani po ovom pitanju. S druge strane, ona se bavi raznim europskim pitanjima, ove ili one zajednice ili naroda u Europi, dok opresija nad Hrvatima u BiH izgleda nije dovoljno “posh” za njen CV.
Narod.hr: Što je danas ostalo od BiH. U kakvu zemlju je došla hrvatska predsjednica?
Šušnjar: Imali ste priliku čuti i vidjeti kako su prve izjave o jednakopravnosti triju naroda koje je izrekla Grabar Kitarović, dočekane na nož u Sarajevu. Što je samo po sebi fascinatno, budući da u svim osnivačkim državničkim aktima od ZAVNOBIH-a, referenduma o nezavisnosti do Daytona stoji upravo ta riječ – ravnopravnost.
Eto, u takvu zemlju je došla. Politička elita naroda koji se najviše poziva na te dokumente napala je hrvatsku predsjednicu zbog riječi “ravnopravnost”
Predsjednica RH danas dolazi u zemlju u kojoj je tek nakon 8 godina, Hrvatima u BiH dopušteno da imaju vlastitog predsjednika u Predsjedništvu države, u kojoj je 4 pune godine proračune Federacije pa tako i strateških hrvatskih tvrtki pustošila sarajevska elita kroz proces protuustavne i majorizatorske Platforme zlatka Lagumdžije. Treba znati da lažnu sarajevsku ljevicu čine ljudi kojima je čak i tema novih izbornih jedinica “atak na opstojnost države” i da stvarne ljevice u BiH nema. Radi se o građanskim nacionalistima, lijevom krilu bošnjačkog nacionalizma, titoistima i totalitirstima koji su se prekrili koprenom antifašizma s kojim dijele jako malo načela. I sve dok se ne riješi nacionalno pitanje u BiH ovdje neće doći do značajnije pluralizacije političke scene niti do stvaranja normalnog demokratskog BiH društva. Da postoji istinska ljevica u BiH, ona bi prva zagovarala prostu i jednostavnu fedealnu državu BiH po bilo kojem od cijelog niza europskih modela. Zašto bi stvarnoj ljevici to bio cilj? Pa zato što ona u tako uređenoj BiH ima šansu jačati i vladati. Ovako je nema.
Ako se gleda s pravne strane, onda hrvatska predsjednica treba znati, da je došla u zemlju nad kojom formalno stoji daytonski ustav, čiji je svjedok i jamac i RH, no da su hrvatskom narodu u BiH ukinuta prava koja su mu zajamčena tim Ustavom budući da je od 2002. godine na snazi Petritschev nametnuti Ustav, prema kojem su Hrvati u vlastitom entitetu Federaciji BIH gurnuti u drugi plan i čija prava ovise samo o tome hoće li ih ili neće većinski narod preglasati.
Posljedično, to opet znači da je hrvatskom narodu, u BiH zbog takvog, izmijenjenog Daytona, koji oni, a ni RH nisu potpisali, onemogućeno pravo na pluralizam i da ako ne želi da mu drugi biraju vlast, vječno pretplaćen na samo jednu stanku.
Što je jako loše i za hrvatsko društvo u BiH ne samo za BiH.
Ako bi i u kojem smjeru trebala ići vanjska politika Kolinde Grabar Kitarović, onda mislim da je to upravo taj smjer. Da se ukaže Vijeću za implementaciju mira, ili pred Međunarodnim sudovima koji se bave zaštitom međunarodno potpisanih ugovora, da Visoki Predstavnik Wolfghang Petritsch 2002. godine, nije imao pravo poništavati međunarodni ugovor zvan Dayton.
I to ne bilo kako nego baš na način da je poništio samu njegovu jezgru – ravnopravnost sva tri naroda i instrumente zaštite kolektivnih prava najmanjeg od ta tri naroda.
U toj činjenici leži opravdanost zahtjeva ili za Dayton 2 ili za ukidanje Petritschevih amandmana.
narod.hr
wpDiscuz
