Sinatra je mrzio svoj veliki hit: “Kao da pjevam o dva pedera u baru”

James Kaplanova nova knjiga ‘Sinatra: The Chairman’ na više od 1000 stranica uputit će vas u sve što se zbivalo u životu uspješnog pjevača od trenutka kad je osvojio Oscara za najboljeg sporednog glumca u filmu ‘Odavde do vječnosti’ 1954. godine do njegove smrti 1998. godine.

Ako želite puni uvid u život Franka Sintare, posegnite i za Kaplanovim prethodnim djelom – ‘Frank: The Voice’, u kojem je na 900 strana detaljno opisao život od Frankovog rođenja 1915. do 1954. godine.

Ako vas je ikad dakle zanimalo sve u vezi života Franka Sinatre, Kaplan je vaš čovjek. U novoj  knjizi je do najsitnijih detalja opisao događaje i naveo činjenice za koje većina nije čula, premda mnoge od njih nisu ni bitne.

Frank je tako primjerice planirao, u vrijeme velikih talijansko-američkih pjevača, objaviti album talijanskih pjesama. Jedini problem je bio što nije znao više od dvije-tri riječi talijanskog jezika.

Kad je bio sam, najradije je slušao omiljenog skladatelja – Giacoma Puccinija, ali mu je odmah nakon njega na listi bio Ralph Vaughan Williams.

Billie Holliday je prozvao osobom koja je izvršila najveći glazbeni utjecaj na njega, iako je sama Billy kratko prije svoje smrti izjavila: “Samo sam ti pokazala kako da malo zaokreneš note, Frankie, to je sve!”.

Nakon njezine smrti, Sinatra danima nije izlazio iz stana u kojem je samo pio, plakao i slušao njezine albume.

Frank je napustio snimanje filma ‘Carousel’ 1956. godine, nakon što se posvađao s redateljem, a iste godine je na konvenciji demokrata jednom visoko pozicioniranom političaru, koji mu je stavio ruku na rame, odbrusio: “Miči ruku s odijela, kretenu!”.

Sinatra, koji je inače bio ljubitelj fotografije, snimio je najavnu fotografiju meča Muhammada Alija i Joe Fraziera za naslovnicu časopisa Life.

Mrzio je jedan od svojih najvećih hitova, ‘Stragers in the night’, za koji je mislio da govori o “dva pedera u baru”.

Slikao je jer ga je to opuštalo, iako ne znamo koliko je bio dobar u tome i je li koja njegova slika i danas “živa”.

Bio je povezan s mafijom na način koji i danas nije potpuno razjašnjen. Kaplan je napisao da je Sinatra bio fasciniran mafijom, kao i oni njime, iako mnogi sumnjaju u to. Svejedno, poznato je da se družio s Lucky Lucianom, Willieom Morettijem i Joeom Fischettijeom, koji je bio povezan i s Caponeom.

No nitko ne sumnja da je Frank bio opsjednut s Johnom F. Kennedyjem i njegovom obitelji. Glavu obitelji, papa Joea, uvijek su privlačile poznate osobe, pa je i Sinatra na određeni način pužao besplatan PR njegovom sinu, ali ga je i povezivao s organiziranim kriminalom, za koji je Joe želio da pomogne njegovom sinu.

Kaplan pak tvrdi da se Sinatra družio s Kennedyjem zato što mu je ovaj mogao pružiti političku moć. I u ovo mnogi sumnjaju, budući da je poznato da je pjevaču bila puno važnija moć koju je ionako posjedovao: nad ženama, glazbom i filmom.

Kaplanova velika greška u knjizi jest što tvrdi da je Sinatra osoba koja je otvorila vrata samostalnim pjevačima koji su napokon mogli postati superzvijezde, iako je to prije njega učinio Bing Crosby.

Isto tako Kaplan tvrdi da je Sinatra odgovaran za revoluciju u popularnoj glazbi 1950-ih, iako su to učinili Chuck Berry, Buddy Holly i Elvis Presley, dok je sam Sinatra doveo do savršenstva glazbu koja je tad bila na zalasku, a koja se pojavila sredinom 30-ih godina.

No ono u što nitko ne dvoji jest koliko je čaroban glas imao Sinatra, te Kaplan navodi brojne primjere koji će prave obožavatelje istinski oduševiti.

On je producirao svoje albume i činio je to sjajno. Na snimanjima nikad nije ponovio dva puta istu pjesmu, jer bi od prve pogodio svaki ton i uzdah.

Jednom prilikom mu je gangster iz Chicaga, Sam Giancana, zaprijetio da će ga srediti, jer ga je jako naljutio, no nakon toga je izjavio: “Isuse, kako itko može ugušiti taj glas? To je najljepši zvuk na svijetu. Frank ima sreće što ga ima, jer mu je on spasio život”.

Jackie Kennedy, koja je prezirala Sinatru i pokušavala ga držati na sigurnoj udaljenosti od supruga, rasplakala se kad je čula Franka kako pjeva ‘Angel Eyes’.

A glazbenik Milt Bernhart jednom je izjavio: “On može pjevati gracioznošću pjesnika, ali kad razgovara s vama, iz njega izlazi naglasak iz Jerseyja”, piše Daily Beast.