Nakon rušenja toliko spomenika NOB-u, ovog NOB-ovca čuvaju od svega, a kao otac nacije, kažu, ispao je uvredljiva pizda i zato…Borna Sor i Domagoj Zovak brendirali su “Prime time” (N1) kao jednu od najboljih emisija na prostoru Hrvatske, ali i šire – njihov je humor britak, a analize prodorne. No pjesma koju je ispod Tuđmanova spomenika izrecitirao Zovak (loši policajac “Prime timea”, Borna je dobri) pomaknula je standarde javne riječi i mnoge navela na zaključak da će zbog ovoga završiti u zatvoru.
Boris Rašeta l express.hr
“Napisao sam je iz dišpeta ili, ako se moji korijeni s mamine strane iz Dalmatinske zagore ne računaju kao pravo na dišpet, iz onog ‘inati se Slavonijo’ jer sam tamo rođen i odrastao. Bizarno mi je bilo da na kraju, poslije kulturocida nad spomenicima NOB-a, sad ovoga NOB-ovca čuvamo ne samo od eksploziva, jaja i grafita, nego i od riječi jednog prosvjednika. Otac domovine ispao je uvredljiva pizda, pa sam htio testirati kako se drži pod iskrenom salvom psovki i uvreda. I tako je nastala ta parafraza/parodija sjajne pjesme Marka Tomaša ‘Jebi se Nina’. To što sam napisao ne uključuje ni sve što bih mu ja rekao, jer sam se držao formata originalne pjesme. Ali spomenuo sam neke dijelove, pa i upoznavanje nas dvojice iz 1990. Tuđman, nažalost, nije odreagirao na izvedbu pa vjerujem da ga nije sve previše pogodilo. A ako završim na sudu, priložit ću snimku na kojoj će se vidjeti da oštećenik nije pokazao da je imalo uvrijeđen. Ne vjerujem da bi zbog ovoga ikad mogao završiti stvarno u zatvoru, ali ako budem stvarno išao u ‘bajbokanu’, ha, Bože moj, politički zatvorenici su uvijek bili na cijeni među Hrvatima. Možda to bude i početak moje kampanje za predsjednika RH”, kaže Zovak.
Na pitanje u kojoj mjeri hrvatska satira danas ima problema s repromaterijalom i visokim standardima tragikomike koje nameće domaća javna scena, Borna Sor kaže:
“Sve dok usta zazivaju svetinje, a ruke kradu, satira nema nikakvih problema. Publika ima problema, jer joj se lakše može ogaditi i politika, pa onda i sama politička satira. A apatija je najgora stvar koja nam se događa. Sama satira nema problema, jer je tragikomičnost domaće javne scene samo nadogradnja na bazi kleptokracije. Ipak, moram priznati da su neke stvari nestvarno neinteligentne”.
“Otkako je Hrvatska ušla u Europsku uniju, ova zemlja je izgubila ideju tko je, što je i kamo ide, te se polako pretvara na svim razinama u travestiju same sebe. Hrvatska je postala vic koji je teško nadsmijati”, dodaje Zovak.
Tko je “Prime timeu” najveći konkurent među političkim vicmaherima?
“Ima ih i previše, ali ako moram izdvojiti, onda su to četiri asa. Predsjednica, ministar obrane, stvarni vođa oporbe i nestvarni vođa oporbe. Predsjednica je totalni fake news. Imitacija predsjednika, stock photo, plakat za novačenje. Još čekamo preseljenje u Visoku. Ministar obrane ne zna pričati. Ima papiga koje bi bolje odrađivale posao. A oporba djeluje kao priča o princu kojeg narod nije volio jer ih je plaćao kupusom i priča o alkemičaru koji će iz zraka stvarati novac. Oni su rivali Tolkienu, a ne nama”, uzvraća Sor.
Zovak ima sličnu rang listu: “Prvi je ratni(k) ministar Krstičević. Druga je, dakako, predsjednica, koja je imala povijesnu šansu napraviti nešto za žene u ovoj zemlji, no nekako je u svim dosadašnjim situacijama, kad su ženska pitanja visila u zraku, kao za vraga uvijek zauzela poziciju patrijarhalnog društva. S druge strane, napravila je puno za reafirmaciju ustaštva u Hrvatskoj, ali to su joj, kako čujemo od neki dan, neki ljudi pogrešno savjetovali. Nitko ne može sve znati, ali ako ti za stavove o ustašama trebaju savjetnici, ha, ne znam… Možda da ne budeš ipak predsjednica?”.
News Bar je lansirao generaciju mladih autora: njih dvojicu, Zvonu Hrabara, Deana Milekića, Kristijana Leskovara… Na pitanje kakve su perspektive satiričara, Sor kaže: “Pa nisu baš bajne, samo ja i Domagoj radimo. Strah, pohlepa i manjak kulture onemogućuju više ulaganja u satirične proizvode. Sponzori smatraju kako je preriskantno stati iza nekoga tko će kritizirati Vladu, što znači da produkcija uvijek ovisi o kvaliteti pojedinaca. No publika je željna još ponude”.”Sigurno je da smo satirična emisija”, kaže Zovak na pitanje o žanru proizvoda, pa dodaje kako za to što često završe u političkim vodama krivi crtić na kojemu su odrasli obojica “He Man i gospodari svemira”.
“Tamo je na kraju svake epizode, nakon svih peripetija slijedio edukativni dio u kojem nam je objašnjena važnost prijateljstva, dijeljenja, istine i dobročinstva. Nešto kao Isus, samo s čarobnim mačevima. Valjda zato volimo napraviti distancu od svega i reći da je zeka-peka OK i treba to tako, ali ovakve stvari su grozne i ne bi se smjele događati.”
“Sve to spada pod satiru, ali i samu komediju. Od Aristofana postoji obraćanje autora naciji. Neke stvari se moraju jasno izgovoriti. Prodornost je samo subjektivna, jer smo društvo u kojemu nedostaje analize, pa logično argumentiranje djeluje kao posebno znanje ili vještina, ali ono to nije. Ali taj amalgam komedije i političkog komentara posve je namjeran. Ja želim da apatični barem nešto čuju. Želim da djeca gledaju stanje u Agrokoru. Stvarno vjerujem da borba protiv korupcije može biti zabavna. Trebali bi nas u vrtiće uvesti. Ja već koristim ploču za najmlađe”, nadovezuje se Sor.
Dušan Kovačević u Srbiji i Ivo Brešan u Hrvatskoj plodotvorno su iskoristili činjenicu dubinskog rascjepa društva, koje jednom nogom stoji u srednjem vijeku, a drugom u suvremenosti. Na pitanje kako vidi našu današnju rascjepljenost, Zovak kaže kako Hrvatska rascijepljenost nije puno drugačija, jer je i ona zaglavila ako ne u konkretnim stoljećima, onda u “carstvima” kojih je bila dio.
“Mi smo rastrgnuti između Austro-Ugarske i SFRJ. Kod nas postoje jugonostalgičari, ali postoje austrougaronostalgičari. Ovi potonji su na desnici i u centru. To su ljudi koji, meni neshvatljivo, žale za tim lažnim danima srednjoeuropske uljudbe, ali ignoriraju da smo tad bili poljoprivredna i nepismena periferija civiliziranog svijeta koju su eksploatirali centri moći u carstvu. SFRJ je imala svojih kolosalnih promašaja, ali je bila država koja je bila nekakav faktor u svijetu koji je imao svoju vanjsku politiku. Bila je to država koja je prvi put opismenila Hrvate i donijela im industrijsku revoluciju, 150 godina prekasno, ali su je barem donijeli. I ono najvažnije – donijeli su, za jedan nedemokratski režim, dašak modernosti koji do danas nismo ponovili ni nadmašili. Mi u našem rascjepu, danas kad smo opet nepismena periferija carstva koje se eksploatira, uglavnom žalimo za danima Austro-Ugarskog carstva. ‘Čobani, budale'”, napisao bi spomenuti Kovačević.
“Mi smo postali društvo koje u ništa ne vjeruje. Probali smo sve sustave i svi su nam propali ili propadaju oko nas. Na kraju smo se okrenuli pohlepi. Pohlepa je još održiva ako si neko kapitalističko društvo okrenuto tržištu i slobodnom izboru, ali pohlepa u katoličko nacionalističkom društvu jest recept za shizofreniju. I sad bismo bili dobri vjernici, a stalno varamo. Bili bismo domoljubi, a stalno krademo. I ne volim generalizirati, ali moram reći ‘Mi’, jer većina ljudi koja ovo čita ima neki slučaj korupcije ili nepotizma u obitelji ili okolini. Kod nas su ‘veze’ zamijenile pravila”, dodaje Sor.
Primetimeovcima smo postavili i pitanje jesu li ikad sanjali da će se u Hrvatskoj pojaviti sljedba ljudi koji vjeruju da je Zemlja ravna ploča i da je HDZ poštena domoljubna stranka.”Nitko normalan ne vjeruje da je HDZ poštena stranka. U sustavu koji su sami izgradili završili su s presudom. Zamisli koliki si lopov morao biti kad sam sebe moraš osuditi jer ti je neugodno koliko se kralo!? A ravna Zemlja je zanimljiv koncept. Činjenica da postoji takav oblik opozicije normi i većini ispunjava me srećom, jer znači da će uvijek biti otpora, da je u nama kao ljudskim bićima upisana borba protiv dominacije, makar ona bila faktički ispravna. No to otvara problematično pitanje. Kako razlikovati smislenu oporbu od ove patološke? Poznata slika Nijemca koji nije salutirao Hitleru mogla bi se protumačiti da se radi o ravnozemljašu”, kaže Sor.
“Prvo je jedan globalni fenomen, pa je lijepo znati da barem u nekim stvarima pratimo svjetske trendove koji pokazuju da se kao civilizacija možemo svaki čas spotaknuti i vratiti nazad u pećinu pa ispočetka. Drugo je samo naša domaća, obiteljska sramota, a o tome se ne priča u selu. Nadaš se da će nekako otić’ sama od sebe. Ali evo, drži li se, drži, već 30 godina”, kaže Zovak.
Na pitanje koja je razlika između HDZ-a i SDP-a, Sor odgovara lakonski: “Razlika je 20:8”. Zovak ima širi odgovor: “Razlika je malo, a jedna sličnost je velika. Obje stranke nisu ono što uvjeravaju druge da jesu. HDZ nije demokratski i demokršćanski. S druge strane, SDP nema nikakve veze sa socijaldemokracijom….
Ali to je kao da pitate svekrvu koju snahu više mrzi, HDZ je možda u prednosti jer ima golemu klijentelističku mrežu u državi, ekskluzivno sebi pripisuju zasluge za stvaranje Hrvatske i redovito se pozivaju na svetinje, a ovo zadnje je crvena krpa za svakog satiričara. SDP, s druge strane, želi dostići potencijal ismijavanja HDZ-a pa su Bernardića stavili za predsjednika stranke, što, priznajem, pomaže oko njihove satirične vrijednosti.
“SDP ima zvijezdu, ali HDZ ima dugu klupu”, kaže Sor. Obojicu autora pitali smo i kakvo je njihovo iskustvo s političarima koje su dovodili u studio.
“Meni se ti razgovori s njima nisu na kraju previše svidjeli, jer kad ih čovjek malo upozna, počnu djelovati kao ljudska bića, a ne političari, što mi onda ide na živce. Draže mi ih je mrziti na daljinu i ne imati posla s njima. A i dosta ih se boji dolaziti na intervjue s nama, znali su nas zaribati za obećane intervjue i slično, pa smo odustali od toga. Zasad. Od svih njih, najzabavniji je bio Ivan Pernar koji nam je, kad je došao u redakciju, odmah pustio svoj zadnji govor u Saboru koji smo, kao i sve ostale njegove govore, propustili. I tako, dok smo mi slušali i gledali njegov govor na monitoru, on je hodao redakcijom i uživao u zvuku svojega glasa, ponavljajući sam svoje rečenice slavodobitno. Bilo bi stvarno šteta da takav čovjek ne dođe na vlast”, kaže Zovak.
Imaju li oni razloga za strah, nose li suzavac u spreju, uče li džiu-džicu, pitamo.
“Pa izuzev prijetnji prosviravanjem potiljka u inboxu i ružnih, prijetećih, anonimnih komentara, nije bilo neugodnih iskustava. Za svaki slučaj nosim knjigu s poezijom Drage Krpine, pa ću u slučaju napada početi to čitati, jer ono što je rasplakalo Božidara Alića, sigurno je jače od suzavca u spreju”, kaže Zovak.
“Ja sam iz Zagreba, nas štiti Banska garda”, kaže Borna Sor.
Na pitanje srami li ga se rodbina, Domagoj Zovak, koji potiče iz hadezeovske obitelji hercegovačkih korijena, kaže: “U užoj obitelji ne. Iako im nije pravo sve što radim i govorim, ne daju na mene. U široj obitelji se svakako srame. Mogao bih i ja sad reći da se ja sramim njih zbog hodanja za život, fotkanja sa Željkom Markić, molitvi 40 dana za život, proustaških stavova i slično, ali ne sramim ih se, jer obitelj se ne bira, takva je kakva je, volim je, iako se ne slažem s njom”.
Otkud našim junacima sklonost da, kako je govorio drug Tito, “ruju i rovare”. Tko ih je iskvario? Sor priznaje: “Scooby Doo. Iza svega mističnog i strašnoga skriva se nečija pohlepa”. Zovaka je izopačio Feral.
wpDiscuz