Plenki čisti HDZ: Evo koga dovodi na vrh stranke

Uz Resslera, Plenković na vrh stranke izvodi posve novu generaciju HDZ-ovaca, koji su obrazovani, govore strane jezike, ne pljuju po cesti i beskonačno su mu lojalni. Stara garda ljutih desničara, ognjištara, karamarkovaca, liječenih i neliječenih, ide u otpis, oni su ono što se u vojnom žargonu zove “neperspektivna imovina”. Dolazi nova garda, među kojima će se naći i nekoliko ljudi s ozbiljnim liderskim potencijalom.

“Tomislav Sokol je završio pravo s pet nula, da sam na mjestu dekana, odmah bih mu ponudila katedru i dala na potpis bianco ugovor”, kaže nam profesorica jednog fakulteta, koja odlično poznaje Sokola, a nije hadezeovka.

“On je konzervativac, ali ne ovaj našeg tipa, kriptokomunist koji je presvukao košulju. On je doista konzervativac, kao i Ressler, ali nije sektaš. Dakle, on je ekonomski liberal, u pogledu ljudskih prava nije uskogrudan, to je moderan političar čije vrijeme tek dolazi”, završava naš izvor opisivanje mladića kakvih se dosad u HDZ-u baš i nismo nagledali, jer su strankom dominirali raznovrsni bilaveri.

Plenkovićeva “diferencijacija” započela je već sad, prilikom oblikovanja kandidacijskih lista za EU parlament. Riječ je o najunosnijim političkim pozicijama koje možete osvojiti iz hrvatske perspektive. U EU parlamentu možete računati na bruto 8000 eura plaće, plus EU dnevnice, naknade za odvojeni život, putne troškove… Odgovornost je mala, niste na radaru, nema stresa, osigurate se za cijeli život i niste prinuđeni donositi odluke od kojih ćete zaraditi srčani udar.

Picula, Mimica, Radoš i Šujica u Bruxellesu izgledaju kao da su otišli na “energy rejuvenation” – svježi su, puni snage, odmorni… Činilo se donedavno da će Plenković svoje protivnike, barem one koji znaju engleski, poslati na dulji odmor u Bruxelles i time kupiti njihovu naklonost, ali ono što doznajemo iz središnijce stranke zvuči puno surovije. Plenković, naime, milost ne traži, a nije je spreman ni udijeliti…

PATRIK MACEK/PIXSELL

Mnogi su vjerovali kako će se šef HDZ-a dvojice opasnih protivnika s desnog krila stranke, Davora Ive Stiera i Mire Kovača, riješiti prema starom pravilu “promakni da makneš”, to jest micanje zamaskirati navodnim promicanjem u Bruxelles. Čini se, međutim, da Plenkoviću takav manevar – barem nas tako uvjeravaju upućeni izvori – ne pada ni na kraj pameti. “HDZ obožava vođe koji ih maltretiraju”, rekao nam je nedavno dobar poznavatelj stranke, a Plenković se očito rukovodi tim aksiomom: ni zrna žita neprijatelju.

“Anemični” se preko noći transformirao u tasmanijsku neman, a da to nitko nije ni primijetio – dok im nije počeo skidati glavu s ramena…

Iako je Miro Kovač, poput Davora Ive Stiera, bivši ministar vanjskih poslova i trenutačno je na čelu Odbora za vanjsku politiku, Plenković ga ne vidi u novom HDZ-u. Ni njega ni Stiera neće staviti na listu za Europski parlement iako bi to bilo logično s obzirom na to da su obojica bivši ministri vanjskih poslova, prepoznatljivi su, jedan je bivši politički, a drugi međunarodni tajnik. Nije nevažno ni to da je Kovač na prošlim izborima dobio gotovo 13 tisuća preferencijalnih glasova, što je veliki politički kapital, a uživa i veliku popularnost na terenu.

No čini se da Plenkovića micanje “preferencijalnih zvijezda” ne zabrinjava previše – i Zlatko Hasanbegović je dobio puno glasova, ali Plenković vjeruje da je stranka puno veći magnet od pojedinca. Jer zvijezde prolaze, a HDZ – iskustvo nas uči – ostaje.

Davor Ivo Stier je, pak, već bio u Bruxellesu, koji je 2016. godine napustio zbog Plenkovića.

No obojica su – potvrđuje nam i drugi izvor iz stranke – na Plenkovićevoj listi za odstrel. Kovač je na nedavnom skupu u Imotskom doživio velike ovacije članstva – navodno puno veće od Andreja Plenkovića – pa mu to premijer ne može oprostiti, kaže nam naš sugovornik iz vrha HDZ-a.

Ni nekadašnjem političkom tajniku iz ere Tomislava Karamarka, Tomislavu Čuljku, ne piše se dobro. On zaista ne može očekivati da će se naći u reformiranom Plenkijevu HDZ-u iako je na glasu kao čovjek koji drži slavonske HDZ-ovce u šaci. Takvu moć Plenković namjerava dati Ivanu Radiću, no pitanje je kako će i hoće li uopće mladi HDZ-ovac u tome i uspjeti.

Domagoj Milošević, koji je uživao povjerenje nekadašnje šefice HDZ-a Jadranke Kosor, ali i bivšeg šefa Tomislava Karamarka, Plenkoviću ne treba. Njega će staviti u isti koš sa Stierom, Kovačem, Čuljkom i Brkićem. Znači – nigdje.

Sve, dakle, upućuje na jedan jedini zaključak: Plenković uspijeva u nečemu što se još u lipnju 2016. činilo posve nemogućim – potpuno je ovladao HDZ-om. Stoga ni ne čudi što se nedavno u javnosti pojavila informacija da predsjednik HDZ-a intenzivno razmišlja o tome da raspiše unutarstranačke izbore prije redovitog roka, nakon europskih, a prije predsjedničkih izbora.

FILIP KOS/PIXSELL

Tako bi sebi osigurao laku pobjedu i nove četiri godine, ali dobio bi mogućnost postavljanja svojih ljudi na ključne pozicije, od zamjenika do predsjednika županijskih, gradskih i općinskih organizacija. Iako se o toj ideji još nije raspravljalo na predsjedništvu stranku, imena koja bi Plenković rado vidio na čelu županijskih organizacija i u vodstvu stranke Express je uspio doznati. No treba naglasiti da će se na idućim unutarstranačkim izborima cijelo vodstvo stranke, uključujući i šefove županijskih i gradskih ogranaka, provoditi po načelu “jedan čovjek – jedan glas”, pa će konačan rezultat ovisiti o željama članstva.

Plenković, naime, predlaže većinom nove, mlade ljude, koji bi s trona trebali maknuti veterane HDZ-a, poput Božidara Kalmete, pa i čak Vladimira Šeksa. Pomlađen, novi HDZ zaista je vizija Andreja Plenkovića. Pa i kad on jednog dana ode.

Naime, u stranci se intenzivno govori kako Plenković kao svojeg nasljednika vidi 30-godišnjeg Karla Resslera, inače posinka Vladimira Šeksa, koji obnaša funkciju premijerova savjetnika. Govori se da u njemu Plenković vidi veliki potencijal te ga drži blizu sebe kako bi mladi Ressler, inače potpredsjednik Mladeži Europske pučke stranke, mogao iz prve ruke učiti kako funkcionira posao predsjednika Vlade.

Baš kao svojedobno odnos pokojnog šefa SDP-a Ivice Račana i tad nepoznatog široj javnosti – Zorana Milanovića. SDP-om su 2007. godine kružile priče kako je tad bolesni Račan, nakon što je dao ostavku na mjesto šefa SDP-a, odabranom krugu rekao da želi da ga Zoran Milanović zamijeni. No kasnije je Račanov sin Ivan Račan ispričao kako je njegov otac Milanoviću samo rekao da se kandidira zajedno s drugima i da se bori.

U odnosu Plenković – Ressler nema, kažu nam oni koji ih svakodnevno imaju priliku promatrati, nimalo ljubomore, to je, ističu, odnos poput mladog oca i još mlađeg sina sina.

“Pa koliko povjerenje u njega ima, ali ne samo to, nego i kako ga smatra itekako sposobnim, Plenković je pokazao kad je Ressleru povjerio izradu novog HDZ-ova statuta”, kažu iz vrha HDZ-a.

Ressler, baš poput Plenkovića, HDZ vidi kao modernu stranku koja će moći odgovoriti na izazove suvremenog hrvatskog društva.

“Riječ je o iznimno pametnom, odgovornom i mirnom čovjeku. Rijetko ćete od njega čuti koju riječ više, jako je bistar. Zlobnici su govorili da je nesposoban biti voditelj izrade novoga statuta. Ali kod nas nikad ništa ne valja, stalno vičemo da trebamo što više mladih na vodećim položajima, a kad takav netko dođe, onda drvlje i kamenje po njemu. Ma užas! A Karlo je zaista stručan. Osim toga, vjerodostojan je u svemu. Njegova supruga je članica Viligare udruge (udruga se, između ostalog, zalaže protiv prava žena na abortus, vodi je Vice Batarelo, a simpatizira je i Davor Ivo Stier) i oni zaista žive kršćanski. Pravi su, kredibilni u svemu”, kaže nam sugovornik koji dobro poznaje Resslera.

Osim toga, ovih dvoje mladih ljudi vrlo pristalo izgledaju – što je u politici uvijek nezanemariv kapital – u kulorima kažu da nalikuju na Barbie i Kena, ali bez malicioznih prizvuka.

PATRIK MACEK/PIXSELL

S druge strane, dio ljudi u HDZ-u smatra da je Ressler pod velikim Šeksovim utjecajem.

No suradnici koji rade s Resslerom već godinama naglašavaju da su ocjene o utjecaju Vladimira Šeksa na njegov napredak u stranci i politici preuveličane i zlonamjerno interpretirane. Posebice su, kaže nam izvor blizak Ressleru, netočne teze o njemu kao tobožnjoj “zlatnoj mladeži ili zlatnoj žlici”, jer svi koji su upoznali Resslera mogu svjedočiti da je riječ o vrlo pristojnoj, vrijednoj, skromnoj i samozatajnoj, a opet pristupačnoj osobi, koja ni po jednoj svojoj osobini ne pripada elitizmu ili “zlatnoj mladeži”.

“Očuha Vladimira Šeksa jako poštuje, no Karlo Ressler ima svoj put i karijeru će nastaviti graditi na vlastitim postignućima. Da je svojedobno želio imati Šeksov utjecaj na izradu Statuta, Plenković ga je jednostavno mogao staviti makar za člana Radne skupine za izradu Statuta. Plenković ne bi Resslera zadužio da upravlja složenim procesom izmjena Statuta HDZ-a da se već nije dokazao kao izvrstan pravnik i da ne dijele istu viziju HDZ-a. Stoga ga je pogrešno i površno promatrati samo kroz prizmu Vladimira Šeksa – naprotiv, Resslerovo imenovanje na čelo Radne skupine bila je najsnažnija, najizravnija Plenkovićeva poruka početka jedne nove generacije i modernizacije HDZ-a”, govori nam sugovornik i nastavlja da je Ressler imenovan na čelo Radne skupine zato što mu Plenković vjeruje te cijeni njegova znanja i sposobnosti, a surađuju već dugo i uspješno.

Pokazao je da je, iako vrlo mlad, u stanju uhvatiti se u koštac s najozbiljnijim pitanjima. Dok je Plenković bio u Europskom parlamentu, kao pravnik u njegovu uredu radio je, ističe naš sugovornik, na vrlo zahtjevnim slučajevima i dokumentima, dao je veliki doprinos izradi nekih rezolucija, poput one o Šešelju, BiH, raspravi o izbornom procesu u EU, transparentnosti europskih institucija… Uz Resslera, najbliži suradnici premijera Plenkovića još su neki njegovi bivši asistenti – Marko Milić, Tena Mišetić i Marijana Balić.

Oni će se definitivno naći u novoj Plenkijevoj križaljci, ali mjesto zamjenika stranke, koje do idućih unutarstranačkih izbora obnaša Milijan Brkić, Plenković bi najradije povjerio ženi, ministrici regionalnog razvoja i EU fondova, 40- godišnjoj Gabrijeli Žalac. A nju bi rado vidio i na mjestu povjerenice u Europskoj komisiji.

“Naravno, ne može nju postaviti kad će zamjenika i sve ostale birati svi članovi”, kaže nam sugovornik te nastavlja da svejedno može pomoći odraditi teren, i to uz pomoć Gordana Jandrokovića, glavnog operativca u HDZ-u.

“Gabrijela Žalac i Andrej Plenković znaju se jako dugo te imaju gotovo prijateljski odnos. Ona mu je odana, a on joj vjeruje. Podržavaju sve ove godine jedno drugo”, kaže nam naš sugovornik blizak premijeru.

Glavni tajnik u refomiranom HDZ-u ostaje Gordan Jandroković koji je, kaže nam sugovornik izvrsno upućen u stranačke odnose, odlično pokrio teren i sigurno će biti najveće iznenađenje na Općem saboru HDZ-a.

PATRIK MACEK/PIXSELL

“On jedini igra dugoročnu igru. Što god mislili o njemu, on je pametan te je igrač. Zna da glavni tajnik ima moć, to je praktički prvi operativac stranke. Čujem i da uživa povjerenje na terenu jer ima upristojenu komunikaciju”, nastavlja naš sugovornik.

Jandroković je i prvi glavni tajnik koji ima pomoćnike, što je, govore nam iskusniji u stranci, inteligentan potez jer je preko svojih pomoćnika u kontaktu s terenom i članovima. Uspio je u kratko vrijeme isplesti mrežu svojih ljudi na važnim funkcijama, a nije tajna i da je na glasu kao čovjek koji kadrovira u javnom sektoru – doveo je navodno Fabrisa Peruška u Agrokor, utjecao na imenovanje predsjednika uprave Hrvatskih pošta te na predsjednika uprave Podravke.

“Jandrokovićevi ljudi su definitivno Ivan Radić, šef osječkog HDZ-a, koji bi u novom HDZ-u trebao preuzeti županijsku organizaciju od Ivana Anušića. Uz Gordana je još i bivši lider dubrovačkog HDZ-a, Frano Matušić, tu je i novopečeni predsjednik bjelovarsko-bilogorskog HDZ-a Miro Totgergeli…”, objašnjava naš sugovornik novu piramidu moći u majci svih stranaka.

No Plenković možda najviše vjeruje ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću. Iako se špekuliralo da će Božinović otići za povjerenika u Bruxelles, to nije točno. Bez njega Plenković ne želi ići u novi mandat, a isto misli i Božinović. Stoga će najvjerojatnije ponovno obnašati funkciju međunarodnog tajnika. U Plenkovićevu krugu je još i Branko Bačić, kojeg također čeka mjesto u novom HDZ-u.

U novoj ekipi je još Ivan Radić, mladi šef osječkog HDZ-a, a mjesto HDZ-ova veterana i utjecaj u Zadarskoj županiji, Božidara Kalmete, trebao bi preuzeti Bobi Longin, koji trenutačno obnaša funkciju župana Zadarske županije. Božidar Kalmeta, opterećen aferama, definitivno se povlači iako, govore nam upućeni, nadzire procese pomlađivanja stranke u Zadru i Splitu.

Što se tiče političkog tajnika Lovre Kuščevića, on ostaje u igri. Andrej Plenković, dakle, nastavlja sa serijom iznenađenja. Priče o njegovim ambicijama da karijeru nakon ovog premijerskog mandata nastavi u Bruxellesu – čini se definitivno – padaju u vodu, a novi mandat na čelu HDZ-a, potom i novi premijerski mandat, njegov su stvarni cilj.

Andrej Plenković u drugoj fazi diferencijacije – kad god do nje dođe – dodatno će učvrstiti svoju poziciju u stranci. On, očito, namjerava toliko ojačati da ga nitko u skoroj budućnosti neće moći srušiti. Plenković je blizu ostvarenju svojega nauma – stvaranju HDZ-a po svojem ukusu, odnosno moderne stranke desnog centra. O tome je svojedobno, negdje na početku svojeg premijerskog mandata, i govorio, ali nitko nije vjerovao da će u tome i uspjeti.

MARKO MRKONJIĆ (PIXSELL)

Novopečeni šef HDZ-a za nešto takvo tad se nikome nije činio dovoljno sposobnim. Obrazovan, elokventan čovjek činio se pogodnim za Bruxelles, ali nedoraslim hrvatskoj političkoj bari kojom dominiraju domaći komodski varani, nad kojom lete grabljivice i slična zvjerad, no umiveni Plenković pokazao se u tom ambijentu više kao lovac nego kao lovina…

Briselski Plenki, kako su ga nazivali, u dvije i pol godine potaracao je skoro sve svoje oponente. Istina je da su mu se neke priče same otvarale, protivnici su otvarali bokove sami od sebe i pratila ga je sreća otkako je preuzeo vodstvo najveće stranke u zemlji, ali možda netko drugi na njegovu mjestu, bez obzira na to što mu je sve servirano na dlanu, ne bi imao petlje ići do kraja, do istrebljenja.

Plenković je, pak, pokazao da u stranačkim obračunima ide do kraja i da je opasan protivnik kojeg se ne smije podcijeniti. Politički je eutanazirao čovjeka koji je sve donedavno bio na glasu kao glavni operativac HDZ-a, Milijana Brkića, Tomislav Tolušić nakon afere s lažnim fotografijama dobio je podršku premijera, ali je politički itekako oslabljen, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja je bila na glasu kao ikona desnice i žena koja može sutra preuzeti HDZ zbog popularnosti koju uživa među članstvom, utišana je nakon odlaska savjetnika Mate Radeljića, koji je, pak, na potpuno bizaran način informiran o svojem otkazu.

Davor Ivo Stier je, nakon što se otvoreno sukobio s premijerom, marginaliziran, a ministar obrane Damir Krstičević, čovjek također velikih ambicija, osramoćen je nakon neuspjele kupnje aviona. Ne zaboravimo ni Dadu Milinovića koji je, nakon što je otkazao poslušnost vodstvu, brzopotezno izbačen iz stranke.

Ovaj manevar nosi u sebi stanoviti rizik – ne prevelik jer je većina protivnika već na podu i gledaju sučevo brojanje – a potencijalno veliki dobitak. S ovim licima i profilom HDZ više neće biti predatorska stranka s kojom nitko čestit neće u koaliciju. Još ako se na vrijeme riješe kompromitirajuće prtljage bandićevštine, HDZ bi opet mogao uskrsnuti kao Feniks.