Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je da srpski narod u Republici Srpskoj ostaje trajno opredijeljen da čuva sjećanje na sve stradale srpske žrtve u Drugom svjetskom ratu i da dodatno izgradi svoju slobodu i državu.
“Za Srbe su uvijek bile važne dvije stvari u njihovoj povjesti – sloboda i država”, kazao je Dodik u obraćanju okupljenima nakon parastosa u Drakuliću kod Banjaluke, gdje je danas obilježeno 77 godina od ustaškog zločina nad Srbima u ovom i okolnim selima, javlja Srna.
Pokolj u Drakuliću je masovno pogubljenje srpskog stanovništva koje su tijekom Drugog svjetskog rata počinili pripadnici Ustaške vojnice 7. veljače 1942. u okolici Banje Luke, točnije u naseljima Drakulić, Šargovac, Motike i u rudniku Rakovac.[1][2]
Pripadnici II. Poglavnikove tjelesne bojne i VIII. ustaške bojne hladnim oružjem su ubili oko 2.300 Srba, većinom staraca, žena i 551 dijete,[3] jer su vojno sposobni muškarci uglavnom bili u zarobljeništvu.
Počinitelje ovog pokolja predvodio je nadporučnik Josip Mislov u pratnji petrićevačkog župnika, fratra Miroslava Filipovića, a sve je isplanirao raniji ustaški stožernik dr Viktor Gutić.
Izvršitelji su bili ustaše iz Zagreba i Banje Luke, potpomognuti dijelom domaćeg hrvatskog stanovništva. Poklani su, s rijetkim izuzecima, svi Srbi koji su se tog jutra zatekli kod svojih kuća.
Zbog straha od mjesne pobune nakon što se pročula vijest o zločinu, general Edmund Glaise von Horstenau je odveo Miroslava Filipovića pred ratni sud.
Tamo je osuđen i odveden u zatvor, ali ubrzo oslobođen te je postao zapovjednik logora u Jasenovcu.[4]
Eugen Dido Kvaternik je bio zadužio Vjekoslava Servatzyja da uhiti i sprovede na sud zapovjednika II. bojne, bojnika Petra Zelića. Zelić je uhićen i poslan na sud u Zagreb ali nije kažnjen nego raspoređen na drugu dužnost.[5]
Izvori
↑ Horvat & Štambuk 1946., str. 166
↑ Miroslav Filipović Majstorović – biografija. Spomen područje Jasenovac pristupljeno 24. lipnja 2012
↑ Spomen žrtvama ustaškog pokolja u Drakulićima. Balkan-online (9. veljače 2010) pristupljeno 24. lipnja 2012
↑ Das Jahr 1942 – Drakulić, Motike und Šargovac. Erinnern und Gedenken pristupljeno 24. lipnja 2012
↑ Skupina autora – Ustaška vojnica 1, Despot infinitus d.o.o., Zagreb, 2013., str. 81
On je rekao da se srpski narod godinama okupljao u Drakuliću da obilježi godišnjice stradanja žena, djece, staraca od, kako je rekao, pomahnitale ustaške ruke.
Ponovio je broj od 700.000 pobijenih Srba na raznim stratištima, a ta izjava na žalost, pojest će današnji događaj u hrvatskim medijima. Mediji će se baviti brojem a ne suštinom. A to je suočavanje s činjenoicom o brutalnosti ustaških zločina. Obilježavanje žrtava u Drakuliću tako će pasti u drugi plan.
Od samih mahanja brojevima, daleko je važnije da se preostali propagandisti “ustaštva” kao “ispravne opcije”, ma koliko ih bilo, i ma koliko bizarna činjenica bila da takvi još uvijek postoje, konačno suoče s činjenicom da ustašvo nije bila niti mogla biti hrvatska politička opcija. Jer je u suštini bila ne samo antihrvatska, nego i sotonska.